'Dinamovce' gleda s kalendara za travanj. Sad bi im mogao biti prepreka!

Dinamov kalendar na zidu sobe, otvorena je stranica za travanj. A s fotografije 'gledaju' vrataru, Ivan Nevistić, Danijel Zagorac i Ivan Filipović. Baš se dobro poklopilo, dvojica od njih baš bi u travnju, na Šubićevcu trebali stajati jedan nasuprot drugome. Ivan i Ivan, Nevistić protiv Filipovića.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ivan Filipović došao je prošlog ljeta na 'mala vrata' u Maksimir, prihvatio ulogu pričuvnog golmana, drugog, čak i trećeg. Bilo je jasno da se uz Nevistića i Zagoraca baš neće nabraniti, a još kad je došao i Nikola Čavlina... Filipović je upisao tek jedan nastup za Modre, u Kupu protiv Bjelovara i tamo sjajnom obranom u sudačkoj nadoknadi spasio Dinamo blamaže i produžetaka. Četiri dana prije toga zadnji je put bio na klupi, baš protiv Šibenika, a onda je dan-dva nakon tog Bjelovara otišao upravo na Šubićevac. Na posudbu do kraja sezone. Jer, koliko je god lijepo biti drugi ili treći golman u Dinamu, ipak je ljepše stalno braniti. Prvu je utakmicu na vratima Šibenika upisao 23.veljače protiv Lokomotive i otad je standardan, sedam utakmica po 90 minuta. U tih je sedam primio samo osam golova, što je puno ispod Šibenikova prosjeka, a istaknuo se nekim odličnim obranama. Istog dana, 23.veljače na Dinamova se vrata opet vratio Ivan Nevistić. U sedam utakmica, s punom minutažom, primio je 10 golova. Što, jasno, nije usporedba kvaliteta njih dvojice, već podatak koji ističe dobre brojke šibenske obrane i Filipovićevu formu.

A Ivan Filipović u četvrtak (18 sati) skupljat će na Šubićevcu mnoge poglede s tribina, puno će oči biti uprto u njega. Doista, on je baš u nezadivnoj situaciji. Jer, navijače, ni svoje ni tuđe, nikad ne možeš zadovoljiti u takvim okolnostima. Sjećamo se, kad nedavno Robert Mudražija nije igrao za Lokomotivu, jer je tad već postalo jasno da dolazi na ljeto u Maksimir, bilo je puno onih koji su osudili takvu odluku, smatrajući je 'sukobom interesa'. Opet, drugi će reći da je poštenije da igrač, koji je na posudbi, ne igra protiv matičnog kluba, baš zato da se ne bi otvarala pitanja. Kao što rade u nekim ozbiljnim ligama. Zamislite, recimo, da je Mudražija zaigrao u toj utakmici pa odigrao loše ili skrivio pogodak za poraz? Jasno, uvijek treba polaziti od premise da svatko igra za sebe i bori se samo za svoj klub i svoju karijeru. Tako većinom i jest, ali u zemlji u kojoj se i u svakodnevnom životu, ne samo u nogometu, sumnja u sve i svakoga, nije lako pronaći idealno rješenje. I nemoguće je svakoga zadovoljiti!

Filipoviću će zato večeras biti možda i najteže. Zamislite da primio neki 'kiks gol', ili zamislite da svojim obranama zaustavi Dinamo na putu do važne pobjede! Da ga dodatno udalji od naslova. A zamislite da, recimo, Rajko Vidović odluči da Filipović, koji je u odličnoj formi neće braniti, nego će na gol stati vratar Antonio Đaković, koji je sigurno daleko do prave forme, s obzirom da dugo ne brani. Bila bi i ta odluka diskutabilna, jer svatko gleda iz svog kuta.

Zamršena situacija, iako je jasno da je jedino rješenje vjerovati u igračko poštenje i sportski duh svih aktera na terenu. Iako, bilo bi poželjno kad bi se u takvim situacijama postupalo jednako, kad bi se svi u HNL-u dogovorili oko (ne)igranja posuđenih igrača protiv matičnih klubova. Da nitko više nikad nikome ne može zamjerati.

Kad već pričamo o tome, sjetimo se baš Ivana Nevistića. Kad je bio na pragu dolaska u Dinamo iz Rijeke, obranio je Modrima kazneni udarac u Maksimiru, Rijeka je tada pobijedila. A Nevistić već nekoliko dana kasnije potpisao za Dinamo. Jer, kad sve pretpostavke i sumnje maknemo na stranu, na možeš lakše zaslužiti Dinamov dres i priliku u Maksimiru, nego da baš protiv Dinama budeš u pravoj formi!