
Dobar, loš, VAR: Bod je izboren, odgovori na sva pitanja još se traže
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 25.01.26. | 08:00
Rijeka i Slaven odigrali su 2-2 u jednoj od zanimljivijih utakmica dosadašnjeg dijela sezone...
Za one koji su ove subote pobjegli od sporta i odlučili se odmarati dokumentarcima o pingvinima, Rimskom Carstvu ili romantičnim komedijama po izboru nježnije polovice, kratka informacija: Rijeka i Slaven Belupo odigrali su 2-2 u 19. kolu HNL-a. Proširena vijest: ovo nije bila obična utakmica, nego još jedna epizoda serijala 'Rijeka i umijeće kompliciranje života samom sebi'.
Slaven je vodio dvaput, Rijeka se dvaput vraćala. I to sve s igračem manje cijelo drugo poluvrijeme, nakon što je Majstorović u 45+2. minuti pocrvenio zbog starta na Iliji Nestorovskom na centru igrališta. U realnoj brzini, bio je to jedan zakašnjeli start za žuti karton, ali u VAR verziji – zločin nad zločinima. Prvu utakmicu u 2026. na Rujevici režirao je slow motion, dok je za produkciju bila zadužena iluzija pravednosti.
Kod starta Majstorovića, mladi sudac Pavlešić bio je na metar od situacije, pokazao žuti karton kao iz topa i na prvu odao dojam je tu priču i završio. Ali, onda na scenu stupa VAR. A tamo – Ivan Matić iz Osijeka, inače stari znanac Rijeke. I odjednom, gle čuda, priča dobiva novi zaplet. Pavlešić je pozvan, pogledao je situaciju, promijenio mišljenje i Rijeka je ostala s desetoricom. Deja vu? Ne, samo HNL vikend.
Inače, da ne bi nešto ostalo u zraku, Matić je ove sezone jednom Rijeci bio u VAR sobi (Hajduk, 5-0), ali je zato prošle sezone na čak osam utakmica Rijeke bio u VAR sobi. Rijekin omjer na tim utakmicama je 2-1-5. Slučajnost? Može biti, ali i ne mora. Zanimljivo, ove subote taj isti VAR nije imao nikakvih problema u 37. minuti kad je sveprisutni Nestorovski, poput nekad svojeg sunarodnjaka Peje Antića, postavio screen (blok) s podignutim laktovima toliko visoko da su završili na bradi Devetaka. Srbin je ostao ležati, pomoć mu se dugo ukazivala, ali za VAR sobu tu nije bilo nigčeg sporno. Čisto. Kao savjest.
Da ne bi bilo zabune, Majstorovićev crveni karton može se braniti zamrznutim kadrom, ali nogomet se još uvijek igra u brzini. Takvih startova ima svako kolo, ali, u redu, ružno je izgledalo pa, eto, crveni karton. No, ono što se rijetko vidi jest ovakva prodaja – pad, grimase, previjanje, škola preživljavanja za napadače. Nestorovski zna zanat. Pavlešić još uči. I to se vidjelo.
Na terenu, Slaven je poveo nakon školske akcije – Išasegi asistencija, Nestorovski gol glavom. Makedonac je igračka klasa, bez sekunde rasprave. Rijeka se vratila u 66. minuti preko Oreča i Ndockyta, uz onu staru istinu da je dobra povratna lopta pola gola. Dubrovčanin nastavlja sa sjajnom formom, dok je Ndockyt samo bio u pravo vrijeme na pravom mjestu. No, Rijeka, znaju to svi, ne zna mirno živjeti. Husić gubi loptu, Lepinjica je bio Tony Allen i ukrao loptu koja se činila sigurna kao u sefu, a Šuto i Jagušić rješavaju stvar. Sve prepoznatljivo, sve već viđeno. Uz pomalo nepotrebnu gestikulaciju mladog asa Slavena prema navijačima Rijeke, ali i to je dio folklora.
I taman kad je izgledalo da slijedi još jedna večer gorčine i ispraznih monologa na španjolsko-engleskom na konferenciji za medije, u 85. minuti pojavio se Tiago Dantas. Gol za špice. Vanjskim dijelom kopačeke, snažan efe, istovremeno oko i preko nemoćnog Hadžikića. Je li htio? Mi tipujemo s prilično velikim ulogom da nije, ali kako ono kaže stara riječko-šampionska: 'Tko te pita?' Nitko, eto tko. Iz te akcije valja izdvojiti i Tea Barišića, novo zimsko pojačanje aktualnog prvkaka koji je donio loptu gotovo do 16-erca i pokazao hladnu glavu u ključnom trenutku. S druge strane, Sanchezove zamjene bile su – blago rečeno – zbunjujuće. Vaditi dva ofenzivca na poluvremenu kad gubiš 0-1 i imaš igrača manje, pa se zatvoriti kao da braniš 1-0 u 90.? Kao da gledaš triler, a netko ti usred filma pusti edukativni program o armiranom betonu.
Početkom drugog dijela Rijeka je visjela, a Slaven je u nekoliko minuta promašio tri zicera za odlazak na dva ili više pogodaka prednosti. I tu onda dolazimo do Zlomislića. Koliko god ga se kritizira, ove subote bio je jedan od ključnih igrača. Obrana udarca Nestorovskog u u jeku najvećih napada Slavena bila je izvrsna. Refleks, pozicioniranje, tajming... Majstorija. Kapetanska majstorija! Posebna priča je isto tako i mladi Bodetić. Cijelu sezonu čeka u tišini, a priliku dobije baš ove subote, u kaosu. Na njegovu sreću – odgovorio je jako dobro i pokazao da je tu bilo mjesta i ranije. Na njegovu nesreću, Sanchez mu nije olakšao ništa. Majstorović pak nije u formi, to se vidjelo i u Puli, ali jednostavno Sanchez nije imao druge opcije. U utakmicama koje dolazi će imati. Nadalje, odluka s Jankovićem i dalje nema smisla. Klub govori jedno, radi drugo, Sanchez drži ciceronovske govore o 'dizanju vrijednosti', a izostavljanjem Jankovića radi upravo suprotno. Retorika za one koje ne razumiju – čista petica, ali zato vjerodostojnost – nedovoljan.
Rijeka je s igračem manje izvukla 2-2 i to je činjenica koja zaslužuje respekt. Ali, to nije bod koji te gura naprijed, nego bod koji te drži iznad vode. Karakter je spašavao večer, no nogomet se ne može svaki put igrati na preživljavanje. A bez Fruka, Jankovića i Radeljića, Rijeka na trenutke izgleda upravo tako – kao momčad koja preživljava. Sanchez, pretpostavljamo, zna što radi, ali u nastavku sezone Rijeka će morati biti znatno bolja nego protiv Istre 1961 i Slavena. Dojam je izostao, bodovi nisu – i to je zasad jedina prava utjeha. Koliko će to još biti dovoljno, pokazat će vrijeme. A ono, za razliku od bodova, nikoga ne pita.








.jpg.webp.webp)




