Dok je USKOK tražio dokumente, Bilić je okupio Vatrene na Rujevici

“Četrnaest godina? Toliko je prošlo? Je l’ moguće?”, pitao se Nikola Jurčević, kojega smo sreli pred Sheratonom. Vrijeme leti, pogotovo u nogometu: tek trepneš, a od Gdanjska, Navasa i onog gola koji je u 88. minuti ugasio hrvatski Euro 2012. prođe već četrnaest godina.

Tada je Bilić nakon poraza od Španjolske digao sidro i krenuo na turneju koja zvuči kao putni itinerer Marka Pola: Moskva, Turska, Engleska, Arapski poluotok, Kina… I onda povratak kući. Doduše, nije se vratio na isto mjesto. Rusanova je ostala u retrovizoru, sada se sastanči u Hiltonu, ali to su, kako bi rekli birokrati, operativni detalji. Bitno je da je stari kapetan ponovno na mostu.

U ponedjeljak prijepodne Bilić je potvrdio izostanke Josipa Juranovića i Martina Erlića, i naknadne pozivnice Lovri Majeru, Kristijanu Jakiću i Marinu Pongračiću. Majer je, otkrio je Bilić, sam nazvao izbornika i obećao da će učiniti sve kako bi se vratio među Vatrene.

Izbornik je jasno naznačio kako tandem Luka Vušković – Joško Gvardiol vidi kao budućnost Hrvatske na stoperskim pozicijama. Budućnost, doduše, kod nas uvijek dolazi malo ranije nego što stignemo objasniti sadašnjost, ali potencijal na tim pozicijama je ogroman. A Ivan Perišić? Za njega se, očekivano, traže sve moguće varijante: bek i krilo. Primarno lijevo, a može i desno.

Alen Lesicki/Germanijak

Pred Sheratonom je potom krenula ona stara reprezentativna koreografija: jedan po jedan, s torbama, slušalicama, pogledima prema mobitelu i pokojim pokušajem da se ne odgovori na pitanje koje još nije ni postavljeno. Led je probio Franjo Ivanović, zatim su stigli Ante Budimir, Dion Drena Beljo, Josip Šutalo, Dominik Livaković, Dominik Kotarski…

Pojavio se i Aljoša Asanović, u pratnji sina Antonija, dok su Ivan Perišić, Luka Modrić i Josip Mišić diskretno odabrali sporedni ulaz, onaj kroz garažu. Nije to nikakva konspiracija, više hrvatska nogometna logika: ako već možeš izbjeći gužvu, objektive i pitanje, recimo Mišiću, “što je rekao Kolariću?”, zašto ne bi?

Autobus je oko 14 sati krenuo prema Rijeci, a reprezentacija se kompletirala u Costabelli. U 19 sati Vatreni su izašli na Rujevicu i odradili prvi trening pod vodstvom novog izbornika.

Slaven Bilić okupio je reprezentativce u krug i održao prvo uvodno slovo. Nije to bio trenutak za velike parole i filmsku glazbu u pozadini, više ono klasično “ajmo dečki, krećemo ispočetka”.

Alen Lesicki/Germanijak

Potom se momčad podijelila. Jedan dio otišao je u teretanu, dok je drugi preuzeo Nick Davies, novi kondicijski trener. Već nakon nekoliko minuta bilo je jasno zašto je Bilić inzistirao baš na njemu. Davies ima prodoran glas, pun je energije a konce je preuzeo odmah – bez čekanja, bez zagrijavanja uvoda i bez pitanja tko je spreman.

Malo smijeha, malo šale, ali kad se radi, radi se punih 120 posto. Nema tu hrvatske varijante “lagano, tek je prvi dan”, nema skrivanja iza linije ni traženja predaja uz bocu vode. Davies je od prve minute dao do znanja da će Vatreni u ovom ciklusu morati trčati i kad misle da više ne mogu.

U vježbama je prednjačio Nikola Vlašić, koji Daviesa poznaje još iz engleskih dana i West Hama. Dok su se ostali tek upoznavali s ritmom i metodama novog kondicijskog trenera, Vlašić je izgledao kao čovjek koji je već pročitao upute za uporabu. Ostali? Trudili su se. A i to je, za prvi trening, sasvim pristojan početak.

Uglavnom, nova avantura je počela. Stara lica, nekoliko novih kadrova, novi stožer i ista stara nada da će, kad lopta krene, opet nekako pronaći put do velikog rezultata.