Dinamo je u dvije sezone doveo cijelu momčad – još se nitko nije pokazao kao pojačanje

U posljednje dvije sezone zagrebački Dinamo prodao je igrače u vrijednosti od gotovo 60 milijuna eura. Najviše je zaradio na Marku Pjaci (23 milijuna), za Marka Roga je dobio 14,5, za Josipa Brekala 6, a početkom prošle sezone stigla je i rata za Marcela Brozovića od 5 milijuna eura. Pod milijunske transfere još ulaze Junior Fernandes i Josip Pivarić (oba po 2 milijuna eura), zatim Leonardo Sigali (1,7) i Angelo Henriquez (1,5).

S druge strane, Modri su na ulazne transfere potrošili tek 6,8 milijuna eura. Najviše su platili Amira Rrahmanija (1,6 milijuna), Marka Leškovića 1,5 kao i Marcosa Guilhermea koji je u Zagrebu proveo svega jednu polusezonu. Ove sezone novac su izdvojili na Tonga Doumbiju (800 tisuća eura) i Jana Lecjaksa (500 tisuća), a istu cifru Plavi su dali Splitu za Antu Majstorovića. Dakako, na cjelokupnu cifru treba se pridodati i 1,77 milijuna eura kojih je na temelju ugovora dobio Sammir (ne)igrajući pola sezone za vodeću momčad prve HNL.

Dinamo je tako u ovih godinu i pol, od početka sezone 2016./17., doveo jednu cijelu momčad, a malo tko se od njih pokazao kao pojačanje. Na golu je Daniel Zagorac koji je stigao iz Splita, ali je uvijek bio pričuvni vratar, prvo Adrianu Šemperu, a potom i Dominiku Livakoviću. Dakako, za Zagorca ne možemo reći kako je promašaj. Došao je besplatno, a radi se o kvalitetnom i pouzdanom vrataru, idealnoj rezervi, rekli bismo.

Na desnom beku nalazi se Rrahmani, ujedno i najskuplja Dinamova akvizicija u zadnjih više od godinu i pol. Rrahmani je prvu sezonu proveo na posudbi u Lokomotivi, a u aktualnoj je rezerva u Dinamu na stoperskoj, ali i bekovskoj poziciji. U nedjelju je zbog ozlijede Petra Stojanovića zaigrao na beku i nije se proslavio…

Lijevog beka zauzeo je Lecjaks. Jedan od najgorih u derbiju, definitivno nije opravdao 500 tisuća uloženih eura u njegove usluge. Čeh je ove sezone odigrao 17 utakmica, zabio je gol i upisao tri asistencije, no u ključnim utakmicama (derbiji i Europa) pokazao je da nije kvaliteta za Dinamo. Između ostalog, izdanak omladinske škole Borna Sosa je ionako prvi „pick“ na poziciji lijevog beka.

Stoperske pozicije zauzeli su Lešković i Majstorović. Prvi je koštao 1.5 milijuna eura, doveden je pretprošlog ljeta iz Rijeke. Nakon što je godinu i pol proveo kao rezerva (doduše, prvu polusezonu je propustio zbog ozlijede gležnja), prvotimcem je postao tek ove zime, odlaskom Sigalija. No, u derbiju je bio izravni krivac za gol Hajduka (koji je, istina, bio neregularan), tako da Leškoviću, za sada, još uvijek ne možemo staviti +, pod rubriku „pojačanje“.

Majstorović je posebna priča, stigao je u paketu s Rrahmanijem iz Splita, za njega je plaćeno pola milijuna eura i odmah je poslan na posudbu u Lokomotivu iz koje još uvijek nije opozvan.

Najskuplja ovosezonska akvizicija Doumbija također nije opravdao očekivanja. Iako je na početku obećavao, Doumbia se pokazao kao ništa više nego solidan rotacijski igrač. Kronično mu nedostaje brzine, kao i brzine u predaji lopte. Protiv Hajduka je također bio jedan od najlošijih na terenu. Ni njega ne možemo uvrstiti pod kategoriju pojačanja.

Kraj njega u vezi stoji stanoviti Ali Karimi. Doveo ga je Cico Kranjčar iz Sepahana na početku prošle sezone za 360 tisuća eura. U Dinamu je prvu polusezonu proveo na tribini, drugu je nešto igrao u Lokomotivi, da bi se u rujnu prošle godine vratio  u Sepahan kao slobodni igrač.

Na poziciji polušpice nalazi se dakako Sammir. Naturalizirani Brazilac vratio se u Dinamo u pompozno najavljenom transferu iz kineskog JS Suninga. Iako je stigao kao slobodni igrač, Sammir je pri potpisu ugovora dobio jednokratnu bruto naknadnu u iznosu od 1,26 milijuna eura, a za pola godine igranja u Dinamu zaradio još 510 tisuća. U toj polusezoni zabio je gol Splitu i upisao po asistenciju Cibaliji i Istri, a klub je napustio „u paketu“ s tadašnjim trenerom Ivajlom Petevom, nekoliko dana prije početka aktualne sezone. Pljačka stoljeća, rekli bi neki…

Desno je Izet Hajrović. Reprezentativac BiH za sada je odigrao 19 minuta protiv Osijeka i 4 protiv Hajduka. Do sada je, dakako, odigrao premalo za odgovor na pitanje je li pojačanje ili ne, no s obzirom na to da je stigao besplatno, i da je u ovih 20-ak odigranih minuta ipak pokazao određenu razinu kvalitete, vjerujemo kako je Dinamova uprava ovdje odradila ipak jdobar posao. Hajrovića se najavljuje u udarnih 11 protiv Rijeke na Rujevici. Nakon te utakmice moći ćemo govoriti više, iako će i ona biti premalo za konačni sud je li pravo pojačanje ili nije.

Na lijevoj strani napada nalazi se još jedna „prevara“. Brazilac Guilherme stigao je prošle zime na polugodišnju posudbu vrijednu 1,5 milijuna eura, odigrao je 15 utakmica, od čega dvije za Dinamo II u 2.HNL, upisao asistenciju u prvoj i zabio pogodak u - drugoj ligi.

U špici napada nalazi se Mario Gavranović. Kao i kod Hajrovića, prerano je govoriti o tome radi li se o pojačanju ili ne. Nakon solidno odrađenih priprema, Gavranović je protiv Osijeka ostvario asistenciju, i podbacio protiv Hajduka, promašivši, između ostalog, penal za remi. S obzirom na cijenu koju je Dinamo izdvojio za njega, i s obzirom na njegovu objektivnu kavlitetu, i ovdje vjerujemo kako će se Gavranović ipak pokazati kao pojačanje.

Tako da u kategoriju „promašaji“ u zadnje dvije sezone možemo uvrstiti Lecjaksa, Meštrovića, Karimija, Sammira i Guilhermea. Kao igrače koji se nisu pokazali kao promašaji, ali za sada nisu niti kao pojačanja možemo uvrstiti Zagorca, Rrahmanija, Leškovića i Doumbiju, a igrači koji su premalo igrali da bismo o njima mogli išta suditi po ovom pitanju su Hajrović i Gavranović.

S obzirom na to da je Dinamo u posljednjih godinu i pol zaradio 60 milijuna eura od prodaje igrača i još 15 od plasmana u Ligu prvaka, nije nam jasno zašto za taj novac (75 milijuna eura) nije doveden niti jedan igrač za kojeg možemo bez diskusije reći, „Ok, ovaj je pravo pojačanje!“.

Dinamo će s ovom momčadi sigurno osvojiti naslov prvaka, no, imaju li Plavi snage za iskorak u Europi i plasman u dugo iščekivano proljeće, kojeg navijači čekaju još tamo od 1970. godine? Rekli bismo jako teško. Pogotovo ako se prodaju Filip Benković i Nikola Moro, a vodeći se politikom Dinama posljednjih desetak godina, jako su male šanse da ostanu…

Piše: Niko Rukavina

(Foto: Pixsell)