
Dominik Livaković - bol u leđima donijela slobodu izbora
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 28.10.25. | 09:25
Bez sekunde na terenu u Gironi, Livakovićev put otvoren je za novi početak. S jedne strane možda kazna, ali s druge prilika za mir i povratak na vrh
Dojam je da se epizoda Dominika Livakovića u Gironi završila spuštanjem zavjese bez aplauza. Nema pompe, nema priče. Trener Michel lakonski je poručio u najavi:
"Bole ga leđa, neće braniti u Kupu Kralja protiv amatera iz pete lige."
Na gol ide Ukrajinac Kvapivcov, a Gazzaniga, taj Michelov čovjek od povjerenja, grije klupu.
Ispod te službene priče o leđima, međutim, skriva se puno važniji signal. Livaković još uvijek nema ni sekunde u dresu Girone, a to znači jedno – prijelazni rok u siječnju još je otvoren. Da je samo jednom kročio na teren, makar i na sekundu, vrata bi mu bila zatvorena do ljeta. Ovako mu je, ironično ili paradoksalno, bol donijela malo slobode.
Nakon svega, sve je izvjesnije kako će Livaković nakon domaćeg sraza Girone i Atletica 21. prosinca, dignuti sidro i pravac - Zagreb! Bez sekunde nastupa, s jednosmjernom kartom u džepu i s pitanjem - zašto je sve uopće počelo? Došao je vjerujući da će braniti, odustao od ozbiljnog dijela plaće u Fenerbahçeu, pristao na posudbu u zadnji tren. Agenti, direktori, trener – svatko s drugom verzijom priče, ali jedina žrtva u tome svemu je čovjek koji je Hrvatskoj donio broncu u Katru. I Girona koja tavori na dnu La Lige ali i slijepo vjeruje Michelu, Gazzanigi i ostalim sporednim likovima ove priče.
REUTERS/Albert GeaNo, Livaković nije samo žrtva dvorski borbi u Gironi. I ovdje mu se svako malo odbrojava u ringu. Svi mogu pogriješiti, samo Livaković ne smije krivo disati. Stavlja mu se pod povećalo i najmanja greška dok se konkurentima gleda kroz prste, silom se traže opravdanja za njihove greške i pišu se hvalospjevi. Čime je Livaković zaslužio baš takav status, ne znamo ali znamo da je Zlatko Dalić imun na te i takve rečenice. I samopromociju. On zna tko mu čuva gol i tko mu je donio polufinale Svjetskog prvenstva. I Livi je još uvijek prvi golman Vatrenih.
A ako želi da tako i ostane, Livaković je svjestan da mora otići, bez nervoze ali s jasnim planom. Agentima bi to sada trebalo biti lekcija: kad krene “gluhi telefon”, najčešće strada onaj koji šuti. Možda su se ljetos našli u “cajtnotu” i naivno povjerovali pričama iz Girone ili je sam Livi bio naivan?! Tko će ga znati, ali sada neće imati nikakvog opravdanja. Dovoljno je vremena da se pronađe klub u kojem će braniti...
Dinamo? Lijepo zvuči, ali zasad ništa od povratka. Maksimirski hodnici su tihi, a pogled uprt u neke druge stvari. Ima Boban trenutno puno većih problema od izbora novog vratara. U 2026. Livakovića čeka nova adresa, novi klupski grb i nova prilika. Kritičarima unatoč. A njih nikad ne manjka – no brojke, trofeji i dojam baš ne prate njihove riječi, ali pruža Liviju mir...











.webp.webp.webp)


.jpg.webp)