Dvostruki život Ivana Zgrablića: Kada igrač domaće ekipe ide do gostujućeg kaveza javiti se - suborcima s tribine!
Vrijeme Čitanja: 2min | uto. 14.03.17. | 17:52
Zgrablić je profesionalac, ali i veliki navijač Istre čiji je dres jednom prigodom i nosio.
U današnjem nogometu malo je iskrenog sentimenta i ljubavi, pogotovo na profesionalnoj razini.
Veliku većinu prelazaka, potpisa ugovora i zalaganja diktira upravo novac, što je prvo i osnovno mjerilo u nogometnom svijetu. Ipak, jedna priča s travnjaka Prve HNL dokazuje da nogometna romantika još uvijek živi, u priči Ivana Zgrablića.
Zgrablić, 25-godišnji stoper vinkovačke Cibalije, nakon nedjeljnog poraza (0:2) od Istre nakon utakmice otišao je na ogradu gostujuće tribine, gdje su bili smješteni Demoni. Bez brige, nije ovo još jedna ružna priča o obračunu domaćeg igrača i gostujućih navijača – upravo suprotno. Ivan je rođeni Puležan, a prije – a i tijekom – igračke karijere pratio je Istru kao pripadnik najvjernijih navijača Istre, kod kuće i na strani, a na ogradu gostujuće tribine stigao je kako bi pozdravio svoje subroce s tribine, koji su u jednom trenutku bodrili upravo njega. Zgrablić je inače po svom priznanju "zaljubljen u Istru od 5. godine", dok je godinu i pol dana živio svoj dječački san kada je navijačku majicu zamijenio dresom Istre.
Njegovim prsima dominira velika tetovaža s navijački stiliziranim grbom grada, a nju je šira javnost mogla vidjeti kada je prije nekoliko godina završio na naslovnicama slaveći na ogradi pobjedu kojom je njegova Istra iz Kupa izbacila Hajduk na Poljudu. Ta tetovaža nije predstavljala problem ni dok je Zgrablić kao kadet prošao svoj staž u kadetskim i juniorskim selekcijama omraženog rivala Rijeke. Svo to vrijeme, kao i kasnije kada je preko Novalje, Pomorca, i Karlovca tražio svoj put do Istre, Zgrablić bi kada god je to bilo moguće išao na gostujuće utakmice s Demonima.
Svoje Demone nije zaboravio ni kada je nažalost po njega došlo vrijeme za rastanak s Istrom. Kada već nije mogao biti s njima na tribini, vjerojatno s njima kombinira kako bi jednog dana mogao ponovno obući dres voljenog kluba. Ako do toga nekim slučajem i ne dođe, uvijek mu ostaje šal i navijačka majica; u konačnici, grb i klub su ono što je bitno, bio na terenu ili na tribini.
(Foto: Renato Pezzi/Pixsell/Screenshot)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!
