Luka Stanzl/Pixsell
Luka Stanzl/Pixsell

Dinamo je jednom umirovio broj 5. Hoće li to ponovno napraviti?

Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 21.06.25. | 08:00

Arijan Ademi sam je odlučio otići, svjestan da više da nije pravi i da u Dinamu nema starih zasluga. Otišao je i poslao poruku da nitko nije i neće biti veći od kluba

Danas je to tako. Ne samo u Dinamu. Tek ako ti se baš poklopi, kao Modriću u Realu, da znaš da ti je to zadnja utakmica, samo tada dobiješ ovacije i prave počasti. U protivnom, ako baš nemaš sreće pa odeš na početku priprema, isprate te ponekom objavom na društvenim mrežama ili službenoj stranici kluba. Arijan Ademi otišao je iz Dinama, ovaj put, kao igrač, deifinitivno, ovaj put uz manje pompe, ovaj put - očekivano. Zatvorio je jedno poglavlje svoje karijere, jednu eru kluba, udario pečat na stranicu jedne trofejne, posebne generacije.

"Znaš, ne bih volio u Dinamu postati teret, da igram samo zato što sam, kao, nekakva legenda, da me gledaju po starim zaslugama. Svjestan sam kakvi su sve igrači odlazili iz Dinama na loš način, svjestan sam da u Dinamu ne postoje te stare zasluge. I zato je najbolje da odem čim osjetim da to više nije to.", pričao nam je još prije nekoliko godina, kad se prvi put pojavila prilika za odlaskom iz Dinama, koju je tada odbacio. Još je uvijek osjećao da ima u sebi dinamita.

"Osjećao sam da se ne trebam vratiti iz Kine. Da ne mogu Dinamu više dati ono što sam davao prije. Zato sam i otišao. Ali, zvali su me svi. Trener, klub, navijači, suigrači, Dinamo je bio u krizi, na prekretnici i rekli su da me trebaju. Kako sam mogao reći 'ne'?", kazao nam je neki dan, u jednom neformalnom razgovoru, kad je opet postalo jasno da je prelomio, da je odlučio otići. I da je ta njega era u Dinamu gotova.

Po mnogočemu poseban, po svemu - 'dinamovac'. Kroz tih 15 godina u Maksimiru nagledao se svega, vidio mnogo zaslužnika, koji su otišli kroz vrata za poslugu, naučio je kako se brzo u Maksimiru i na njegovim tribinama od legende i junaka postaje neznalica i niškoristi, zna koliko je mali korak od pljeska i ovacija do zvižduka i uvreda. Ukratko, kako je malo potrebno da sve ono dobro, svi oni trofeji, pobjede, svi oni trenuci kad je kao štit stajao ispred momčadi i kluba, da sve to padne u sjenu jedne ili dvije lošije utakmice. Zvonimir Boban nije ga tjerao, dao mu je sve ovlasti da sam odluči, da izabere ulogu koju želi imati u Maksimiru. A Ademi je prelomio - dosta je! Ne, njemu nitko nije trebao reći da više nije pravi, da igrački nije onaj 'stari' Ademi, nije mu nitko trebao reći da iduće sezone neće puno igrati, jer je to prirodno. A on se nogometa još nije zastitio i zbog toga, a i zato što ne želi biti teret, ne želi da postati 'neznalica' i živjeti na starim zaslugama, zato je odlučio otići.

Ispalo je tako, jer, nogomet vrlo često napiše takve scenarije, da iz Dinama odlazi kao gubitnik. Prvi put, naime, otkad je 2010. došao u Maksimir, sezonu je završio bez trofeja, prvi put nije bio prvak. One 2017. kad je Rijeka uzela sve, njega nije bilo, još je bio suspendiran. Međutim, ta jedna sezona ne smije, iako smo se složili da je u Maksimiru često bilo tako, izbrisati sve one ostale. Sve one naslove, kupove, europska proljeća, rekorde i trofeje koje je osvojio, sve one trenutke kad je Dinamo i suigrače stavio ispred sebe i svojih želja. Najveći kapetan u povijesti? Ovisi kako tko gleda, trofejnijeg nije bilo, ali dojam će uvijek biti osoban, subjektivan. Jedan od najvećih, sigurno, neupitno. Kad je prvi put otišao, Dinamo je umirovio broj 5, sve dok Ademi aktivno igra nogomet. Hoće li to u Maksimiru i sad napraviti?

Da mu to naprave, ne bi bilo nezasluženo. No, kako god, zaslužio je počasti, zaslužio je da ga se pamti, da se kroz njega gleda Dinamo, da ga se pokazuje kao primjer. Pa, iako je otišao kao 'gubitnik' prvi put u karijeri i u tom je odlasku ostao velik. Svjestan da nitko nije veći od Dinama i da u ovom klubu nema jučer, već sam sutra. I to je poruka koju je svojim odlaskom i poslao onima koji dolaze. Frajer je Aki, napisali su na Dinamovim društvenim mrežama. Jest, bio je! Frajer, koji je i od drugih napravio frajere. I to se ne smije zaboraviti, bez obzira što je otišao nakon jedne tmurne, loše sezone. A jednom se, sigurno, ponovno vidimo, u nekoj drugoj ulozi... Jer, takve tipove treba uvijek imati na svojoj strani. Uz klub, do kraja!


Zaigraj odmah, Germania!

Cjelokupnu Germanijinu ponudu pronađite i proučite OVDJE.


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.


Tagovi

GNK DinamoArijan AdemiZvonimir BobanMario Kovačević

Ostale Vijesti