Dinamo servira za izjednačenje u setovima, ali Rijeka ima 40-15. Zna se što slijedi…

Ponekad smo dojma da ova sezona, barem iz nekog Rijekinog kuta gledišta, traje tri godine. A tek se odigralo nešto više od polovice sezone. Željka Sopića rijetko se spomene, iako je upravo on poveo momčad u sezonu koja polako dolazi do svojeg vrhunca. Istina je da su u klubu ozbiljno razmatrali da mu se zahvale odmah nakon posljednje utakmice prošle sezone i uvjerljive pobjede protiv Slaven Belupa (4-0, trogodak Nike Jankovića), ali Sopić je na kraju preživio pa onda nakon remija s Varaždinom i prije drugog ogleda s Elfsborgom dobio pismo koje je neko vrijeme stajalo u ladici predsjednika. Koji je odlučio da će ga potpisati je još za vrijeme povratnog leta iz Rumunjske nakon odigranih 0-0 s Corvinulom. I to ne zbog rezultata... Na mjesto danas bivšeg stratega Rijeke preusmjeren je Radomir Đalović, čovjek koji je dotad bio njegova desna ruka, prethodno i Jakirovićeva. Uprava kluba prepoznala je trenerski potencijal u čovjeku kojeg se dotad gledalo samo kao ‘vojnika kluba’ te su usprkos brojnim pritiscima i nepovjerenju većeg dijela nogometne javnosti odlučili kako je baš on idealan čovjek da nastavi sve ono što su Jakirović i Sopić prije njega započeli. I sve to još malo oblikuje na neki svoj način.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Đalovićev samostalni trenerski početak bio je jako težak. Jako težak. Nakon poraza od Elfsborga i sjajnog HNL debija (4-0 pobjeda protiv Istre 1961), Rijeka je takvom šamarčinom ispraćena iz Europe da joj se obrazi još uvijek crvene. Usprkos pričama o Covidu, igrači su prije samog ogleda izgledali vrlo dobro. A to su vidjeli svi oni koji su se tog četvrtka našli u slovenskoj metropoli. No, prvo Florucz u 2., zatim Thalisson (13.) i Kojić (35.), potom i potonji dvojac u kombinaciji za novi pogodak Brazilca (45.) i Rijeka je već nakon prvog poluvremena bila u potpunosti slomljena. Već u prvim minutama drugog dijela Slovenci su zabili i za 5-0, da bi se onda 10-ak minuta kasnije dogodio i onaj prekid koji je svakog normalnog Hrvata posramio. Poslije te utakmice tadašnji kapetan Smolčić rekao je kako igrači preuzimaju odgovornost, današnji stoper Dinama Niko Galešić istaknuo je kako su ‘igrali poput miševa’, dok je Martin Zlomislić za kraj podvukao kako je osramoćen Rijekin grb.

Nakon tog bolnog četvrtka, neki tračak nade, neko svjetlo na kraju tunela, neka mala, kakva-takva sitnica za koju su se navijači mogli uhvatiti da će sutra biti bolje – jednostavno nije postojala.

A onda je došao Dinamo.

Prije prvog ovosezonskog okršaja dvaju najboljih hrvatskih klubova u posljednjih 15-ak godina pričalo se samo o jednom – koliko će ‘komada’ Rijeka inkasirati. I hoće li Petković, koji je često na Rujevici znao biti posebno inspiriran, zabiti dva ili tri pogotka. Na kraju je zabio jednog, s tim da je Plavima to bilo dovoljno za samo jedan bod (1-1). I to bod bez kojeg su mogli tako lako ostati…

Germanijak doznaje: Dinamo za Rujevicu ostao bez važnog igrača, upitan je i za Hajduk!

Cannavarov plan za naslov: Čak 27 igrača, nikad jači treninzi, nikad više taktike. I velike promjene!

Rijeka je u 5. kolu HNL-a protiv Dinama odigrala jedno od svojih boljih poluvremena ove sezone. Prvo je Hodža (50.) zabio za izjednačenje, zatim je Janković, asistent, zamalo poentirao za preokret, da bi onda pred sam kraj dobru priliku zapucao i Djouahra. No, tih 1-1 svakako je bila ta slamka spasa za Riječane. Jer, razmišljali su na Kvarneru, da ako mogu s Dinamom, onda, vjerojatno, mogu sa svakim. Dinamu je u tom ogledu oprošten crveni karton Cordobe, pamti se i lucidna odluka Strukana da duel Theophila i Andrića označi prekršajem u napadu današnjeg napadača Lokomotive, a usprkos tome što joj tada baš nitko nije vjerovao, Rijeka je po tko za koji put napravila ono što Rijeka radi pa tako iznenadila sve koji su je prethodno otpisali. A takvih stvarno nije nedostajalo.

S devet pobjeda i isto toliko remija Riječani su okončali prvi dio sezone na vodećem pa s vodećeg mjesta mahnuli Splićanima i Zagrepčanima. Hajduk je, doduše, bio bodovno poravnat s Rijekom, dok je Dinamo, opterećen euro-ogledima koji su prilično napunili klupsku blagajnu, ‘prvo poluvrijeme’ ovosezonskog HNL-a zaključio s -7 u odnosu na momčad s Kvarnera.

Iako su mnogi vjerovali kako će Mišković, vodeći se svojim očima i ‘patnjom’ svojih konkurenata u borbi za naslov, u zimskom prijelaznom roku zadržati kostur momčadi, osnažiti postojeći kadar s dva-tri pojačanja pa svim silama krenuti u borbu za naslov prvaka, on je ipak imao neke druge planove pa je dva (po)najbolja igrača, jednog koji je već sada reprezentativac i drugi koji će to uskoro postati, odlučio prodati. I dok je odlazak Pašalića razumljiv, jer pet milijuna eura ipak nije novac koji se viđa svaki dan, odluka da se u prvim danima 2025. godine Galešića ustupi aktualnom prvaku za tri milijuna eura fiksno te određene bonuse ipak je prilično čudan potez. Da je transfer dogovoren ovih dana, pred kraj prijelaznog roka, tada bi ga se moglo ‘progutati’, ali ovako… Rijeka je pojačala najvećeg konkurenta igračem koji je provjerena kvaliteta i koji je za njih plug and play rješenje, dok je kao zamjenu dovela Milu Škorića koji je s 33 na leđima daleko od svojih najboljih igračkih dana. Da bi stvar bila gora, Škorić se nedugo po dolasku u Rijeku ozlijedio, na travnjacima se opet očekuje tek u travnju, pa su na stoperske pozicije sada preplaćeni Radeljić i Majstorović. I novopridošli Manev, za kojeg se još uvijek ne zna je li bek, je li stoper, koji mu sustav više odgovara… Obrana je bila Rijekin forte, nešto na čemu su gradili optimizam posljednjih mjeseci, dok je sada postala svojevrstan problem. Naročito ako se još netko ozlijedi.

Dinamo je pak u zimskom prijelaznom roku odradio vrlo kvalitetan posao. Najbolji igrači nisu se prodavali, dok su za ozlijeđene prvotimce pronašli adekvatne zamjene. I to ne neka upitna rješenja, već igrače koji imaju reputaciju i koji bi odmah trebali biti od pomoći. Iako Cannavaro po dolasku nije naišao na neupitnu podršku Dinamovog puka, pobjeda protiv Milana sve je promijenila. Čak i u utakmicama u kojima nisu briljirali, Plavi su na kraju ipak slavili, a sve to dovelo ih je do toga da su sada na -4 u odnosu na Rijeku te da pobjedom na Kvarneru mogu momentum u potpunosti okrenuti u svoju korist. I sebe opet učiniti uvjerljivim favoritom za osvajanje novog naslova prvaka.

FOTO/VIDEO Novi branič predstavljen u Rijeci: “Naravno da se nadam najboljem ishodu u oba derbija”

Sopić: “Bilo bi logično da Duje Čop igra u Dinamu, a Ante Erceg u Hajduku. Rijeka? Naravno da može biti prvak!”

Sigurno je da im neće biti lako da to ostvare, a kada bismo kompletnu najavu utakmice ubacili u formu teniskog meča, može se reći da Dinamo ima servis za izjednačenje u setovima (iako će u slučaju pobjede i dalje biti na -1), ali i da Rijeka u ovom ‘ključnom’ gemu vodi 40-15. Dakle, zna se što Rijeka sada mora napraviti, a to je nadati se drugom servisu protivnika (izdržati prvo poluvrijeme bez primljenog pogotka) pa onda na drugi servis zakoračiti u teren i silovitim returnom ozbiljno si povećati šanse da dođu do pobjede u meču. U ovoj utakmici, Rijeka nema pritisak na svojim leđima, a velika stvar za Đalovića je povratak Tonija Fruka koji će se sada napokon zaigrati na svojoj prirodnoj poziciji desetke. Doduše, postoji mogućnost i da bude ‘osmica’ kao što je to bio slučaj pod Željkom Sopićem, ali to bi onda značilo da će iz sastava sigurno ispasti Gojak ili Petrovič. Možda bolje za Rijeku da to bude potonji, ali o tom potom. U svakom slučaju, Rijeka ove subote morati napasti Dinamo, jer to ne samo da im je najbolja obrana, već je i napad najlogičnija stvar koju u ovom trenutku mogu napraviti.

Nogomet je igra mudrosti i pogrešaka, a na Đaloviću je sada da prepozna gdje Dinamo najviše griješi pa onda to pokuša pretvoriti u prednost za svoju momčad. Baš kao u tenisu, u igri gdje je prvotni cilj isticanje protivničkih mana, Rijeka sada mora osjetiti na koji je udarac Dinamo najranjiviji pa onda na to igrati sve dok se protivnik ne slomi. Imaju Riječani 40-15, imat će i publiku, imaju čak i blagi momentum, ali isto tako će se nešto pitati i Dinamo, ipak favorita u ovom ogledu. Ako ih servis bude poslužio, tada se priča mijenja, ali ako samo jednom budu malo opušteniji, ako kod samo jednog poena ne budu najčvršće moguće držali reket, ta jedna situacije ono je što Rijeka mora naplatiti. Kad igraš protiv najboljih, tada se prilike ne nude kao na pladnju, stoga onu jednu, onu malu, onu gotovo pa nevidljivu, domaćin naprosto mora iskoristiti ako svoj san želi održati živim. Iako nekima ti snovi očito nisu najbitniji, Đaloviću i većini igrača oni predstavljaju cijeli njihov svijet. A i bolje je da je tako, jer jedino tako mogu doći do cilja kojeg imaju zacrtanog...