Dinamo konačno izgleda kao prvak! A ključan čovjek igra najzreliji nogomet karijere
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 08.04.24. | 08:00
Odigrao je puno velikih utakmica i zabio puno važnih golova za Dinamo. Ali, rijetko je u kontinuitetu igrao tako dobro, dominantno i učinkovito
Za puno toga dobroga može se se Sergej Jakirović uhvatiti nakon što je u Maksimiru 'pala' i Istra (4-1). Konačno, rekli bismo, ne mora razbijati glavu tražeći odgovore na beskonačna 'zašto i kako', ne mora tražiti rješenja problema, već ima slatke brige kad prije svake utakmice razmišlja o sastavu. Jakirović je, pisali smo već o tome nakon poljudskog Kupa, odlučio napokon izaći iz svojih okvira, promijeniti sustav, mijenjati tri i četiri u zadnjoj liniji, zaigrati s dvojicom napadača... I, u dvije utakmice, pogotovo u prvom poluvremenu u Splitu te u ovom susretu s Istrom, Dinamo je odigrao onako kako se i očekuje. Bio je opasan, razigran, stvarao šanse i, na kraju, uzeo puni plijen. Protiv Puljana uvjerljivo, efikasno. Uglavnom, možemo to zaključiti, Dinamo je počeo sličiti na ono kakav bi trebao biti, kakvog ga navijači zamišljaju od prve utakmice sezone. Takav Dinamo, koji se probudio u pravi tren, naravno, postaje 'veliki igrač' u borbi za naslov, favorit nije, jer i dalje ima pet bodova manje od Rijeke, ali daleko od toga da je autsajder.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Velika je stvar za Dinamova trenera što u svakoj utakmici dobije nekog novog igrača, koji 'sleti' u prvi plan. U Splitu je to bio Sandro Kulenović, protiv Istre Fran Brodić. Koji je još jednom pokazao da je sjajan strijelac, golgeter, igrača šesnaesterca, tip igrača kakvoga Dinamo dugo nije imao. On i Kulenović različiti su igrači, a Jakirović je za završnicu sezone dobio obojicu i ima taj luksuz da može prilagođavati momčad snazi i stilu igre suparnika. Ako uza sve to dodamo i da se polako u nogometni život vraća Marko Rog, da je tu ponovno Bulat, da je zabljesnuo i Vidović, onda Jakirović uistinu ima razloga za optimizam uoči odlučujućeg dijela sezone.
Međutim, jedna je stvar najvažnija u čitavoj priči, jedan igrač i njegova forma mogli bi biti ključ konačnog uspjeha. Radi se o - Bruni Petkoviću. Da, često ga spominjemo, oni koji ga ne vole ili su 'digli ruke' od njega, promrljat će da ga previše hvalimo, međutim, Petković je ovog proljeća to doista zaslužio. Ne samo zato što gledamo najefikasniju sezonu njegove karijere, sa 17 golova i 10 asistencija, već zato što Bruno igrao odlično u kontinuitetu i igra, možda, najzreliji nogomet u životu. Petković je poznat po svojim usponima i padovima, čestim promjenama raspoloženja na terenu, od savršenog do (ispod)prosječnog i onda sve ispočetka. Nikad se nije znalo na koju nogu će se probuditi, koliko će dugo držati visoku razinu forme. No, ovo razdoblje sad već traje... Petković djeluje ozbiljno, motivirano, željan igre, lopte, učinka. I to se vidi u svakom potezu. Petković je razigran, raspoložen, protiv Istre dijelio je lopte kao na sajmu, upisao dvije asistencije za Brodića. Obje su bile 'definicija lucidnosti', igračke genijalnosti.
Sve je, dakle, posloženo za Dinamov juriš na naslov prvaka, Modri izgledaju sve bolje, Jakirović ima sve više aduta u rukavu, Dinamo ima pobjednički niz, pobjednički gard, ima i igru, koja ga može dovesti do naslova. Međutim, s Petkovićem u ovakvoj formi, nezadrživim i nadahnutim, Dinamovi izgledi za trofej višestruko rastu. Nastavi li ovako, a sad više nema razloga da posustane, jer, očito je odlučio igrati u svojem najbolje 'odijelu', Dinamo će i Rijeka teško zaustaviti. Jer, Petković, pravi Petković je klasa iznad, klasa koja čini razliku! Gledali smo ga u boljim izdanjima, sigurno, odigrao je puno velikih utakmica, ali teško se sjetiti kad je imao ovakav kontinuitet i kad je izgledao tako zrelo kao ovog proljeća.