I. SučićDva tjedna ostalo je do kraja prvog dijela sezone, a ovih 11 Hrvata je i dalje bez kluba! (GRAFIKA)
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 31.10.22. | 10:51
Što vi mislite, na kojem bi mjestu završila ova momčad u HNL-u?
Prvi dio sezone 22./23. sve one kojima je HNL 'doručak, ručak i večera' nije razočarao. Jasno, nisu svi zadovoljni pozicijama klubova za koje navijaju, ali cjelokupna ocjena dosadašnjeg dijela sezone iz perspektive neutralnog promatrača bila bi – vrlo dobar. Dakle, jedna čvrsta četvorka, s tim da su ocjenu odličan 'oduzeli' suci koji se iz tjedna u tjedan provlače po naslovnicama svih sportskih medija zbog svojih (pre)čestih pogrešaka.
Neki klubovi su dobili 'pogurance', neki su pak na svojoj koži osjetili kako je to biti zakinut, ali one koji su na dnu prvenstvenog poretka ipak se više kritizira zbog slabo odrađenog ljetnog prijelaznog roka. Rijeka je klub koji prvi pada na pamet. Čak 13 igrača je ljetos je stiglo na Rujevicu, ali zasad se nijedan od njih nije pokazao pravim pojačanjem. Halilović je više vremena proveo u statusu ozlijeđenog igrača nego nekoga tko konkurira za početnu postavu, Djuričin se tek prošlog tjedna vratio u punu spremu, Mitrović je praktički odmah po dolasku zadobio tešku ozljedu, a od svih tih silnih prinova jedini igrač koji je zasad opravdao status pojačanja je Alen Grgić.
Iz Rijeke su otišli Pavičić, Velkovski, Smolčić, Murić, Drmić, Čerin, Lepinjica i mnogi drugi, ali adekvatne zamjene Riječani za njih nisu pronašli. A, da su možda malo bolje birali, izgleda da su mogli.
No, nije samo Rijeka klub kojeg treba istaknuti u tom 'negativnom' kontekstu. Nije se najbolje radilo ni u Gorici, Šibeniku pa čak ni Lokomotivi, dok su najbolji prijelazni rok, ispostavit će se, napravili Istra 1961 i Slaven Belupo.
Hrvatski klubovi su isti kao i treneri, uvijek im nedostaju 'par bodova više', kao što trenerima nedostaju 'par igrača' kako bi momčad napravila nešto više. Zanimljivo, u nepopularnom 'Without Club FC-u' ima nekoliko ex HNL igrača koji bi bili velika pojačanja za većinu klubova iz HNL-a, ali iako je do kraja prvog dijela prvenstva ostalo svega dva tjedna, njih još uvijek nitko nije kontaktirao.
Pa, krenimo redom.
Na golu je Marin Ljubić, s tim da su bez angažmana još i Matko Obradović, Dario Miškić te dvojica prekaljenih vratara Antonijo Ježina i Ivan Kelava. No, najmlađi u navedenom društvu dobio je prednost u našoj postavi. Njegov posljednji klub iz HNL-a bio je Hajduk kojeg je u siječnju 2021. godine napustio za 200 tisuća eura koliko ga je platio Istanbulspor.
U obrani imamo dvojicu prekaljenih stopera i jednu mladu i nadolazeću nadu koji je lani igrao jako dobro u Belgiji. Desni stoper je Ante Majstorović, 28-godišnjak koji je više od pola godine bez kluba. On je prije godinu i pol dana otišao u Kinu u transferu vrijednom 3.31 milijuna eura, ali ono što mu se 'na drugom kraju svijeta' dogodilo zaista je nevjerojatno. Naime, Ante je dvaput teško ozlijedio koljeno, u oba navrata je bila potrebna polugodišnja pauza pa je tako napustio SH Port bez ijednog nastupa za klub.
Središnji od trojice stopera je Jozo Šimunović, bivši igrač Dinama i Celtica koji se lani pokušao vratiti 'među žive' u Gorici, ali je njegovo koljeno u toliko lošem stanju da mu iz kluba nisu odlučili produljiti suradnju za ovu sezonu.
Za kraj, tu je i Stipe Radić, još jedan bivši igrač Hajduka koji je isto kad i Marin Ljubić napustio Poljud, čak je i odšteta bila slična, ali iako je posljednjih godinu i pol dana bio ponajbolji igrač Beerschota te mu je tržišna vrijednost narasla za vrijeme boravka u Belgiji s 250 tisuća eura na 1.2 milijuna eura, on je i dalje bez angažmana. Jedno se vrijeme spominjala opcija da mi mogao u Championship, ali posljednje vrijeme se šuška da ga neki HNL klubovi imaju na 'picku' te bi rado pojačali svoje momčadi s njim ove zime.
Na bekovskim pozicijama imamo dva bivša Farmaceuta koji su unazad nekoliko sezona bili standardni prvotimci, ali ljetos nisu dogovorili nastavak suradnje s klubom. Bruno Bogojević i Bruno Goda su sigurno igrači koji imaju svoje mjesto u HNL-u, ali zasad su bez angažmana. Bogojevića se povezivalo sa Šibenikom, ali to se ipak nije realiziralo.
U veznoj liniji imamo dvojicu igrača koja su prošla Dinamovu školu nogometa te jednog koji je prošao Hajdukovu i koji je osvojio s Vatrenima srebro u Rusiji. Filip Bradarić definitivno je najveća 'riba' među svim hrvatskim nogometašima bez kluba, prije nekoliko tjedana se u medijima pojavila vijest da bi mogao zaigrati za Jarun, ali od toga neće biti ništa. Osim njega, u veznoj liniji su još Filip Mrzljak, 29-godišnjak koji je veći dio svoje karijere proveo u Rumunjskoj i Rusiji te nekoć velika nada Dinama, Bojan Knežević, koji je sa samo 25 godina netko tko ne može pronaći novi klub. Knežević je s Dinamom igrao grupnu fazu Lige prvaka, nogomet je imao (odnosno ima i dalje) u malom prstu, a sve to daje nam još teži zadatak kako bismo objasnili što je krenulo po zlu i zašto su mu posljednja tri kluba u karijeri Heber P., ND Gorica i Opatija.
U napadu imamo Filipa Dangubića, bivšeg igrača Rijeke, koji je igrao sjajno u Sloveniji i Slovačkoj, da bi onda prošlu sezonu proveo u rumunjskoj Aradi. Pored njega, u vrhu napada imamo nekadašnjeg člana zaprešićkog Intera, Ivana Mamuta, koji je dobrim igrama u dresu Universitatea Craiove zaradio transfer u rumunjskog velikana FCSB, ali budući da je lani u 14 nastupa postigao tek jedan pogodak, ugovor mu ipak nije produljen.
Ostali hrvatski nogometaši bez kluba:
Valentino Majstorović (Hrvatski dragovoljac)
Josip Knežević (Al-Arabi SC)
Karlo Bilić (Šibenik)
Špiro Peričić (Sabah FK)
Ivan Paurević (Riga)
Antonio Perošević (East Bengal FC)
Branimi Kalaica (Benfica)
Mario Musa (Aluminij)
*U zagradama su navedeni njihovi posljednji klubovi
Postava najboljih 11 Hrvata koji su i dalje bez kluba:
