Dinamovi Bosanci: Gdje bi smjestili Hajrovića na ljestvici od Husejinovića do Mujčina?

Pogoci koje su u jučerašnjoj pobjedi protiv Anderlechta postigli Izet Hajrović i Amer Gojak, po tko zna koji puta natjerali su navijače modrog kluba da klikču poznatu uzrečicu „Nema stranca do Bosanca“. I doista, kroz povijest je pregršt igrača iz susjedne nam Bosne i Hercegovine zaslužilo pohvalu ovog tipa, ali ono što nam prvenstveno Hajrović pruža ove sezone, već dugo nismo vidjeli od nekog Bosanca. A kroz povijest Dinama prošlo ih je prilično mnogo. Prisjetimo se na neke od najboljih, ali i najgorih igrača iz BiH u modrom dresu.

NAJBOLJI BOSANCI

Edin Mujčin – kultna desetka Modrog kluba u periodu od 1995. do 2005. godine, uz izuzetak sezone 2001/02 koju je proveo u Japanu. Popularni Deda bio je pravi španer starog kova, sjajnog pregleda igre i lijeve noge koja je zabijala iz svih pozicija. Rođen je u Bosanskom Brodu, ali 1991. seli preko Save i u četiri sezone u Marsoniji izborio je transfer u Dinamo. Ostalo je povijest. U dresu maksimirskog kluba odigrao je više od 200 utakmica, a u legendarnoj pobjedi protiv Partizana 1997. godine, asistirao je za prva tri gola.

Džemal Mustedanagić – neizostavna karika slavne generacije koja je 1982. nakon 24 godine čekanja vratila naslov prvaka Jugoslavije u Maksimirsku. Već s 18 godina Dinamo ga dovodi iz Bosanskog Novog, a Džemo tu ostaje narednih 10 godina na mjestu braniča. Nakon igračke karijere, od 1987. do 2008. radio je kao trener u omladinskoj školi Dinama, a trenirao je Modrića, Kranjčara, Eduarda, Ćorluku, Mikića i mnoge nogometaše koji su napravili velike karijere.

Fahrudin Dautbegović – vratar koji je karijeru započeo u Rudaru iz Kaknja. U zagrebački je klub stigao 1967. s 24 godine te je bio dio momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova iste godine. U šest sezona odigrao je 205 službenih utakmica, a u anketi provedenoj među navijačima, izabran je za najboljeg golmana u povijesti kluba.

NAJGORI BOSANCI

Sulejman Krpić – u proljeće 2009. tada 18-godišnji napadač potpisao je desetogodišnji ugovor s klubom svojih snova, kako je na predstavljanju opisao Dinamo. Na njegovu žalost, nije opravdao nikakva očekivanja i već je 2010. otišao iz kluba bez da je odigrao minutu za seniorski sastav. Ostat će upamćen po tome što je zadužio plavu devetku, no realnost je bila potpuno drugačija. Danas je član Željezničara.

Said Husejinović – doveden je 2013. iz Sarajeva kao 24-godišnjak s iskustvom igranja Bundeslige u dresu Werdera. Tamo nije ostavio prevelik trag, dosta su ga i ozljede spriječile, pa je preko BiH terena potražio novi proboj u inozemstvo. Dinamo je za njegovo dovođenje platio 50 tisuća eura odštete, ali je zato Husejinović imao dosta dobru plaću, po medijima se spominjao iznos od 200 tisuća eura po sezoni. Ako to uzmemo u obzir, onda ovaj ofanzivni veznjak nije opravdao očekivanja, iako je imao dosta problema s ozljedama. Svoju avanturu okončao je posudbom u Lokomotivu, iz kojih je proslijeđen u drugu momčad Dinama.

Enes Mešanović – kao veliko napadačko pojačanje u Dinamo je stigao 2001. godine. Prije toga je imao dobre sezone u turskom Erzurumsporu i Brotnju, ali u Dinamu se u dvije sezone pokazao kao veliki promašaj. Upisao je svega 17 službenih nastupa, zabio tri gola i otišao u Osijek. Tamo je bio još lošiji, u 10 utakmica nije zabio nijedan gol.

(foto: Pixsell)