Dinamovi epizodisti: Luđak na golu, zaboravljeni Brazilci i „grčka tragedija“
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 20.09.20. | 08:18
Od brojnih igrača iz stranih država koji su pojačali Dinamo, nisu se svi i potvrdili kao takvi. Dapače, promašaja je bilo i više nego dovoljno za jednu postavu.
No, zato sa sigurnošću možemo reći kako je dio novca uprihođenog od prodaje potrošen na igračka pojačanja, često skupo plaćena, a koja su se pokazala kao promašaji. Odlučili smo napraviti postavu najvećih stranaca epizodista u plavom dresu, a konkurencija je na nekim pozicijama bila žestoka.
Za mjesto golmana dvojbi nema nikakvih, Pablo Migliore naš je odabir bez trunke razmišljanja. Argentinski golman stigao je 2013. godine u Maksimir kao veliko karakterno pojačanje na poziciji između vratnica. Od početka se znalo da je osebujan tip, koji ne preže pokazati da s njim „nema zajebancije“. Dovoljno se prisjetiti samo njegovog debija u modrom dresu, kada je u Superkupu „luđačkim“ metodama i suočavanjem pomogao da mlada Hajdukova momčad padne na raspucavanju, kada je Migliore obranio presudni jedanaesterac Ivanu Tomičiću, tadašnjem igraču Hajduka.
No, njegova karijera u Dinamu potrajala je tek nepunih mjesec dana. Migliore je iz Maksimira odjurio nakon što je odigrao svega tri utakmice; dvije u prvenstvu i jednu, onu posljednju u pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Fole Esch. Svoj naprasiti odlazak pravdao je sukobom s tadašnjim trenerom Jurčićem i problemu života u Zagrebu bez obitelji, ali po njegovom raskidu ugovora počele su pristizati svakojake informacije o njegovom osebujnom životu u Argentini. Naime, Migliore je, kako se kasnije ispostavilo, pred dolazak u Dinamo proveo i nekoliko mjeseci u zatvoru u Argentini, i to zbog navodnog sudjelovanja u ubojstvu koje je pomagao prikriti.
Obrambenu četvorku otvara Alexandru Matel, desni bek koji je na Maksimir stigao u veljači 2015. i zadžao se točno četiri godine. Po stažu definitivno nije bio epizodist, ali po igri – apsolutno da. Od igrača sa 17 nastupa za Rumunjsku svakako smo više očekivali od dva gola i četiri asistencije u četiri godine. Matel danas ima 30 godina, a ispostavilo se da mu je Dinamo bio jedini strani poslodavac u dosadašnjoj karijeri.
Najzvučnije ime u kompletnoj postavi epizodista je Jens Nowotny. Ovaj prekaljeni internaconalac u klub je stigao u ljeto 2006. godine kao slobodan igrač, ali nakon brojnih ozljeda već sljedeće sezone je odlučio „objesiti kopačke o klin“. Prije Dinama igrao je za Karlsruher i Bayer Leverkusen, a upisao je i impozantnih 48 nastupa za reprezentaciju Njemačke. Ipak, u Dinamo je stigao sa potrganim koljenima i u situaciji kada ga nitko nije htio, ali zato je naplatio sve što mu je prijatelj Zoki Mamić obećao. Dodajmo kako je upisao 10 nastupa u HNL-u, a oprostio se u utakmici protiv Slaven Belupa kada je Dinamo slavio rezultatom 1:0.
Treći u nizu aseva iz posljednje linije je Lee Addy, povremeni reprezentativac Gane koji je prije Dinama branio boje Crvene zvezde. Zanimljivo, od svih država najduže se zadržao u Srbiji, a nogomet je igrao još u Gani, Libanonu, Kini i Zambiji, da bi danas, sa 29 godina, branio boje Free State Stars, Južnoafričkog prvoligaša kojeg vodi srpski stručnjak Vladislav Herić. Zanimljivost, svojedobno je tada 20-godišnji Dino Perić morao na posudbu u Sesvete, dok je Addy bio prvotimac na mjestu stopera uz Šimunića i Taravela.
Četvorku ispred El Loco Migliorea zatvara lijevi bek Jan Lecjaks. Lecjaks je u Maksimir stigao u srpnju 2017. godine iz švicarskog Young Boysa za odštetu od 500 tisuća eura. U Dinamu je dobro startao te skupio 28 nastupa u prvoj sezoni. Međutim, u drugoj sezoni nakon odigrane utakmice protiv Rudeša, trener Bjelica ga otpisuje i prebacuje u drugu momčad. Od tamo je poslan na posudbu u Lokomotivu, gdje je imao solidnu sezonu, u kojoj je upisao 31 nastup i postigao dva gola. Ipak, prošlog ljeta klub i češki igrač raskidaju ugovor, a Lecjaks potpisuje za Omoniju iz Nikozije.
Ravnotežu ofanzivno nastrojenom veznom redu daje Bakary Sare, danas 30-godišnji zadnji vezni koji je u Dinamo stigao istog ljeta kao i Migliore, dakle 2013. godine. S hrvatskim je prvakom potpisao jednogodišnju posudbu na koju je stigao iz Cluja, kako bi ga Modri ipak provjerili prije otkupa. Bila je to fantastična odluka jer je Sare ispao 'mačak u vreći' te je nakon pola sezone vraćen u Rumunjsku. Od ljeta 2018. i odlaska iz Belenensesa, Bakary Sare je bez kluba.
Za titulu najveće brazilske prevare u Dinamu s Osmarom i Andersonom Costom se svakako bori član boy benda u sastavu s Brunom Marićem i Antom Rukavinom – Alexandre Silva Cleyton. Cleyton je u Dinamo stigao na zimu 2014. iz turskog Kayserispora na preporuku Roberta Prosinečkog. U sedam nastupa za Modre zabio je tek jedan gol, a od Plavih se oprostio već na ljeto i to neslavno, tako što je dobio batine u zagrebačkom noćnom klubu. Nakon odlaska Cleyton je „oprao“ upravu maksimirskog kluba i vodstvo HNS-a, te je pobrao (barem) neke simpatije od strane pojedinih navijača.
Sjećate li se omalenog Brazilca Vitora Juniora? Stigao je „u paketu“ s Costom i Carlosom, a neki mediji su ga po tehničkom umijeću uspoređivali s tada najboljim igračem svijeta Ronaldinhom. U Zagreb je stigao iz brazilskog Internationala, no u jednoj polusezoni igranja za Dinamo upisao je tek pet nastupa. Poslan je potom na posudbu u Koper, a u lipnju 2007. i prodan u Sport Recife. Međutim, Junior je kasnije imao zavidnu karijeru, 2008. prelazi u Kawasaki u kojem je bio prava zvijezda. Nakon epizode u Japanu, vraća se u Brazil u kojem je igrao za respektabilne klubove i upisao 102 nastupa u brazilskoj Seriji A.
Dolazimo do još jednog igrača koji u Dinamu nije pokazao gotovo ništa, ali je kasnije zablistao. To je Wilson Eduardo, brat puno poznatijeg Joao Marija. Njega je Dinamo u ljeto 2015. posudio iz Sportinga i to je platio velikih pola milijuna eura, a koliko je dobro Wilson tada igrao dovoljno oslikava činjenica kako je njegova tržišna vrijednost u šest mjeseci pala za okruglih milijun eura. Na Maksimiru nisu imali strpljenja i razumijevanja prema ovom brzonogom krilu pa su ga već na zimu poslali nazad u Portugal. Dodat ćemo još kako je jedini pogodak u Modrom dresu zabio Istri, a 2015. je potpisao za Bragu i tamo eksplodirao. Iz sezone u sezonu njegove su se predstave na terenu poboljšavale, a kulminacija je bila u sezoni 2018/19 kada je u 42 nastupa u svim natjecanjima zabio 16 golova i dodao šest asistencija. Bragu je napustio ovog ljeta nakon pet godina, a svoje je nogometno umijeće naplatio ugovorom u Al-Ainu.
Guillermo Suarez je argentinski veznjak koji je igrao za Dinamo u jesenskom dijelu sezone 2008/09. Modri su tog ljeta prodali Modrića, Vukojevića i Čalu, utržili 31,5 milijuna eura i krenulio u šoping Južnom Amerikom. Za milijunske odštete stizali su Calello, Morales, Suarez, dok je najmanje plaćen Lucho Ibanez, koji se pokazao i kao najbolje od navedenih pojačanja. Suarez je u Dinamo stigao iz argentinskog Tigrea, ali se nije uspio nametnuti te je odigrao samo devet službenih nastupa za klub. Potom ga Plavi šalju nazad u Tigre, ali na posudbu, zatim i u zaprešićki Inter, da bi u ljeto 2010. napustio Zagreb.
Mjesto u napadu, iako je konkurencija bila vrlo bogata, zauzeo je Dimitrios Papadopoulos, Mamićevo „perverzno pojačanje“ koje je u Dinamo stiglo iz Panathinaikosa kao slobodan igrač. Za pola godine provedenih u Dinamu dobio je 800 tisuća eura i zabio svega dva pogotka u prvenstvu i dva u Europi prije nego je neslavno napustio klub. Papadopoulos je inače bio član legendarne generacije Grčke s Eura 2004., a u karijeri je promijenio mnoštvo klubova, ponajviše grčkih. Epizodu u Dinamu najbolje možemo okarakterizirati kao grčku tragediju koja je Zagrepčane koštala 200 tisuća eura za svaki zabijen gol.
(foto: Pixsell)
