
Dinamo između ambicija i amaterskih pogrešaka
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 29.10.25. | 11:00
Prilično smo sigurni da bi Beljo, Mudražija i Soldo igrali u Vukovaru da ih je s klupe vodio trener kalibra kakav je Kovačević bio u Varaždinu ili Slaven Belupu. No, čini se, i on je podlegao novim trendovima. Nažalost, na gore. Ponajviše po sebe
Mario Kovačević uplovio je u pravu buru. Medeni mjesec trenera Dinama završio je iako rezultati i nisu za odbaciti. Sedam od devet bodova u Europa ligi, pobjede u derbijima HNL-a i minus tri u odnosu na Hajduk nisu baš takva katastrofa na papiru. No, dojam koji ostavlja vodi ravno do sumnji: kuda zapravo plovi ovaj brod? Kovačević djeluje izgubljeno, pokušava zadovoljiti sve i svakoga, gubi osnovni kompas i pravi amaterske pogreške. A ipak, malo je tu previše godina i iskustva da Kovačević ne bi znao da se još nije rodio onaj koji će udovoljiti svima.
Maksimir je specifična sredina. Tu se traži rezultat, bodovi i trofeji pod mus. Ništa manje nije važan dojam a posebno komunikacija. Nadalje, trener Dinama mora znati plivati u bari punoj krokodila. I treba zadovoljiti svako mišljenje u toj svojoj mikro okolini. A u "modrom salonu" svi misle da imaju pravo na svoju ideju i viziju i da je njihova jedina ispravna.
I tu je Mario Kovačević izgubio sebe. On je dobar trener za Varaždin i Belupo, ali Dinamo je ipak kategorija više. Utakmica u Vukovaru bila je kao ogledalo njegove zbunjenosti. I limitiranosti. Germanijak je jučer spomenuo Belju — koji prema svim pravilima struke i zdravom razumu zaslužuje startati zato što poznaje teren pored Bosuta kao svoj džep — no Kovačević je odlučio drukčije. To je bila prilika za Roberta Mudražiju, jednog od rijetkih momaka u Dinamovoj svlačionici koji grb nosi srcem, a ne zbog plaće, baš poput Marka Solde, koji je u Dinamo stigao sa statusom mladog reprezentativca pa dobio mizeriju od minutaže.
Zapravo, prilično smo sigurni da bi Beljo, Mudražija i Soldo igrali u Vukovaru da ih je s klupe vodio trener kalibra kakav je Kovačević bio u Varaždinu ili Slaven Belupu. No, čini se, i on je podlegao novim trendovima. Nažalost, na gore. Ponajviše po sebe.
Mudražija nije izbor Zvonimira Bobana. Naslijedio ga je maksimirski vlastodržac i odlučio ga smjestiti u frižider. Nikada se to nije javno prizvalo jer Boban izbjegava neugodne razgovore, osim ako nije Sky Italia u pitanju. No, istina se lako čita između redaka. Ponajbolji igrač prošle sezone u HNL-u dobio je samo 32 minute i kup utakmicu.
Marko Soldo vratio se u Maksimir preko Gorice i Osijeka. I taj je privilegij Dinamo platio milijun eura. Činilo se da su postali svjesni svoje greške, ali minutaža koju Soldo ima sugerira kako ponavljaju tu istu… Mladi reprezentativac debitirao je s minutom protiv Rijeke, da bi dobio šest protiv Istre u kojoj je asistirao. Ne računajući amatere iz Rovišća u Kup utakmici, postao je i ponosni vlasnik jedne minute protiv Maccabija u Europa ligi. Puno premalo za veznjaka koji ima 21 godinu i koji bi trebao biti kapital Dinama. U oba slučaja s pravom se pitamo: “Gdje je nestao čovjek?”
Tu je i Leon Jakirović, jedini Hrvat na prestižnoj The Guardianovoj listi najvećih svjetskih talenata, Next Generation. U lipnju se zahvalio na mnogim ponudama elitnih europskih klubova i prihvatio ugovor koji su stavili pred njega u Maksimiru. S naglaskom da je projekt kluba i da će dobiti minutažu. Trenutno je mali Jakir na 0 minuta u seniorskom pogonu... Vjerojatno treba čekati ozljedu da mu se otvori kao što se ovih dana otvorilo Noi Mikiću.
Dinamo nije klub za lutajuće vizije. Ovdje se ne živi od privremenog zadovoljstva. Ovdje se mora misliti o budžetu sljedeće godine u kojoj neće biti dvadesetak milijuna eura na računu pa da ih se potroši u euro šopingu poput pijanog milijunaša. A trenutno kapetan modrog broda je izgubljen, opterećen tuđim mišljenjima i bez jasnog smjera. Dinamo zaslužuje više od improvizacija i kalkulacija. Kovačević će prvi platiti cijenu ako se stvari ne promijene, a bizarno u cijeloj priči će biti što će pasti jer nije slušao - sebe…


















.jpg.webp)
