Dva igrača vratili su Hajduk na 'tvorničke postavke' u Opus Areni

Najveći upitnik osječke pobjede Bijelih jest pitanje snage protivnika. Je li uistinu Osijek toliko je slabašan i skroman ili je Hajduk polako počeo sazrijevati u momčad koja može u kontinuitetu pružati ovakva izdanja poput viđenog u Opus Areni? Da, pitanja se nižu, jer Hajduk je u 90 osječkih minuta bio toliko uvjerljiv i dominantan kao rijetko kada ove sezone. Od vratara do Livaje, kompletna je ekipa djelovala kompaktno na visokoj razini.

Silić odličan u rijetkim trenucima kada su Osječani pokazivali da bi se možda mogli vratiti u utakmicu. Sigur je kvalitetno ušao u susret, Šarlija i Raci beskompromisni sa jasnim rješenjima, a Hrgović bez većeg obrambenog posla, pa se mogao prihvatiti i ofenzivnih zadaća. U sredini sigurni Guillamon i Krovinović, dva veznjaka s izraženom iskustvenom komponentom nisu dopustili Osijeku da igru ozbiljnije preseli pred kazneni prostor splitske momčadi. U napadu stalna opasnost preko dva široka brza krila Rebića i Brajkovića, te Livajom i Pukštasom koji se priključivao iz drugog plana. U ofenzivnom dijelu pridodavao se i Hrgović, sa petoricom su često napadali Splićani dajući Osijeku do znanja da se ne smije opustiti u obrambenoj fazi igre.

Uz to, Hajduk je bio i agresivan, s nizom prekršaja daleko od svojih vrata. Nije uvijek 'robovao' izgradnji napada od vratara, prilagođavao je 'build up' mogućnostima na terenu. Takav pragmatični Hajduk ostavio je Osijek bez 'grama šansi' u dvoboju koji je ocijenjen kao prijelomnim za obje momčadi. Hajduk je u konačnici dobio ono što je tražio, ostao je u šampionskoj utrci, pokazao karakter igrajući pod veliki pritiskom, jer ne zaboravimo, Bijeli su u dvoboj ušli sa 'minus osam', ali odigrali su lagano, rastrećeno, s puno samopouzdanja.

Garcia pronašao 'kemiju momčadi'

Prilagodio se i trener, uspio je nakon 22 kola pronaći 'kemiju momčadi' i dvije utakmice zaredom poslati istu postavu na travnjak. Pritom su mu u izboru pomogle i ozljede (Almena, Šego), nije imao drugih rješenja, pa je priliku u kontinuitetu očekivano ponudio Brajkoviću i jasno, Livaji. Kapetan se smirio nakon ljutnje iskazane protiv Slaven Belupa, moguće je da je shvatio kako je i njegovo izdanje u tom dvoboju bilo ispod visoke razine očekivanja. U Opus Areni je bio Livaja kakvog smo navikli gledati, s tim da je promašaj s kraja prvog poluvremena detalj koji inače ne ulazi u njegov 'repertoar'. Ali, za razliku od dvoboja sa Belupom, kapetan je ponovno ulazio u prigode, bio je jedan od najvažnijih igrača oko kojeg se koncentirala igra.

Show je na kraju ipak 'ukrao' Pukštas, igrač koji se poput Livaje prošle jeseni borio s ozljedom. Upornošću i pažljivim praćenjem igre izborio je kazneni udarac, potom postigao i pogodak u finišu dvoboja. Osjećaj za ulazak iz drugog plana daje Pukštasu legitimitet za poziciju 'polušpica', tog povučenog napadača odakle je zabio već šest pogodaka ove sezone. Pukštas i Livaja dva su igrača koji su obilježili momčadsku pobjedu u Opus Areni i ujedno nas podsjetili kako je još pred tri sezone Hajduk s njihovim potpisom budio optimizam navijača.

U Osijeku smo gledali Hajduk kakav je nekoć bio, gledali smo moćnu i uvjerljivu momčad. Odlična najava pred četiri najvažnije utakmice sezone koje slijede u dva tjedna počevši od nedjeljnog Jadranskog derbija s Rijekom.