"Derbi opravdao sva očekivanja, ovo je bilo kolo vratara"
Vrijeme Čitanja: 9min | pon. 15.08.22. | 13:30
Germanijakov stručni analitičar Dean Klafurić analizirao je utakmice 5. kola HNL-a
Kolo je proteklo u sjeni derbija koji je prema svemu prikazanom u Maksimiru to i opravdao. Bio je jubilaran, sadržajan i zanimljiv iz svih aspekta. Od onog navijačkog pa do stručnog. Ovo ligaško kolo možemo nazvati i “kolom vratara” obzirom na fenomenalne izvedbe Banića, Kalinića, Livakovića, Markovića i mladog debitanta Čavline. Nakon ove runde, nazire se neizvjesnost i napeto prvenstvo u smislu borbe za ostanak. Ekipe u donjem domu su izjednačenije a moguće je da dobijemo i srednju kvalitetu HNL-a koju zapravo nemamo otkako je lige 10.
Sudar dva različita stila igre
Oba kluba imali su svoja uporišta u nadi za osvajanjem bodova. Sa svega dva primljena pogotka do ove utakmice, iza Hajduka najmanje primljenih golova u ligi, ali i s izuzetno pozitivnim skorom u srazu s Istrom prošle sezone (zadnjih pet međusobnih utakmica u HNL-u pet pobjeda), Šibenik je vidio svoju prednost prije utakmice dok je Istra svoju šansu temeljila na pobjedi u prošlom kolu protiv Osijeka i iz kola u kolo sve boljim izvedbama.
Bio je to sudar dvaju različitih stilova igre za koje možemo reći i da su plod mentaliteta trenera jedne i druge ekipe i kulture zemalja iz kojih oni dolaze. Šibenikov više germanski, organizacijski vrlo strukturiran i naglašeno discipliniran i s druge strane Istrin španjolski stil baziran na pas igri kroz kombinatoriku i stvaranje trokuta. Šibenik je tijekom utakmice pokazao zašto prima malo golova, ne samo činjenicom da je i u ovoj utakmici izašao s netaknutom mrežom, nego prezentacijom svog stila igre. U ovoj utakmici opet su bili na visokom nivou organiziranosti i discipline u fazi obrane s kompaktnom formacijom i ulaskom u duele s velikom dozom agresivnosti i borbenosti. Ušli su Šibenčani u utakmicu s visokim pritiskom na Istrinu zadnju liniju kako bi onemogućili njihovu težnju u igri kroz tri zone. Istra je unatoč tome, očekivano (jer to su radili i protiv Dinama i Osijeka), pokušavala kroz pas igru i kombinaciju izaći iz prve trećine.
Nisu u tome uspijevali, Šibenik im je prekidao njihove akcije i prvih deset minuta nisu uspijevali doći u napadačku trećinu terena. Kao plod takve igre Šibenik je došao u najbolju šansu u prvom dijelu, a pokazalo se i utakmice, kada je iz jednog takvog visokog pritiska Duje Čop, koji je odavno poznat upravo po tom segmentu igre, oduzeo loptu i petom je odmah ostavio Ćuriću koji je izbio sam pred Majkića. Takvim načinom igre Šibenik si je ustvari sam limitirao svoju najveću prednost u fazi napada, a to je napad dubine i kontranapad jer su si smanjili prostor u napadačkoj trećini s obzirom na to da su po oduzetoj lopti dolazili na postavljenu obranu Istre. Ova gore opisana zbivanja na terenu su razlog zašto je na utakmici bilo jako malo šansi. Istra je u drugom poluvremenu kao odgovor na visoki pritisak Šibenika odabrala povremeno preskakanje igre u prvoj trećini, čak je Majkić ispucavao dugačku loptu u drugu i treću liniju pasa, ali Šibenčani su i tu prekidali njihove pokušaje. Drugo poluvrijeme bilo je još siromašnije što se šansi tiče jer tempo igre je splasnuo, a zamjene igrača i neke sitne taktičke adaptacije nisu urodile plodom.
U klasičnom "glavonogometu" Gorica se bolje snašla
Bio je tu sudar dva podjednaka takmaca, možemo reći susjedski derbi momčadi sa sličnim stilovima igre. Prvo poluvrijeme se Gorica nametnula posjedom, bila je prisutna odlučnost domaćina, ali unatoč tome i malom broju prilika, Lokomotiva je prijetila reakcijom po osvojenoj lopti i realizirala prvo poluvrijeme u svoju korist.
U nastavku je utakmica bila zanimljiva zbog rezultatskog preokreta i golova, ali možemo reći da se u tom “glavonogometu” bolje snašla Gorica. Lokomotiva je prijetila izjednačenjem, nisu uspjeli u tome poglavito zbog fenomenalnih obrana vratara Banića.
Hajduk se idejom igre želio prilagoditi, ali nisu uspjeli u tome
Stoti derbi potpuno zasluženo pripao je Dinamu, unatoč vodstvu Hajduka na poluvremenu. I Dinamo i Hajduk nisu imali cijeli tjedan na raspolaganju za taktičku pripremu utakmice budući da su igrali zahtjevne utakmice u europskim kvalifikacijama. Dinamo je u utakmicu ušao s više prednosti od Hajduka. Ispada da je jedina prednost Hajduka bila euforija zbog eliminacije kluba iz Portugala i prethodnih pobjeda i dobrih prezentacija, a Dinamo je uz prednost u kvaliteti i apsolutnom višegodišnjem liderstvu u HNL-u i iskustvu igranja tzv. “engleskog tjedna”, ovoga puta imao i prednost u tehničkim detaljima u smislu da je svoju utakmicu igrao dan ranije i nije putovao, a i rano je usmjerio utakmicu protiv Ludogoreca na svoj mlin pa se fizički i mentalno manje potrošio od Hajduka.
Utakmica je bila vrlo sadržajna, s pet prekrasnih golova, puno ritma i događanja, puno šansi, udaraca s distance i poludistance i odličnim obranama vratara, Kalinića više jer je i imao i više posla pred svojim vratima. Hajduk je iznenadio formacijom gdje je s tri stopera u zadnjoj liniji izašao iz svoje standardizacije u smislu formacije i pozicija igrača unutar iste. Za razliku od Hajduka, Dinamo je ostao u svojoj standardnosti, a rotacije nekoliko igrača i inače koristi iz utakmice u utakmicu tako da ovaj puta na klupi s Oršićem i Drmićem nije izašao iz svojih uobičajenosti.
Prema viđenom na terenu Hajduk sa svojim promjenama i idejom igre evidentno prilagođenoj ovoj utakmici, tj. Dinamu, nije iznenadio Dinamo čiji su igrači u utakmicu ušli vrlo motivirani i odigrali najbolju utakmicu ove sezone. Od prve minute su visokim pritiskom potkrijepljenim pravovremenim i agresivnim ulascima u duele te brzom primopredajom lopte, okretom strane i stvaranjem trokuta nametnuli posjed lopte i konkretnost u napadačkoj trećini terena. Kao produkt toga proizašlo je stvaranje šansi koje su najčešće dolazile nakon ubačaja s krilnih pozicija i udaraca iz centralne pozicije terena kad bi već spomenutim brzim okretom strane razvukli Hajdukovu formaciju i kreirali prostor za udarac. Dinamo je dominirao prvo poluvrijeme zbog gore spomenutih razloga i uz to sve je stvarao i višak u centralnom dijelu terena na ulasku u zonu završnice preko trojice veznih igrača, ali i Ivanušeca, Špikića i Petkovića. Prva dvojica su ulascima u sredinu igrališta ne samo otvarali prostor svojim bekovima za ulazak iz drugog plana nego su itekako pomogli Ademiju, Mišiću i Baturini u stvaranju viška igrača, a za Petkovića je opće poznato da se izvanredno snalazi u igri u međulinijskom prostoru ispred zadnje linije protivnika.
Ako se idu tražiti razlozi odabira taktike Hajduka proizlazi da je Hajduk želio stvoriti prostor Livaji i Bijuku u napadačkoj trećini terena, obzirom da su u fazi obrane igrali u niže srednjem ili niskom bloku, s već spomenutim 3-5-2 sustavom, koji je često ustvari bio 5-3-2. Krovinović je bio spušten za jednu liniju ispod nego gdje inače ordinira ove sezone, a pozicijski nije bio centralno već polulijevo u odnosu na centralno pozicioniranog Grgića dok je Atanasov bio poludesno, Bijuk je bio pomaknut s krilne pozicije više u centralni dio terena uz Livaju, a na krilnim bekovima ovaj su puta prednost dobili Čolina i Lovrencsics u odnosu na Melnjaka i Mikanovića zbog izražene kvalitete centaršuta koji oni posjeduju, a osobito s poludistance i distance. Očito su se povodili situacijama gdje je Dinamo ove sezone imao najviše problema u fazi obrane, a to je obrana od kontre i polukontre i očekivali su da će po osvojenoj lopti brzim pasom do Livaje ili Bijuka hvatati igrače zadnje linije Dinama na širokom prostoru. To nije funkcioniralo iz dva razloga, jedan je taj što su tako odsjekli osovinu Krovinović – Livaja koja im je najveća snaga jer je jednostavno bila dalje od gola, pa je tako napade po osvojenoj lopti najčešće kreirao Livaja jer je u rijetkim takvim situacijama kad je Hajduk uspio osvojiti loptu u središnjici terena on sam bio njihov začetnik. Drugi i osnovni razlog je taj što je Dinamo imao odličnu reakciju po izgubljenoj lopti i tako izolirali Krovinovića kao najboljeg igrača Hajduka s kreacijom i okomitim pasom, a i vrlo brzo su prekidali te akcije Hajduka reposjedom u samom začetku tih napada.
Unatoč Dinamovoj dominaciji Hajduk je došao na željeni način do velike šanse i upravo prema opisanom načinu kad je Livaja nakon osvojene lopte pasom izbacio Bijuka u prostor iza zadnje linije Dinama, ali Livaković je reagirao vrhunski, a i gol su postigli nakon što je on iz zone središnjice solo prodorom praktički donio loptu Atanasovu koji je postigao eurogol. Unatoč tome Dinamo je apsolutno izdominirao prvo poluvrijeme i rezultat je bio nerealan prema zbivanjima na terenu. Rezultat od 0:1 kao da je zavarao Hajduk jer u poluvremenu nije napravio korekcije u svojoj igri, osim nešto boljeg preuzimanja veznih igrača, osobito kod Dinamovog okreta strane. Međutim, Dinamo nimalo nije ustuknuo niti se osjetila nervoza u igri zbog negativnog rezultata. Ostali su stabilni u svojoj izvedbi, svjesni stvarnih događanja na terenu i puni samopouzdanja i mirnoće nastavili su igrati i drugo poluvrijeme i kao plod toga došli su vrlo brzo do izjednačenja i zasluženog rezultatskog preokreta.
Promjena sustava donijela bod Varaždinu
Osjetilo se da navijači žele izlaz Osijeka iz krize a i igrači su bili identičnog razmišljanja. Iako se Varaždin nametnuo posjedom zbog svog stila igra, ovoga puta to nije bilo konkretno u druge dvije trećine terena u odnosu na prethodne dvoboje s Hajdukom i Dinamom.
Osijek je imao bolje šanse, poglavito preko centaršuteva koji su njihovo najjače oružje i inače. U konačnici tako su zabili oba gola.
U prvom djelu vrijedi spomenuti šansu Osijeka preko Caktaša kada je pogodio stativu. Bila je to lijepa akcija u kojoj je Caktaš napao dubinu a Janjić mu je odlično podvalio loptu. Nažalost, momčad Varaždina bila je pod dojmom teške ozljede Postonjskog koji je kapetan i lider momčadi. Srce momčadi Varaždina. Zamijenio ga je Lusavec koji se svidio s obzirom na mladost i izostanak neiskustva. Vidjelo se da nije impresioniran ulaskom u igru. Naravno, daleko je to od razine Postonjskog što se tiče iskustva, ali u njemu Varaždin ima lijepu budućnost.
U nastavku je Osijek nastavio prijetiti centaršutevima te su tako stigli do dva gola. Varaždin je napravio određene promjene koje su rezultirale efikasnošću. Ne samo da su zabili oni koji su ušli već je trener kod 2:1 promijenio sustav. Povukao je Brodića na mjesto polušpice i upravo je kombinacija Brodić - Perić donijela pogodak za 2-2.
Spretniji Belupo uzeo bodove na Rujevici
Rijeka je promijenila sustav igre u 3-4-2-1. Vjerojatno je tako pokušala eliminirati izostanak Vučkića u napadu te riješiti problem desnog beka. Rijeka je težila posjedom i pas igrom doći u situacije za pogodak, ali bili su izrazito neefikasni i nekreativni u zadnjoj trećini. Dobrim dijelom i zbog organizirane i disciplinirane igre Slaven Belupa u fazi obrane.
Gosti su imali čvrstu sredinu unatoč izostanku Caimacova, obzirom na povratnički nastup Jambora koji je uz Marinu kontrolirao središnjicu i zonu završnice u centralnom dijelu terena. Na taj su način u potpunosti eliminirali riječke pokušaje.
Utakmica je po šansama bila vrlo nezanimljiva u prvom poluvremenu. U nastavku se malo otvorila s obzirom na izmjene koje su unijele novu energiju. Slaven Belupo je tu izašao spretniji i iskoristio svoju priliku, poglavito zahvaljujući Crncu koji je uz taj gol imao sličnu situaciju u kojoj je pogodio gredu. Rijeka je također imala svoje prilike, ali za razliku od gostiju nisu ih realizirali. Moramo pohvaliti vratara Markovića koji bio na vrlo visokoj razini.
HNL, 5. kolo
Petak, 12. kolovoza
Šibenik – Istra 1961 0:0
Subota, 13. kolovoza
Gorica – Lokomotiva 3:2
Dinamo – Hajduk 4:1
Nedjelja, 14. kolovoza
Osijek – Varaždin 2:2
Rijeka – Slaven Belupo 0:1
