Davide, vrati se, sve ti je oprošteno

Pričat će se još neko vrijeme o utakmici koju su odigrali nogometaši Galatasaraya i Manchester Uniteda ove srijede u Istanbulu. Nije stvar u konačnom rezultatu, ni prva ni zadnja utakmica Lige prvaka koja je završila rezultatom 3-3 i na kojoj smo vidjeli šest pogodaka, ali sve ono što se dogodilo u tih 90 minuta teško je suvislo prepričati u nekoliko rečenica, a nešto važno ne izostaviti.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, kako ne bismo ušetali u zamku analize utakmice kojoj bi se trebao odvojiti barem jedan cijeli dan, osvrnut ćemo se na čovjeka koji je obilježio ovaj ogled na RAMS Parku i koji je još jednom dokazao kako nije spreman težine koju sa sobom nosi dres Crvenih vragova. Pogađate, riječ je o Andreu Onani.

Na početku priče treba konstatirati jednu stvar, a to je da je Andre Onana dobar vratar. Nitko na ovom svijetu ne može biti prvotimac Ajaxa, Intera, a onda i Manchester Uniteda da nema određenu vrijednost. No, kad se gleda ova sezone, pitanje koje se nameće samo po sebi je kolika je ta kvaliteta, odnosno je li onda dovoljna da bi 27-godišnji Kamerunac bio jedinica Manchester Uniteda.

Istina je, najlakše je uprijeti prstom u vratara, podsmjehivati se njegovim pogreškama i raditi memeove koji će na internetu pokupiti određeni broj lajkova. I koji će onda samim time tom famoznom autoru dati osjećaj da nešto razumije, da je dovoljno relevantan da nekoga procjenjuje i da postupak ponovi još 'ohoho' puta. No, Onanine pogreške više nisu nešto što zabavlja masu. Zašto? Pa svima je jasno da nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, baš kao što je prestala biti vijest da je Onana pogriješio.

VIDEO Veliki povratak Galatasaraya, Ziyech zabio iz dva slobodnjaka, PSV pobijedio unatoč dva gola zaostatka

Poslije utakmice Paul Scholes je indirektno stao u zaštitu vratara koji u određenim trenucima izgleda kao da je Pale sam na svijetu. Kapetan Uniteda, Bruno, izjavio kako njegova momčad radi previše individualnih pogrešaka, s tim da tu nije mislio na sebe koji je skrivio dva slobodna udarca nakon kojih je njegova momčad primila pogodak. Svoje propuste u obrani Bruno kompenzira u napadu, on će i zabiti i asistirati kad treba, ali isto tako mora biti svjestan kako u momčadskom sportu svi zajedno pobjeđuju i svi zajedno gube. Scholes ga je svojim uličnim, pubskim jezikom, tu malo udario po prstima, čime je htio naglasiti kako se tako u Unitedu ne rješavaju problemi.

Ali, Nomen est omen već neko ne vrijedi u slučaju Manchester Uniteda. Jer, oni su sve samo ne 'ujedinjeni', oni koji sada borave u toj svlačionici su sve samo ne jedna cjelina. Sir Alex Ferguson je dugi niz godina radio na izgradnji identiteta kluba u kojem je struktura jasno poznata svima, kako onima iznutra, tako i onima izvana. Nitko nije, niti će ikada biti, veći od kluba, a uspjeh je ono što Crvene vragove čini tako velikima. Ne baza navijača, ne boja dresova, ne ljepota stadiona i kvaliteta piva koji se prodaje na stadionu. Uspjeh. A njega već neko vrijeme nema…

Engleski mediji poznati su po tome što ne vole sredinu ili sivu zonu, nazovite to kako hoćete, već svojim pisanjem i izvještavanjem najčešće idu iz jedne u drugu krajnost. Kad im se netko 'zamjeri', taj uglavnom ne izdrži dugo, naročito ako igra za veliki klub kao što je Manchester United. Iako je kroničarima Crvenih vragova David De Gea dugi niz godina bio netko na kome su liječili svoje frustracije, sada polako shvaćaju da su Španjolca neopravdano terorizirali i da će proći još dosta godina prije nego što za njega velikan iz Manchestera pronađe adekvatnu zamjenu. Na kraju krajeva, ne kaže se bez razloga da počneš cijeniti ono što imaš tek kada to izgubiš…

Andre Onana nije jedini krivac za sve ono loše u Manchester Unitedu ove sezone, ali je jasno kako njegova kvaliteta, koja svakako postoji, ipak ne odgovara klubu koji se želi boriti za sve trofeje. S druge strane, David De Gea je na kraju prošle sezone pušten da sa slobodnim papirima pronađe drugu sredinu u kojoj će njegove kvalitete doći do izražaja. Događalo mu se da je u lošoj formi, događalo mu se da pogriješi, događalo mu se da protivniku 'pokloni' pogodak, ali je isto tako cijelo vrijeme izgledao kao vratar koji je dostojan jedinice koju su nekoć nosili 'neki' Schmeichel, Van der Sar, Barthez… Da, De Gea je znao kiksati, ali je znao i čupati. Znao je sam pobijediti utakmice. Ne zabiti, ali toliko toga obraniti da njegove bravure same od sebe poruče napadačima: „Hajda, pobogu, više, sad je na vama red“.

Engleski predstavnici medija, skloni uzdizanju svojih igrača u nebesa, a podcjenjivanju tuđih, nikada nisu kasnili na posao dan nakon što je Španjolac nešto zeznuo. Za taj dan su temu imali, a ona je uvijek bila ista – je li David 'taj'? I pisali su svašta, pripremali degutantne TV priloge, kreirali javno mnijenje kako je Španjolac najslabija točka kluba, da bi sada, samo par mjeseci kako njega više nema, shvatili da su svih tih 12 godina bili u krivu.

Navijači Manchester Uniteda već sada, glasno i otvoreno, zazivaju povratak Madriđanina natrag u Manchester. A odjednom je i pero s kojim engleski mediji pišu ime 33-godišnjeg vratara (koji je i dalje bez kluba) postalo puno lakše, odnosno mekše u ruci. „Davide, vrati se, sve ti je oprošteno“, tekst je koji se i dalje čeka, ali vjerojatno će i ti lucidni engleski novinari u jednom trenutku odlučiti priznati svoju pogrešku. Ako su prije 106 godina prvi put znanstvenici u Manchesteru uspjeli podijeliti atom, onda, pretpostavljamo, i kroničari Uniteda mogu napokon priznati da su De Geu nepravedno godinama omalovažavali. Ili im je to preteško?