
Dosje 'Europska liga': Nije tragedija, ali je veliki neuspjeh i udarac za Dinamo! Što će biti dalje?
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 27.08.26. | 08:40
Činjenica jest da su Modri bili blizu, a nisu uspjeli. U Maksimiru sad ne trebaju alibije, već odgovore na samo jedno pitanje: 'Gdje smo pogriješili?'
Nije se svijet previše promijenio u četvrtak ujutro, Sunce je normalno izašlo, toplinski val nadire kao i prije nekoliko tjedana, a dinamovci... Oni i dalje vole klub, doduše, uz dosta glavobolje, uz puno podijeljenih mišljenja, navijači kao navijači, imaju pravo na različite poglede, ponekad i radikalne, smjenjivali bi po redu, neki trenera, neki predsjednika, neki igrače, kako to već ide. Dinamo neće igrati Ligu prvaka, igrat će je Slovan Bratislava, Sabah, LASK..., neće hrvatski prvak koji si je, za taj doseg, apsolutno sam kriv.
Dvije utakmice u kojima su Modri bili bolji protiv Vikinga, u svim vidljivim mjerilima, dominirali, promašivali i sami sebi 'pucali u noge', na kraju su presudile i poslale Dinamo u Europsku ligu. Nije to nikakakva nogometna tragedija niti katastrofa, ne trebaju zbog toga padati glave, ali jest neuspjeh! I udarac za Dinamo. Moraju se u Maksimiru pogledati u oči, priznati greške i shvatiti da je razlika između Lige prvaka i Europske lige ipak značajna. Ne samo financijska! Tiješiti se kvazi-teorijom da još ova momčad nije za Ligu prvaka, da joj je bolje ove godine stasati kroz Europsku ligu, to je prozirni alibi. Jednostavno, na tom brodu, bilo je puno loših 'mornara', koji su svojim manevrima skrenuli brod s kursa.
BOBAN I SPORTSKI SEKTOR
Apsolutno glavni krivci i ne smiju od toga bježati. Koliko grešaka u prijelaznom roku. Dinamo, zapravo, nije doveo nijedno pojačanje za kvalifikacije za Ligu prvaka. Dvojica koji su došli, Oršić i Radeljić, nisu dio prvih 11. Ostali? Ili nisu spremni, ili su ozlijeđeni, ili će se prvo kaliti kroz B momčad. Priča o Livakoviću i golmanima već je 100 puta ispričana, ne treba je više ponavljati. Da budemo grubi, možemo napisati, kakva je bila sjetva, takva je i žetva. Kao da nisu razmišljali što im nosi Liga prvaka, kao da su se i sami zadovoljili s Europskom ligom od starta.
Kako bi tek dobrodošao Bakrar u ovakvoj utakmici, a njega su prodali, nisu mu htjeli dati malo bolji ugovor. 'Kockali' su se, igrali na kartu 'možda i ovako uđemo u Ligu prvaka, a onda ćemo dalje', međutim, nije kuglica pala na njihov broj. Bilo je blizu, ali, u svim je usporedbama Liga prvaka neusporediva s Europskom ligom. I ne prolazi priča da je za ovu momčad EL bolji, da je to tek stepenica prema LP-u. Priznati pogreške bilo bi puno važnije, valjda ih više ne bi ponavljali. Činjenica da se u borbi za Ligu prvaka oslanjaju na 'otpisane' (Nevistić, Mudražija, Kačavenda, Galešić, Topić...) dovoljno govori o strategiji.
MARIO KOVAČEVIĆ
Obilježit će ga ispadanje od Vikinga, nije uspio Dinamo dovesti do Lige prvaka, ostao je dužnik. U redu, može se sad iskupiti nekim sjajnim rezultatom u tom natjecanju, ali njegov će opus još dugo biti predmet istraživanja. S jedne strane, sjajno je pripremio obje utakmice protiv Norvežana, momčad je održala nogometnu lekciju prvih pola sata i u Maksimiru i u Stavangeru, Dinamo je izgledao onako kako treba izgledati. No, s druge strane, Mario Kovačević još nema nijednu veliku europsku pobjedu na klupi Modrih, na svim je gostovanjima njegova momčad primila golove, a u šest utakmica ovog ljeta njih čak devet! Dakle, nešto ne valja, nije baš sve do sreće.
Dosadne su već priče kako je Dinamo dominirao, kako su ih 'ubile pogreške', kako su 'ispali naivni', kako su bili bolji od suparnika i to su dokazali, ali eto... Te floskule ne prolaze, rezultat se broji. Tim više što je Dinamo bolji i kvalitetniji, zašto je onda ispao? Opet. Kovačević jest žrtva spomenute sportske politike, ograničen u rješenjima, ali u tim trenucima treba pokazati gard, donijeti neku krucijalnu odluku, iznenaditi, prelomiti. Pa, 'pogini' sa svojim stavom, ne s tuđim! A to nije učinio! Uostalom, zašto mu momčad u svakoj utakmici pola sata igra, pola sata ne igra, pa čija je to pogreška nego njegova? Bilo bi svrsishodno jednom reći: 'Nismo napravili maksimum, krivica je i moja!'.
IGRAČI
Njih izuzeti od krivnje bilo bi pogrešno, jer, oni su ti koji igraju, koji na terneu brane klupske boje. Svi oni sanjaju Ligu prvaka, jako su motivirani, gladni uspjeha, svi oni misle vrijede 15, 20 milijuna eura. A onda ispadnu naivci na terenu, nadigra ih i izbaci momčad, koja nema toliku kvalitetu. Koliko pogrešaka, koliko 'metaka' u vlastite noge, na ovoj razini to se ne može ispraviti. Ne sumnjamo da će danima pričati kako su bili bolji i nesretno ispali, kako je sporan kazneni udarac, kako ne znaju što im se dogodilo, kako ih Viking ničime nije iznenadio i da su pokazali da su kvalitetniji. A rezultat će ih demantirati! Nisu uspjeli ući u Ligu prvaka, to ide njima na dušu.
ŠTO SAD ČEKA MODRE?
Financijski, velika je razlika između Lige prvaka i Europske lige i sigurno će u Maksimiru morati reagirati, promijeniti neke ideje. Možda će nekoga morati i prodati, netko od ključnih igrača mogao bi otići do kraja prijelaznog roka, jer, klupski račun ne zna za nesreću i 'individualnu kvalitetu.' Možda će na ovom neuspjehu u Maksimiru izvući pouke, možda doista izgraditi momčad, koja će za godinu dana biti sigurno i samouvjereno u Ligi prvaka, ali čeka ih težak posao. I preispitivanje vlastitih odluka. Činjenica da su bili blizu, da su bili bolji, a nisu uspjeli, mora na stol baciti pitanje: 'Gdje smo pogriješili?' I odgovor na njega, iskren i bez figa u džepu. Europska liga možda jest bila primarni cilj, ali ona nije velebni uspjeh. Već alibi!











