A. LesičkiDuvnjak za Germanijak: "Nismo mi svoj obraz našli na cesti. Želimo iz Maksimira u Europu"
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 2min | uto. 20.05.25. | 12:00
Dijete Dinama i igrač Varaždina vraća se na svoj travnjak, ali u gostujućem dresu, spreman ispisati posljednje poglavlje dramatične sezone protiv kluba u kojem je stasao!
Nije lako biti dijete Maksimira kad ti sudbina namijeni povratak kući, ali u suprotnom dresu, i to u utakmici koja “život znači”.
Mobitel zvoni neprestano, svi traže izjavu, svi žele ekskluzivu, a Tomislav Duvnjak, kapetan mlade generacije “modrih” je čovjek s karakterom, i dovoljno mudar da zna kako svaka riječ može biti “pogrešno protumačena”, jer u ovom našem sokaku, kriva tumačenja su postala sport za sebe.
Ali, Duvnjak nikad nije bježao od izazova, još manje od odgovornosti. Nije to radio ni kad je kao klinac predvodio Dinamove nade, pa neće ni sada, kad s Varaždinom, “najugodnijim iznenađenjem sezone”, dolazi na svoj travnjak, samo što će ovaj put svlačionicu tražiti na drugoj strani hodnika.
“A luda je neka sezona u svakom smislu, zašto bi onda zadnje kolo bilo drugačije”, pita se Duvnjak, svjestan da je nogomet najzanimljiviji kad piše neočekivane zaplete.
Varaždin sanja Europu, Dinamo mora po naslov. Nitko ne smije pogriješiti. Duvnjak je postao standardan kod Šafarića baš negdje na zimu protiv Dinama, a sada će možda baš on biti taj koji će im “oduzeti san”. Sudbina.
Tmoslav Duvnjak u vrijeme dok je nosio dres Dinama“Nismo mi obraz našli na cesti da ga sada iskompromitiramo”, poručuje jasno Duvnjak.
“U utakmicu ulazimo svjesni što nam ona donosi i sve ćemo napraviti da Maksimir napustimo kao putnici u Europu.”
Atmosfera je opuštena, ali pritisak je tu, šulja se kroz hodnike.
“Ne smijemo mu podlegnuti”, kaže Duvnjak, pa dodaje kako su “dovoljno iskusni da istrče na Maksimir i pokažu zašto su četvrti”.
Dinamo prati s distance, ne petlja se. Ne želi komentirati “što se događa u Dinamu”. Mudro šuti, jer zna da je “najbolje gledati svoja posla”.
A zanimljivo će biti i u obiteljskom domu. Brat Stipe jedan je od najpotentnijih hrvatskih vratara i kroči bratovim stazama u Maksimiru.
“Neće biti zanimljivo jer ću ga blokirati dok utakmica ne prođe”, nasmijao nas je Duvnjak. Dobro je raspoložen unatoč utakmici koja život znači. Za oba “njegova”.
“Vidi, ja sam profesionalac koji se bori za svoje mjesto pod suncem. Našao sam ga u Varaždinu, lijepo sam primljen, osjećam se ugodno i nitko sretniji od mene da u nedjelju budemo mi ti koji ćemo se veseliti. Identično razmišljaju moji suigrači koji su bili dio sustava drugih klubova, a koji su u nedjelju u igri. Siguran sam da je slično mislio i Goričan u nedjelju kada je zabio Dinamu. Ako bude prilike - bit ću spreman.”
I tako, dok Zagreb diše u ritmu zadnjeg kola, Duvnjak, “dijete Maksimira”, vraća se kući da možda baš on, s crtom inata i osmijehom pod brkom, napiše posljednje poglavlje ove lude sezone. Ništa drugo nismo ni očekivali od Tomislava Duvnjaka. Ništa drugo ni od nogometa.
