Dan u Guimaraesu: Al' smo ga pogodili (FOTO/VIDEO)

'Nismo najveći, nemamo najviše stanovnika, nismo najbogatiji, ali možemo se pohvaliti da se ovdje rodio Portugal', tumačio nam je jučer jedan lokalac tijekom razgledavanja Guimaraesa koji je ispunio i više od naših očekivanja. Kraljevski grad Portugala, ili kako nam je kolega pred odlazak ovdje pojasnio i približio 'to vam je portugalski Knin'. Za one koji su u malo boljoj formi sve znamenitosti mogu obići pješice, a u gradu se stvarno ima puno toga za vidjeti od kraljevske tvrđave na brežuljku, preko strogog centra grada do zanimljive arhitekture još iz maurskog doba. Gastroljupci isto neće ostati zakinuti ovdje za ukusnu hranu s pristupačnim cijenama.

No, krenimo redom. U Guimaraes smo stigli još kasno u ponedjeljak navečer. Tri sata leta od Splita do Porta, transfer s nogometnim zaljubljenikom Joaom s kojim je vožnja do Guimaraesa prošla brzo uz razgovor o nogometu. Prisjećao se Joao, ili kako smo ga odmah prekrstili Jole, hrvatskih nogometaša u Portu, Šokote i Marića, a na spomen velikog Tomislava Ivića noga na papučici gasa nešto olabavila i ton glasa se izmijenio s nešto više respekta u njemu. Taman smo stigli više-manje pročešljati sve što nas je zanimalo o portugalskom nogometu i stigli na dosta kasni check-in. Poslije tri sata puta iz Splita do Porta, a onda još nekih satak do Guimaraes palo nam je napamet da bi mogli popiti i jedno hladno, a tu je uslijedio blagi šok. No pozitivan da ne bi bilo zabune.

'Dva eura, molit ću vas', rekao je ljubazni recepcioner dodajući nam piće.

'Ne, ne. Platili bi sve zajedno, ništa odvojeno', kazali smo, a onda i malo iznenađenje s njegove strane i odgovor: 'Pa to je sve zajedno dva eura.'

Kad smo to prepričali jednom kolegi dobili smo automatski odgovor: 'Vode se tu ne bih napio.'

Ipak nismo od tog kapaciteta, a sutradan smo otkrili da ono što je nas je iznenadilo na prvu nije slučaj, nego pravilo. Odmah ujutro, nakon doručka u hotelu, odlučili smo obići stadion koji nam je udaljen doslovce 5 minuta pješke. Lijepo je zdanje D. Alfonso Henriques, a ono što smo očekiali za vidjeti su redovi za karte. Jedni najavljuju pun stadion do posljednjeg mjesta, dok drugi smatraju da neće biti tako jer je radni dan. Redove nismo vidjeli, no jesmo spomenik kralju i mural posvećen Nenu legendi kluba koji je preminuo prošle godine.

Poslije kratkog đira oko stadiona i upoznavanja s mjestom na kojem ćemo na dan utakmice provesti cijeli dan, otišli smo na kavu, a tu je bio taj još jedan pozitivan šok. Dvije kave i kole koštale su nas tri eura u širem centru grada. Cijene su ovdje i više nego prihvatljive. Nismo ekonomski stručnjaci pa nismo istraživali čemu je to tako, a kako nam je rekao jedan lokalac prosječna plaća u gradu je oko 1000 eura. U svakom slučaju u nekom gotovo idealnom balansu.

Vitoria je ovdje centar svega. Možda ne dominiraju murali i grafiti kao primjerice u Splitu posvećeni Hajduku, ali imaju dosta sličnosti. Jedna od najstarijih brijačnica nosi ime po voljenom klubu u Guimaraesu, jedinom gradu u Portugalu gdje se ne navija za Benficu, Porto ili Sporting, a zbog toga su i trn u oku navijačkim skupinama ova tri velikana.

Primijetit ćete i često tetovaže '1922' što je godina osnutka Vitorije, ali i druge motive kluba poput grba. Na jednom mjestu vidjeli smo ih nešto više. Gustoća Vitorijinih obilježja bila je veća u jednom baru, nego što smo se tijekom dana navikli. Skužili smo nakon kratkog vremena da zapravo sjedimo na mjestu gdje se vole okupljati oni zagriženiji navijači Vitorije. Komentirao je kolega u maniri one kao kad je Hajduk izvukao Žilinu u Europi: „Al' smo ga pogodili!'

Skužili su i oni nas, ali i da nismo očito ultrasi pa osim par mrkih pogleda im nismo bili dalje previše zanimljivi. Nismo se tu puno zadržavali, tek tri pića, a onda smo se otisnuli u daljnje razgledavanje grada i pronalazak sugovornika koji bi nam otkrio nešto više o uzvratu Vitorije i Hajduka iz perspektive Portugalaca. Naletjeli smo na Miguela, mladića iz Guimaraesa, zaposlenog studenta koji sutra ne može na utakmicu, ali njegova ekipa ide. Krivo mu je, kaže nam, ali bira posao sutra ispred utakmice. Nada se prolazu Vitorije, a oduševljen je atmosferom s Poljuda. Prenosili su portugalski mediji o tome, a pokazivao nam je i profile portugalskih kolega na društvenim mrežama koji su radili detaljnije priče o Hajduku i navijačima u Splitu. Oduševljen je impresivnim brojem članova kluba o kojem sanjaju i oni u Guimaraesu. Naravno, na pitanje tko će pobijediti dao nam je očit odgovor, mislimo iz njegove perspektive. Shvatili smo i ranije, a i tu da ćemo uglavnom dobivati isti razgovor jer su racionalni koliko i mi kad su naši u pitanju.

Stoga je onih satak između lutanja gradom i presice naložilo i da se nešto pojede, a u ovom gradiću se može fino jesti za relativno mal novac. Ovisno što više volite od fast fooda do finijih restorana bit će vam uglavnom sve pristupačno. Bogatiji ručak u finijem restoranu uz dva pića platit ćete nešto više od 10 eura, ovisno gdje jedete, provjereno. Još jednom smo putem do stadiona na presicu i bilježenje razmišljanja trenera i igrača pred utakmicu razmišljali kako je to moguće, kasni li inflacija u Portugal ili je stvarno teza kolege da je biti treći golman u portugalskoj ligi najbolji posao.

Nakon zanimljivosti oko stadiona valjalo je malo i odmoriti nakon cjelodnevnog đira od ranog jutra, a onda navečer s dvoje kolega do centra. I tu opet ona „al' smo ga pogodili!“ Odlučili smo se ponovno sjesti na onaj isti trg, samo ovog puta za jedno popodne iskusniji, na drugu stranu. Sjedili smo unutar sportskog bara, pretresali sve teme vezane uz Hajduk i oko njega, a onda je u jedno trenutku krenuo stampedo baš s one strane koju smo htjeli izbjeći. Čuo se lom stakla, padanje stolova, grebanje lima o stari popločani pod, vika i osjetila panika. Sve se toliko brzo odvilo da nismo stigli ni vidjeti što se točno dogodilo, ali mogli smo pretpostaviti. Kad se malo situacija primirila konobar nam je prišao i rekao da misli kako su sve izazvali No Name Boysi, navijači Benfice i inače prijateljska skupina Torcide. On i par prijatelja rekli su nam da su za nas odmah skužili da smo Hrvati, a da misle kako se portugalska skupina navijača htjela dokazati svojim gostima. Sreli smo tu i Miguela, onog mladića od popodneva, bio je baš s prijateljima u tom trenutku na piću. I on je dijelio mišljenje da je napad djelo skupine iz Lisabona. Koliko god su se trudili biti prijateljski nastrojeni krenuli su u potragu za gostima, a da im ne bi palo napamet dokazivati se na nama i mi smo se lagano povukli prema hotelu.

Mjesto gdje se u par minuta odvio kaos u Guimaraesu

Činjenica je da tijekom jučerašnjeg dana nismo naletjeli na gotovo nijednog Hrvata u gradu, osim par kolega fotografa i novinara. Navijači su grupno ili pojedinačno počeli pristizati tek u kasnim večernjim satima, a većina ih se, oko 1000, očekuje danas na dan utakmice.

Portugalci najavljuju svoj glasoviti 'Branco inferno' na stadionu, a tih sinoćnjih par minuta leta čaša i stampeda dodatno su naelektrizirali atmosferu u Guimaraesu. Atmosfera tijekom jučerašnjeg dana nije bila na razini kakvom su je opisivali Portugalci, a sinoćnja događanja malo su je nabrijali. Očekuje se jako navijanje s obje strane, gotovo ispunjen stadion i prolaz Hajduka.

Portugalce je možda motivirao Grgić, ali malotko im vjeruje da ih čeka Villarreal nakon prikazanog u Splitu (GRAFIKA)