Dinamo je u Londonu bio sve što nije bio protiv Hajduka

Dugo smo ga čekali. U posljednje vrijeme udarci Mislava Oršića češće su bili znak za opću opasnost za životinjski svijet u obližnjem Maksimiru. Damir Skok, taj vrijedni ravnatelj zoološkog vrta muku je mučio kako zaštiti svoje životinjske vrste od silnih lopti koje se padale s obližnjeg stadiona. Za razliku od protivničkih vratara.

No, Orša je proradio kada je trebao. Junaku mnogih Dinamovih pobjeda otvorilo se onda kada je bilo najpotrebnije.

Njegov torpedo usred Londona otvorio je Dinamu put u još jedno proljeće u Europskoj ligi. Malo kasnije stigla je vijest da je i Rapid odrađivao svoje i slavlje je moglo početi. Dinamo je po treći put u četiri godine preskočio Novu godinu u EL. Apsolutno za respekt i sjećanje. I to protiv kluba iz vrha engleske Premier lige.

I pustite sada je l' u pitanju “dječji vrtić” Davida Moyesa ili nije. Da to nisu sjajni igrači ne bi bili dio West Hama, kluba koji ima financijsku moć kupiti što god mu je potrebno. No, sinoć su “čekićari” bili tek statisti u predstavi u kojoj je Dinamo bio sve ono što je trebao biti protiv Hajduka. Odvažan, hrabar, autoritativan, jak. Pun samopouzdanja kao da želi pokazati kako smo svi skupa grdno pogriješili kada smo ga kolektivno otpisali.

Takav pristup vratio im se već u 4. minuti. Nekada ne zabiješ dva puta s pola metra, a onda ti uđe za eurovizijsku razmjenu… To je nogomet.

Pune 22 godine trebalo je Dinamu da preko La Manchea stigne s nečim većim od časnog poraza. I onda ti sudbina tako složi priču da do velikog trijumfa stigneš nakon što te svi isprate bijelim maramicama, bez grama šanse. I to je nogomet.

Ne znamo koji je bio plan Željka Kopića i koliko mu je donio rani gol ali jasno je da je morao ubrizgati svježu krv. Zaigrao je s trojicom u zadnjoj liniji, priliku je konačno dobio Dino Perić. Bekovi su odigrali praktički bez greške. Ristovski i Štefulj bili su na razini kao i vezni red. Pogotovo suradnja Ademija i Gojaka. Iako je Oršić zabio sjajan gol i bio velika opasnost za domaćina, epitet igrača utakmice otišao je u ruke Luke Ivanušeca. Bila je to fantastična predstava hrvatskog reprezentativca za razliku od kolege mu iz suprotnog tabora koji je bio jak na jeziku uoči utakmice u kojoj ga nije bilo na mapi. Na kojoj ga nema cijelu sezonu… No, za Niksija uvijek postoji prilika na turniru “četiri kafića”.

Naravno, ovaj trijumf u Londonu neće puno značiti ako se Dinamo već ovaj vikend vrati navikama prosipanja bodova u HNL-u. Nije Krznar otišao a Kopić došao zbog Londona već zbog domaćeg prvenstva koje nikada nije bilo zanimljivije.

Devet bodova iz tri posljednje utakmice su “pod mus” i tek tada će se moći podvući crta pod Kopićevu eru na poziciji glavnog trenera u Maksimiru. Funkciji na kojoj se traži trajno rješenje sa svih strana. Iako, kako smo saznali, primat u utrci za sada drži Sergej Jakirović koji je ovu polusezonu napravio čudesa na klupi Zrinjskog iz Mostara. Navodno je Jakir kupio povjerenje mlađeg brata Mamića dok se onaj stariji još u dvojbama. Romeo Jozak će ionako potpisati ono što mu bude bačeno na stol…