J. RadićDeset je, ali sjedi na klupi
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 15.07.26. | 08:02
Marko Livaja ponovno bi u Žilini trebao krenuti s klupe kao i u prvom susretu na Poljudu, jedna od rijetkih 'desetkl' koja utakmice počinje pored svog trenera
Samo je jedan broj nogometnih velikana. Desetka! Dres koji je nosio Pele, broj koji je na leđima imao Maradona. U hrvatskoj reprezentaciji desetku je imao Zvone Boban. U Hajduku su desetke u dalekoj prošlosti bili najveći i najbolji. Bajdo Vukas je nosio 10, kasnije i Jurica Jerković, pa iza njega Aljoša Asanović. U svjetskim okvirima danas su 'desetke' ljudi kojima se dive navijači na svim kontinentima. Taj magični broj na dresu definitivno nose najveći, imaju ga Messi, Modrić i Mbappe. I nitko sa desetkom na leđima, tim brojem koji je uvijek imao obilježje posebne klase i znanja, utakmicu ne počinje pored svog trenera. Nitko osim Livaje.
Reći će netko, pa nije Livaja klasa nabrojanih. I nije, istina. Ali, Livaja je igrač koji s pravom nosi desetku u Hajduku. U tom malom lokalnom, ali toliko popularnom okviru, Livaja je zaslužio desetku. Imao je kroz karijeru hrpu gafova u ponašanju, ali desetku je kroz pet godina u Hajduku zaslužio igrom i pogocima. Zaslužio je svojim nogometnim čarolijama zahvaljujući kojima je stekao status navijačke ikone, a Hajduk zbog njega rekordno prodavao dresove, pretplate, punio tribine i članske popise. Livaja je i najplaćenij igrač Hajduka, ali ovo nije financijska, nego igračka tema.
Deset je, ali sjedi na klupi? Pitanje baš kao u popularnim Tik tok izazovima. Livaja je prava desetka, ali ima i svoj krimen. Nije savršen i zato bi odgovor na pitanje nudio različite ocjene. Kao u tim internetskim skečevima gdje je dečko desetka, ali kasni na dejt što mu spušta ocjenu. Livaji je Garcia svojim stavom spustio ocjenu, a ponešto je to uradio i Livaja svojim tvrdoglavim pristupom. U svakom slučaju došao je do tog neobičnog statusa. Desetka je, a sjedi na klupi. Raritet je to iza kojeg se, nažalost, kriju puno ozbiljnije stvari od simpatičnog Tik tok izazova iz naslova teksta.
Livaja bi i uzvrat u Žilini treba početi na klupi. Činjenica je to temeljena na treninzima u proteklih šest dana, od prvog susreta sa Slovacima. U središtu pozornosti tako se i dalje nalazi sukob između trenera Garcije i kapetana Bijelih. Vatra koja tinja još od prošle sezone nikada se nije potpuno ugasila. Uoči ključnog europskog uzvrata, na površinu ponovno izlazi tema koja bi do prije godinu dana zvučala kao apsolutna hereza, a danas je postala svakodnevnica. Garcijin sustav koji se temelji na visokom intenzitetu, kontinuiranom presingu i brzoj tranziciji po oduzetoj lopti traži napadača kao prvu liniju obrane. Garcia je većim dijelom prošle sezone u toj ulozi preferirao moblilnijeg Šegu, zato bi se i danas, iz taktičkog aspekta, moglo reći da sukob na relaciji trener-igrač nije osobne, već isključivo taktičke i igračke prirode. S druge strane, Livaja godinama igra kao ofenzivni playmaker, slobodnjak koji traži loptu u noge i kreira iz dubine. Njegov radijus kretanja u fazi obrane jednostavno ne zadovoljava rigorozne moderne standarde koje Garcia postavlja. Dok je u prošlosti momčad bila podređena prikrivanju tih defenzivnih manjkavosti, trenutni stručni stožer nije spreman na takve kompromise, bez obzira na broj na dresu. Naposlijetku, ako cijelu priču svedemo na taktički aspekt, ako na marginu gurnemo sukob Livaje sa trenerom i sportskim direktorom, onda dolazimo do tri razloga zašto će Livaja opet sjediti sa Garcijom na klupi u Žilini.
Livaja na klupi veliki je rizik za Garciju
Uzvratna utakmica zahtijeva nametanje ritma od prve minute i visoko osvajanje lopti. Napadači koji konstantno vrše pritisak na zadnju liniju protivnika ključni su za destabilizaciju suparnika. Alternativna rješenja u napadu, poput bržih ofenzivaca kao što je Šego, igrač koji se već dokazao realizacijom i radnom etikom u recentnim susretima, takvi igrači nude veći energetski doprinos u presingu od prve minute. Livaja zahtijeva loptu u noge i usporava ritam kako bi pronašao optimalno rješenje, ali Garcia traži brza utrčavanja u prazan prostor i igru iz jednog dodira što u sustavu visokog tempa nije primarni forte kapetana. Uz sve navedeno, Livajino kontinuirano ostavljanje na klupi je poruka samom igraču, ali cijeloj momčadi da nitko nije iznad klupskog sustava i taktike. Takvi potezi, iako nepopularni među navijačima, često rezultiraju pozitivnim psihološkim šokom koji mobilizira ostatak momčadi da preuzme veću odgovornost na terenu.
Ali, i Garcia je svjestan rizika. Odstranjivanje "desetke" iz početnog sastava u utakmici ovakvog uloga potez je koji potencijalno može definirati njegov cijeli mandat na klupi. Ako momčad bez Livaje u Žilini ostvari prolaz uz brzu, poletnu i modernu igru, Garcia će 'kupiti' prijeko potreban mir. Dokazat će da je njegov sustav ispravan i zacementirati svoj autoritet. U slučaju neuspjeha, kritike javnosti bit će nemilosrdne. Ali, takav je Garcijin izbor, a pozitivan rezultat njegov je štit. Garciji je trenutno važnija momčadska kohezija od individualnog bljeska. Priklonio se Urugvajac tezi da je za prolaz u uzvratu potrebna momčad u kojoj svih jedanaest igrača diše kao jedan, a ne izolirani pojedinac ma kolika njegova zasluga za klub bila u prošlosti. Svaki rizik nosi svoju odgovornost, a Garcia je postavio pravi izazov. Desetka je, sjedi na klupi, a Hajduk prolazi Žilinu?