Dragan Tadić za Germanijak: "Pa koji trener iz Rijeke ne bi htio biti trener Rijeke? Smeta me to naše etiketranje"
.jpg)
Vrijeme Čitanja: 7min | sub. 21.05.22. | 08:00
Tadić je pokušao spasiti Dragovoljce od ispadanja, ali nije uspio. Što ga čeka u budućnosti?
O Dambrauskasu se naveliko govorilo, Kopić se u istoj mjeri analizirao, a Čačić se pak – propituje. Popularan je i Tomić, ipak je Rijeka, barem do posljednje četvrtine prvenstva, na trenutke izgledala kao momčad koja može uzeti naslov. Tu je naravno i Bjelica koji je svoje kvalitete uostalom već davno pokazao kao trener Dinama. To su naše trenerske zvijezde HNL sezone 2021./2022.
Negdje u sjeni velike četvorke, skriva se Dragan Tadić. Kako sam kaže, dijete Rijeke, donedavni trener juniora na Rujevici i čovjek koji je ove zime zaplivao uzvodno. Naime, davljenik s dna tablice prvog dijela prvenstva, Hrvatski dragovoljac, na zimu je ostvario suradnju s Rijekom, pa je put Zagreba krenulo čak devet talentiranih mladića s Rujevice, i to upravo uz Dragana Tadića koji je pred sobom imao nezahvalan zadatak – pokušati sačuvati prvoligaški status.
Prije dolaska pojačanja iz Rijeke, malo tko je vjerovao da Dragovoljci mogu do čuda i ostanka. U prosincu su krenule priče kako plaće kasne, puno igrača je napustilo klub i potražilo sreću na nekim drugim mjestima i bilo je pitanje s kojim kadrom će Hrvatski dragovoljac uopće okončati sezonu. A onda, ugodno iznenađenje.
Pod vodstvom Dragana Tadića koji je u dva tjedna sklepao momčad i krenuo u proljetnu HNL avanturu, Hrvatski dragovoljac je itekako iznenadio. Nastradao je Šibenik na Šubićevcu i to uz rekordnih 0:5, stradala je i Rijeka koja je s tim porazom praktički ispala iz utrke za naslov. Dragovoljci su, mora se napomenuti, izgubili veći broj susreta, ali je igra podignuta na jednu višu razinu.
Dolaskom svibnja, uz poraz od Hajduka na Poljudu, sve nade da će Dragovoljci i na jesen igrati 1.HNL su ugašene. Od dojma se ne živi, ali će na tom dojmu upravo družina iz Rijeke skupa s trenerom Tadićem možda nekada u budućnosti i profitirati. Ususret posljednjoj utakmici sezone, koja će se, simbolično odigrati protiv Rijeke na Rujevici, posjeli smo trenera koji je tiho iznenađenje HNL proljeća. O Tadiću se ne piše puno, ali se zato njegova karijera već naveliko usmjerava.
Stoga, odmah na početku, otvorili smo vrući krumpir, a to je klupa trenera Rijeke. Neki govore, Tomić odlazi na ljeto premda ima još godinu dana ugovora. Drugi odlaze korak dalje i vide upravo Tadića na njegovoj poziciji. Na upit koliko u tome ima istine, naš sugovornik odbacuje takve glasine.
“Ne bih o tome, ne znam. Rijeka ima svog trenera, sa Tomićem imam super odnos. Laska li mi to? Budimo iskreni, ja sam dijete kluba i omladinskog pogona, bio sam kapetan, osvojio sam i trofeje. Pa koji trener iz Rijeke ne bi htio biti trener Rijeke? Hoće li se to dogoditi u budućnosti, vidjet ćemo. Ja razumijem da se o tome puno piše, to je dio posla i folklora. Rijeka ima pred sobom utakmicu sezone, želim da bude fokus na finalu Kupa, a ja nikada ne bi preko nečije nesreće tražio bolju poziciju za sebe.”
O svojem možebitnom poslodavcu nije htio govoriti, ali je zato komentirao nedavnu pobjedu njegove momčadi protiv iste te Tomićeve Rijeke. Bivši trener Lokosa je na Kranjčevićevoj nastradao u najgori mogući tren, ostali su bez bodova u utakmici koju su morali dobiti, a loša forma se prelila i na iduće kolo gdje su poraženi od Gorice. Kakav je bio osjećaj stisnuti ruku treneru kojem ste oduzeli šanse za naslov?
“Čudno je naravno, kako drugačije uopće može i biti. Većina igrača i trenera to ne prođe nikada u svojoj karijeri. Mi smo došli, odigrali, oduzeli im šansu. Ali to je tako, ti dečki što su otišli na posudbu do ljeta, oni se žele dokazati. Tako je na kraju ispalo.”
Kako smo spomenuli na početku, u subotu nas čeka posljednje kolo HNL-a u kojem će Dragovoljci nastupati na Rujevici. Utakmica nema rezultatskog značaja, Rijeka je sigurno četvrta, Dragovoljac sigurno deseti. Ipak, kako smo napomenuli treneru, ove sezone te “neopterećene” utakmice nisu pružale dovoljno nogometa. Zašto?
“Uh, nitko ne želi izgubiti. To je tako. Mentalitet je takav. Radije ne primiti gol nego dati jedan manje. Neki igrači imaju taj karakter, neki nemaju. Neki će prihvatiti, neki nikada neće. Zavisi i od trenera. Volim i ja igrati napadački, ali treba biti svjestan kakvu momčad imaš. Mi svaku utakmicu generalno idemo s mišlju i planom kako da uzmemo sva tri boda. Tako će biti i u subotu. Ipak, ne ovisi nogomet samo o nama, nešto se pita i protivnika.”
Protutnjali smo tako preko cijele polusezone momčadi sa Sigeta i zaustavili se na susretu koji je mogao aktivirati prvenstvo, barem na donjem dijelu tablice. Sredinom ožujka u Zagreb je stigla tada devetoplasirana Istra 1961 sa 11 bodova prednosti ispred domaćina. Pobjedom bi Dragovoljci došli na -8 i tako si otvorili put prema, ako ništa, napetoj završnici, no to se nije dogodilo. Malobrojni gledatelji su ostali razočarani, završilo je 0:0, a Istra 1961 je tim remijem praktički osigurala ostanak u prvenstvu.
“Iskreno, bojao sam se da ako primimo gol da se nećemo moći vratiti. Svaki utakmicu kada bismo dobili gol, teško bismo se vraćali. Imali smo dvije dobre situacije, Perić je imao zicer, Mlinar je probao za Istru izdaleka i to je bilo to. Htjeli smo, ali Istra 1961 nije dopustila.”
Isto tako, naglašava trener, nije moguće napraviti ozbiljan posao u tako malo vremena. Dragovoljac je na tanki roster doveo devet novih imena i trenera...
“Ja na kraju dana dečkima mogu samo čestitati. Moraš imati sreće kao trener da te igrači slijede. Oni su stvarno bili sjajni po tom pitanju. Primali smo naivne golove, ali sve je to stvar odrastanja. Kada pogledamo i one najbolje, recimo Gvardiola, i on je s osamnaest puno griješio. Sjetimo se samo Europskog prvenstva. Sve je to dio procesa. Uostalom, kad stoper napravi kiks, svi to vide.”
Pošto je Dragovoljac na putu prema drugoj ligi, jasno je kako će na Sigetu ovog ljeta opet biti prometno. Gdje se trener vidi na ljeto ili na jesen?
“Imam ambicije naravno, smeta me malo što me se etiketira kao trenera juniora, ja sam to u Rijeci radio samo šest mjeseci. Pet i pol godina sam bio u Dohi, trenirao sam Al-Mesaimeer. Sretan sam što sam to prošao, napravili smo dobar posao. Uostalom, kod nas se prelako etiketira ljude. Što se tiče moje karijere, imam puno kontakata u Kataru, vidjet ćemo. Uostalom, teško je za našeg trenera otići u ligu petice i postati trener. Barem ne direktno. Svi štite svoj domaći kadar.”
Što će s Tadićem biti po pitanju daljnje karijere – ne znamo. Ono što znamo je da je Rijeka, unatoč četvrtoj poziciji, i dalje u igri za jedan trofej i to onaj koji je izradio naš pokojni akademski slikar i umjetnik Ivan Rabuzin. Drugo najpoznatije “sunce” u Hrvata (prvo je naravno ono Kožarićevo), dobit će svog novog vlasnika 26. svibnja. Nakon što je lani Dinamo uzeo dvostruku krunu, ove će se godine plijen podijeliti. Pitali smo Tadića, tko je bliže pobjedi u ovom trenutku?
“Rijeci itekako leži Poljud u posljednje vrijeme. Zanimljiv je to odnos snaga u posljednjih dvadesetak godina. Evo ja sam kao igrač 1994. godine prošao svašta, tada smo pobijedili jakog Hajduka u Splitu. Mislim po prvi put otkako je HNL-a na Poljudu. Mladenović je dao dva gola, sjećam se. Kasnije smo ih, iste godine, izbacili iz polufinala Kupa. To je prva epizoda. Ona druga, kad sam se vratio u Rijeku, taj period od 2003. do 2007.godine, mislim da smo samo jedanput izgubili. Dominirali smo. Sjećam se utakmice 4:0 za nas, Vugrinec je bio strijelac. Kasnije je, dolaskom Miškovića, taj trend je nastavljen. Ove sezone je egal, premda je Rujevica “pala” dva puta.”
Tako je bilo prije. No što će biti idućeg tjedna?
“Mislim da je puno veći pritisak na Hajduku, puno su uložili ove sezone, htjeli su uzeti taj naslov ali nisu uspjeli. Bez obzira na formu u zadnje vrijeme, i dalje mislim da mogu dobiti Bijele na Poljudu. Ipak je to finale Kupa. Mislim da je 50/50 u ovom trenu. Mislim da Rijeci trenutno stanje čak i odgovara. Mislim da će biti dobra utakmica, blagu prednost dajem Rijeci kad bolje razmislim.”
Što ćemo s trenerima? Dva lica kluba, jedno u gostima i posve drugačije na domaćem terenu. Kako dišu Tomić i Dambrauskas jedan preko puta drugog?
“Mislim da će biti ključno vidjeti koliko će stopera imati Rijeka. S trojicom su na Poljudu ugasili Livaju i Kalinića, dok je drugačija kombinacija s dvojicom stopera na Rujevici pokazala koliko Livaja i Kalinić mogu biti zahtjevni za čuvanje. Protiv Osijeka je kombinacija proradila, protiv Hajduka - nije. Što se tiče Dambrauskasa, mislim da je dobar trener, ali budimo realni, ima i dobru ekipu. Ima i Livaju, a on može izmisliti gol ni iz čega. Što se tiče Gustafssona, on je u tom prvom periodu prvenstva imao slabiji roster, ipak su Bijele na zimu pojačali redom Kalinić, Melnjak, Grgić, Mikanović, Ferro...”
Mogu li novopridošla pojačanja isprati gorak okus poraza od Rijeke s Poljuda? Koliko će na finale Kupa utjecati posljednje kolo? Hoće li Hajduk odmarati prvotimce za utakmicu? Kako će se ponijeti Rijeka? Sve su to otvorena pitanja koja će konačno i finalno dobiti svoj odgovor 26.svibnja kada ćemo i službeno zatvoriti nekima nikad zanimljiviju sezonu HNL-a.
1.HNL, 36. kolo
Petak, 20. svibnja
Istra 1961 - Slaven Belupo, 18.00
Subota, 21. svibnja
Rijeka - Hrvatski dragovoljac, 15.00
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+
