Dani Olmo o počecima u Dinamu: „Nitko mi ništa nije poklonio, stalno sam se morao dokazivati”

Od svih stranih nogometaša, Dani Olmo je Dinamovim navijačima sigurno jedan od najdražih i ostao u vrlo lijepom sjećanju, a i on se svojih početaka u Hrvatskoj vrlo često i rado sjeti. Tako je bilo i u ovotjednom intervju za katalonski dnevni list Sport, u kojem je pričao o raznim zanimljivim temama, a na startu se dotaknuo baš tih početaka i prelaska iz juniorskog u seniorski nogomet.

„U Hrvatskoj sam doživio mnogo iskustava, a istina je da sam na početku živio s majkom prvih nekoliko godina, a onda su mi se pridružili brat te otac. Rekao bih da su ta najznačajnija iskustva bila odmah na početku, imao sam 16 godina, živio u zemlji koju nisam poznavao i čiji jezik nisam govorio. Bili smo tamo samo majka i ja, suočeni sa svijetom. Imamo vrlo žive uspomene na to vrijeme. Mislim da mi prvih šest mjeseci u Hrvatskoj nije bilo lako, nisam mogao ni igrati, a tu spada definitivno i druga sezona. Tada sam očekivao da ću imati više minutaže s prvom momčadi, ali nisam to dobio. Bilo mi je teško, ali točno sam znao što moram i trebam učiniti da bih dobio željene minute, i to sam i ostvario”, poručio je Olmo na početku.

Prema tim navodima, dalo bi se zaključiti da se Olmo morao podosta truditi kako bi uspio u Dinamo. Što bi sad rekao onom Daniju koji je kao vrlo mlad napustio Barcelonu i Kataloniju te se zaputio u nepoznato?

„Definitivno, nitko mi ništa nije poklonio. Mislim da sam oduvijek stalno morao dokazivati svoju vrijednost i ono što jesam kao igrač, u čemu sam i uspijevao. Poručio bih mlađem sebi da vjeruje u svoje snove i da naporno radi kako bi ga ostvario”, dometnuo je Olmo, pa se u ostatku intervjua bavio temama vezanih uz Barcelonu, poput trenera Hansija Flicka.

„Pristupačan je. Uvijek kaže da su mu vrata otvorena za sve što nam treba i da će biti tu za sve, uvijek je spreman pomoći nam. Istina je da razgovaramo o nogometu i drugim povezanim stvarima, ali da, vodili smo i osobne razgovore”, zaključio je Olmo. (hp)