Duprazov Any Given Sunday: Put Toulousea od dna do vrha

Kraj je kolovoza i na Gradskom stadionu u Toulouseu gostuje Bordeaux, u prvoj domaćoj utakmici nove sezone za momčad Pascala Dupraza. Upravo je njegovo lice lajtmotiv uvodne ceremonije domaćih ultrasa, na kreativnoj koreografiji kojom u derbiju Garonne odaju priznanje svom treneru. Francuski strateg, relativno siromašnog životopisa ali osebujnog stila vođenja momčadi, preuzeo je Toulouse na proljeće, kada je ispadanje iz lige gotovo bilo neminovno.

Nešto više od pet mjeseci poslije, koreografijom  - u kojoj imitiraju popularnu mobilnu aplikaciju za spajanje parova – aludiraju na to da su Dupraz i njihov klub savršeni par. Emotivac na klupi slovi za čovjeka koji fatalizam često pretpostavi metodologiji; jedan od pripadnika onog starijeg trenerskog miljea, sklonijeg popularnom „galvaniziranju“ unutarnjih rezervi nego dovođenjem potpuno novog kadra.

„Trener treba voljeti svoje igrače“, Dupraz je jednom izjavio. Možda je upravo to ono čega pomalo nedostaje u današnjem svijetu nogometa, uvelike baziranom na visokim očekivanjima i kratkim rokovima, bez mnogo emocija uključenih u poslove. Na kraju krajeva, od apatične je ekipe napravio motiviranu grupu igrača, koja je u pola godine od izborenog opstanka u Ligue 1 došla do četvrtog mjesta u novoj sezoni, putem skalpirajući Emeryjev PSG (2:0) i hit-momčad Monaca (3:1). Njegova nepredvidljiva priroda ovog puta, izgleda, procvala je na jugu Francuske.

Nije opstanak u ligi Duprazova jedina zasluga proteklog proljeća. Wissam Ben Yedder, francusko-alžirski napadač koji je sinoć zaigrao za Sevillu protiv Dinama, velikim dijelom svoj transfer u Andaluziju može zahvaliti upravo svom sad već bivšem treneru; u deset utakmica pod njegovim vodstvom zabio je ukupno osam od 17 ligaških golova lani. Unatoč toj „hipijevskoj doktrini“, Dupraz se nije u potpunosti odao sentimentu; brzo je malignim tkivom svlačionice odredio dotadašnjeg kapetana Akpu-Akproa, kao i talentiranog Zinedinea Machacha, kojeg je protjerao na posudbu ove sezone nakon što je već prvi tjedan završio u rezervama zbog rječkanja s novoustoličenim trenerom. Nakon te inicijalne katarze, Dupraz je posložio tim kojem vjeruje; ta vjera se očitovala i u činjenici da je – unatoč izrazito teškoj situaciji – spas od ispadanja odlučio potražiti sa sedamnaestogodišnjim (!) Lafontom na golu, devetnaestodišnjim stoperom mlade reprezentacije Issom Diopom, dvadesetjednogodišnjim holderom Yannom Bodigerom i dvadesetogodišnjim Alexisom Blinom u vezi. Iskaljeni u teškim okolnostima, ti mladići ove godine beru plodove svog vatrenog krštenja kao nositelji mlade i zapažene momčadi, a od svog Gradskog stadiona napravili su neosvojivu tvrđavu.  U četiri domaće utakmice imaju stopostotan učinak, a uz spomenute uvjerljive pobjede nad favoritima za titulu, uvjerljivo su porazili i rivale iz Bordeauxa (4:1), te Guingamp (2:1). Posljednji su put kod kuće poraženi u travnju, od Lyona.

Dječje bolesti se doduše očituju – i očitovati će se – ponajprije na slabijim predstavama u gostima, ali ako primjetimo da s PSG-om dijele titulu druge najbolje obrane sa sedam primljenih golova u devet susreta – dok  im je prosjek godina zadnje linije tek nešto iznad 23 godine, uz devetnaestogodišnjaka u ulozi kreatora iz zadnjeg reda – onda se svakako može očekivati da Ben Yedder neće biti jedini veliki izlazni transfer u dogledno vrijeme. Štoviše, njegov je nasljednik također već profiliran u liku dvadesetpetogodišnjeg danskog napadača Martina Braithwaitea, koji je zabio šest od ukupno četrnaest golova ove sezone.

Nogometni trener naravno uvelike počiva na svojim kvalitetama, lociranju slabosti i korigiranju istih; prilagođavanju svojih ideja i postulata momčadi koju zatekne i koju naknadno uobliči. Međutim, nekada trenerska kvaliteta i opus nije apsolutni jamac da će stvari pod svaku cijenu sjesti na svoje mjesto. Ne postoji univerzalni trener, baš kao što ne postoji ni koncept savršene momčadi; oscilacije su dio ljudske svakodnevnice, ma kakva sposobnost prilagodbe bila.

Ususret posljednjoj, odlučujućoj utakmici prošle sezone protiv Angersa u gostima, Dupraz je momčadi prezentirao govor uvelike sličan onom čuvenom motivirajućem „inch by inch“ monologu Al Pacina u „Any Given Sunday“.

„Shvatio sam da nisam jedini ovdje koji vas voli. Stožer je pomalo rezerviran; ne žele da se to jasno vidi, ali vas itekako vole. Navijači su vas napadali zbog rezultata, ali su naknadno itekako pokazali da vas vole. Ali, sve je to manje bitno. Sada ću vam pokazati video ljudi koji vas jedva čekaju vidjeti ponovno večeras i zagrliti vas. Pa nek' se nađe makar jedan od vas koji, nakon što vidite njihova lica, kaže kako nije uvjeren da ćemo večeras dovršiti posao i ostati u ligi. Otvorite vaše uši i oči, jer ovo je vaš život.“

Dupraz je nakon toga pustio video u kojem ih supruge i djeca pozivaju da odrade posao i dođu kući. Kako im je Dupraz najavio, igrači su suznih očiju istrčali na teren i odradili posao, pobjedivši 3:2 na teškom gostovanju i ostavši u ligi. I to je ono što je francuski trener želio postići u Tolouseu; kada je preuzeo momčad, rekao je da će podići kvalitetu kolektiva tako što će njihove pozitivne odlike potencirati putem entuzijazma i ljubavi. Iako se nekom to u današnjem kontekstu čini pomalo i redikulozno, ovaj trener skromnog učinka je od Toulousea u konačnici napravio obitelj. Koja zna da nakon ovih blistavih dana gotovo sigurno dolaze i oni loši, ali da je na kraju dana bitno da kroz njih svi prođu zajedno. 

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

(Foto: Action Images/Twitter)