Duvnjak za Germanijak: Žao mi je zbog poraza od Zvezde, znam koliko te utakmice znače navijačima

Negdje oko tri sata iza ponoći u Maksimir se vratio autobus s finalistima Kupa prijateljstva koji se prošli tjedan igrao u Zlatiboru. Juniori Dinama pod vodstvom Joze Bandića, pali su u finalu protiv Crvene zvezde 2-0 a utješna nagrada stigla je za kapetana Tomislava Duvnjaka koji je proglašen za igrača turnira.

„Malo nas je Zvezda uhvatila na spavanju. Brzo su zabili dva gola i kasnije to uspješno sačuvali. Mislim da smo pokazali dobar dojam u nastavku utakmice, imali neke prilike i taj kazneni udarac ali umor je učinio svoje. Bila nam je to peta utakmica u pet dana i jednostavno nismo mogli vratiti se u utakmicu. Žao mi je kao kapetanu momčadi jer znam koliko takve pobjede znače našim navijačima “, javio se Tomislav Duvnjak nakon utakmice u Zlatiboru. Individualna nagrada ovom veznjaku koji je rođen u veljači 2003. ne znači puno ako momčad nije ispunila cilj koji su stavili pred sebe.

„Hvala dečkima koji su me izbacili kao pojedinca. Ponosan sam što mogu nositi kapetansku traku kluba kojeg volim“, skromno će Duvnjak iza kojeg je jedna lijepa sezona. Kao istaknutog juniora priključili su ga B momčadi da upija iskustvo i priprema se za seniorski nogomet. Na kraju je skupio respektabilnih 27 utakmica a njegovo ime našlo se i na popisu osvajača 1. HNL s obzirom na to da je upisao desetak minuta protiv Varaždina u finišu prošle sezone.

„Bilo je to dobro iskustvo jer sam morao na neki način osjetiti seniorski nogomet. Kada su mi rekli da idem u B momčad, možda sam malo bio skeptičan jer je to liga u kojoj dominiraju stariji i fizički moćniji igrači, ali nisam se bojao. Prihvatio sam to kao izazov koji će mi pomoći u daljnjem razvijanju i s vremenskom distancom mogu reći da nisam pogriješio. Sezona koju sam prošao s Dinamom B svakako će pomoći u mom seniorskom putu.“

Duvnjak je domaći dečko koji dolazi iz skromne zagrebačke obitelji. Otac Snješko porijeklom je iz Livna a s gospođom Nedom ima troje djece od kojih je dvoje u Dinamu. Naime, Tomislavov brat Stipe (2008.) je kapetan svoje generacije, inače golman.

„Prije je igrao i čini mi se da mu je išlo dosta dobro. I onda jednoga dana zove trener tatu i kaže mu: čuj, Stipe se gura da bude golman. I nije loš u tome“, smije se Tomislav. Tu je i sestra Katarina koja je umjesto sporta odabrala školu.

„A netko mora i u tom smjeru da budemo dobro pokriveni.“

Nakon staža u Dinamu B, nekakav logičan iskorak za Duvnjaka trebala bi biti prva momčad Dinama. Barem da odradi pripreme te uskače po potrebi. Iako je Damir Krznar odredio 11. lipanj za početak, Duvnjak još uvijek čeka da mu netko javi da je i njegovo ime na popisu.

„Još ništa ne znam. Imao sam napornu sezonu i trebam par dana da se odmorim i dođem sebi. Ipak, ako mi jave da moram krenuti sa seniorima, nitko sretniji od mene. Bit će dosta i ova tri ili četiri dana odmora“, zaključio je Duvnjak.

Piše: Alen Lesički