Dečko koji je zaslužio!

"Kao zagrebačkom dečku, za mene nema više od ovoga", mirno je, očiju sjajnih od uzbuđenja i ponosa, u utrobi poljudskog stadiona uskliknuo Sandro Kulenović. Nisu ga smetale policijske sirene i helikopteri, koji su se čuli u daljini, nisu mu pažnju odvraćali interventni policajci, koji su okružili Dinamov autobus. Jer, bilo je to njegovih pet minuta slave, onih pet minuta o kojima je, sigurni smo, maštao kad je prvi put zakoračio preko ograde maksimirskog stadiona. Možda je i tada, već u glavi smišljao i smislio odgovor na ovo pitanje ako ga ikad dočeka.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

"Je li vam ovo najdraži gol u karijeri?", pitao je netko iz gomile mikrofona i kamera.

"Bez premca!", odgovorio je Kulenović i u te dvije riječi sažeo sve ono što mu je bilo na srcu. A vjerujemo, da mu na srcu leži puno toga. Sandro Kulenović i Dinamo, djelovalo je do ne tako davno, kao da si nisu bili suđeni. Sjećamo se, kad se vraćao u Dinamo iz poljske Legije, bio je posebno uzbuđen, gotovo kao ove srijede u 'bunkeru' Poljuda.

"Dinamo je moj klub, vjerovao sam da ću se jednog dana vratiti i pokazati u Maksimiru koliko vrijedim", kazao je između ostaloga tada, kad je 2019. stigao iz Varšave. No, Dinamo je bio teško breme za Kulenovića, u Maksimiru je rasla jedna od najboljih generacija u povijesti, a on tu priliku, koju je dobio, nije iskoristio. Posudba u Rijeci, zatim prilika za transfer u Nottingham Forest. Sve je bilo dogovoreno, transfer riješen, ali Kulenović je podigao rampu. Kao i nekoliko puta u ovih pet godina, primjerice, kad je trebao u MLS.

"Nisu to neki klubovi i neki novac zbog kojega bih napustio Dinamo. Želim još jednom pokušati u Maksimiru, ostaviti neki trag", razmišljao je tada Kulenović, pričao tako u svom krugu ljudi, tako je kazao i ljudima u Dinamu. No, zbog odbijanja transfera u Englesku prebačen je za 'nagradu' kratko u B momčad, potom je uslijedila posudba u Lokomotivu. Pa dolazak na Dinamove pripreme pa opet na Kajzericu. I tako do lanjskog rujna, do zadnjih dana prijelaznog roka, kad je Sergej Jakirović povukao 'očajnički' potez. Kulenovića nije htio Igor Bišćan, zapravo, u Maksimiru je u njega malotko vjerovao. No, vremena za reakciju na tržištu više nije bilo, Dinamo nije imao napadača, jer se vidjelo da je Drmić na zalasku, a Petkovićev je odlazak uvijek (bio) opcija, povlačenje Kulenovića s posudbe bio je jedini izlaz. Dok je trenirao na Kajzerici s Lokomotivom, Kulenoviću je prišao trener Silvijo Čabraja i rekao mu:

"Kule, spremaj se, ideš u Dinamo!"

Hajduk je imao sve, a sad nema ništa, Dinamo - obrnuto! Derbiji su okrenuli sezonu naglavačke!

OCJENE - Dinamo: Kulenović živi svoj san, Francuz je 'dar s neba'! Sjani Jakirovićevi potezi, ali trebalo je ranije riješiti...

Kulenović: "Kao zagrebačkom dečku za mene nema više od ovoga"; Lučić: "Puknuo mi je meniskus. Idemo dobiti na Rujevicu"

Svjedoci su nam otkrili da su Kulenoviću u tom trenutku zasuzile oči. Bile su to suze podvojenih emocija. S jedne strane, radosnice, jer, opet je dobio priliku doći u svoj Dinamo. S druge strane, bio je svjestan da se u Maksimir vraća na mala vrata, baš kad je u Lokomotivi pronašao sebe i sjajno se prilagodio, da mu je ovo, vjerojatno, zadnja šansa da se izbori u najdražem dresu, a trenutak nije mogao biti gori. Vraćaju ga u panici, nakon što su ga već prekrižili, vraćaju ga da popuni broj, ne da bi bio pojačanje. U razdoblju kad klub plovi kroz neizvjesnost i kad je svaka utakmica ključna. A u takvim utakmicama nema puno prostora za 'kulenoviće'.

I, da mu je tada netko rekao da će nešto više od pola godine kasnije biti junak Derbija na Poljudu, da će njegov gol odvesti Dinamo u finale Kupa, a svojom prezentacijom na terenu oduševiti Dinamove navijače, pitanje je bi li vjerovao i on sam. Ili, kako je rekao Željko Sopić, možda su vjerovali on, mama, tata pas i zec! Ali, Kulenović je, definitivno, dečko koji je to zaslužio. Kojemu se 'to' nije dogodilo slučajno, nego mu se vratilo, baš ga je nagradilo. Znao je, kad je ljetos dolazio, da mu akcije ne stoje dobro, ali da je samo jedan put do uspjeha. Da, zvuči patetično, otrcano, ali bilo je točno tako. Šuti, radi, čekaj priliku! Zalijepljen za klupu pa poneka minuta. Ne zabiješ li u tom 'trash timeu', ne valjaš. Takav je život Dinamova napadača! I odmahivanje rukom navijača i javnosti. Da, priznajemo, dočekali smo ga svi sa skepsom, te utakmice bez golova postale su 'bizarne', no Kuletu nitko mogao uzeti san. I želju! I dobro da nije...

Jer, svaka ta minuta bila je energična, puna želje, motiva, puna 'Dinama'. Zabio je u Plzenu, u sudačkoj nadoknadi, trebao je to biti njegov pravi prvijenac u modrom dresu (prije toga zabio je u Kupu Ponikvama i Oriovcu). Napokon! Ne, nekakvo zaleđe, do danas još nije dokazano, Kulenović je opet ostao na nuli. Ali, počelo se pričati, počeo je intrigirati, zaslužuje li možda više prilika? Onda se 'dogodio' Rudeš. Teška utakmica, teža od svih očekivanja i njegov gol za 1-0! Za pobjedu. Otvorilo mu se, prvi gol za Dinamo u HNL-u. Prekretnica karijere, nedvojbeno. Došao je na pripreme izuzetno motiviran, parao mreže kome god je stigao, bio najbolji Dinamov strijelac tog perioda. No, krenula je opet sezona i opet po starom. Klupa, poneka minuta.

I onda, sudačka nadoknada na Opus Areni. Dinamo je ganjao izjednačenje, poraz bi uveo Modre u novu krizu. Ukazao se tamo gdje treba biti, u šesnaestercu, naciljao i pogodio, za 1-1. Važan, jako važan gol. I direktna četiri boda, koja je donio Modrima ove sezone. Prije toga, zabio je i Gorici u Kupu, domah poslije toga još jedan u HNL-u, Slaven Belupu. A uz to, 'kupio' je navijače svojim pristupom, svojom svakom sekundom u kojoj je spreman ići glavom na kopačku, sve, samo da zabije još jedan gol za Dinamo. Pa još jedan! Da, zato mu se vratilo na Poljudu. Gol za pobjedu, za finale Kupa.

Istina, u nogometu se u sekundi sve promijeni, da je drugačije završilo, možda bismo se više sjećali ona dva promašaja, barem onog jednog zicera, no, jednostavno, moralo je biti ovako. Jer je taj dečko to zaslužio. On nikad neće biti igrač, koji će zabiti svaki zicer, koji će 'potrpati' sve što mu dođe na nogu. Ali jest i bit će dečko, koji nikad ne odustaje, koji će možda više oduševiti probijanjem do lopte kroz dvojicu (Hajdukovih) stopera, do lopte koja je izgledala izgubljeno, nego samom egezkucijom. I, kad je tako, teško mu je išta zamjeriti.

Vratio se ljetos u Dinamo da bi popunio broj i, možda, dobio koju minutu. Sad je drugi strijelac Dinama ove sezone, a njegova tri pogotka (Rudeš, Osijek, Hajduk) imaju važan učinak na Dinamove rezultate. Kulenović je dočekao tih svojih pet minuta, iskočio je iz života u sjeni, pred svjetla pozornice. Iako, teško je očekivati da će i ubuduće biti prva opcija, Dinamo će uvijek tražiti napadača, zvijezdu, Plavi 9. Kad ode Petković, doći će netko drugi, koji će, vjerojatno, opet biti ispred Kulenovića. No, to nužno ne znači ništa loše. Naprotiv, Kulenović je tu, spreman ući, 'poginuti', ako može - riješiti. Proslaviti uz emociju kakvu mnogi drugi nemaju, skočiti, uklizati. Takvoga treba imati u svlačionici, takvi su 'srce i duša' momčadi. I onda ih i nagradi, baš tamo gdje treba, baš kad treba! Ovaj dečko zaslužio je imati 'svoj' Derbi, svoj Poljud...