Dalić slaže američku slagalicu: Jedan dolazi da bi sutra vodio, drugi da bi sutra branio!

Vijest koja je procurila iz Germanijakova “Žutog kartona” ovih je dana počela živjeti u medijskom prostoru. Zlatko Dalić razmišlja da tijekom američke avanture uz sebe ponovno privuče u svoj stožer Ivicu Olića. Nije to samo nostalgični potez, nego logičan krug koji se zatvara – ili možda tek otvara. Kako se uzme.

Olić danas vodi mladu reprezentaciju, ali nikad zapravo nije otišao iz Dalićeva svemira. On je čovjek od povjerenja, čovjek iznutra, i sve češće – čovjek budućnosti. Kad se jednom bude tražio nasljednik, njegovo ime neće se izgovarati tiho. U međuvremenu, Olić je odradio ono što svaki ozbiljan kandidat mora: upoznao je generaciju koja dolazi, osjetio joj puls, naučio joj slabosti i prepoznao joj snagu.

Prema nekim informacijama, popis za riječke pripreme neće se zaustaviti na 25 imena već bi baza potencijalnih kandidata mogla prebaciti brojku od tridesetak. A među njima će biti mjesta za Olićeve uzdanice iz U21 reprezentacije, prije svih Tonija Silića, čuvara mreže Hajduka koji u ovom trenutku ima ozbiljne šanse da se domogne Amerike u statusu trećeg golmana.

Tijekom Eura 1996., prvog velikog natjecanja na kojem je Hrvatska nastupila - tercet vratara činili su Dražen Ladić, Marijan Mrmić i Tonči Gabrić. Dvije godine kasnije u Francuskoj na SP-u uz Ladića i Mrmića priključen je Vladimir Vasilj koji je tada imao 23 godine. U Koreji i Japanu prvi je golman bio Stipe Pletikosa, pričuve su bile Tomislav Butina i Vladimir Vasilj, a na Euru 2004. Butina je ponio status prvog vratara, Vasilj je kao rezerva upisao svoj treći veliki turnir dok je s njima bio i Didulica.

Cico Kranjčar poveo je u Njemačku 2006. Pletikosu kao prvog golama, Butina i Didulica bile su zamjene a njegov nasljednik Slaven Bilić ostao je vjeran iskustvu i tijekom Eura 2008. kada su uz Pletikosu priliku da osjete atmosferu dobili Vedran Runje i Mario Galinović.

Na Euru 2012. Pletikosa je držao svoje mjesto, za vratom su mu puhali Ivan Kelava koji je tada imao 24 godine, odnosno četiri godine stariji Danijel Subašić. Odluku da status trećeg vratara dobije mlada nada donio je Niko Kovač koji je 2014. u Brazil vodio Olivera Zeleniku. Aktualni vratar Varaždina imao je 21 godinu i upijao je iskustvo uz Pletikosu i Subašića.

Bio je to posljednji veliki turnir za Pletikosu koji je na Euru u Francuskoj 2016. prepustio svoje mjesto Danijelu Subašiću. Uz njega bio je Lovre Kalinić te Ivan Vargić. Do svjetskog srebra u Moskvi 2018. vrata Hrvatske čuvao je Subašić. Jedan nastup imao je Lovre Kalinić dok je Dominik Livaković bio treći vratar. Već na Euru 2020. Livaković je bio prvi vratar reprezentacije. Lovre Kalinić bio je rezerva dok je treći bio Simon Sluga. U Kataru je Livaković nastupio u svih sedam utakmica, uz Ivu Grbića i Ivicu Ivušića.

Njemačka prije dvije godine nije promjenila status Livakovića kao niti Ivušića dok je novo ime bio Nediljko Labrović.

Trenutno, Livaković je prvi izbor za SP, dok se za statuse njegovih zamjena bore Pandur, Kotarski, Letica i Silić koji je na vratima Hajduka nasljedio upravo Ivušića. I koji je prema nekim informacijama jako blizu da se izbori za svoje mjesto putnika preko Atlantika. Doduše, ne bi bio najmlađi vratar na velikom natjecanju jer je već spomenuti Zelenika tek napunio 21 godinu kada se našao na Kovačevom popisu, ali bio bi odmah iza njega sa svojih 22 godine koje je napunio jučer. Livaković je imao godinu više u Rusiji 2018.

Hrvatska ima svoju tradiciju kad su u pitanju vratari i njihova hijerarhija. Od Ladića, Mrmića i Gabrića na početku priče, preko Vasilja koji je kao 23-godišnjak učio zanat u Francuskoj, do Pletikose koji je godinama bio konstanta, dok su se oko njega izmjenjivali Butina, Didulica i ostali. Svaka generacija imala je svog mladića koji gleda, pamti i čeka. Možda je zato ova priča o Oliću i Siliću zapravo ista priča. Jedan dolazi da bi sutra vodio, drugi da bi sutra branio. A između njih stoji Dalić, koji očito još jednom pokušava pogoditi – ne samo za danas, nego i za ono što dolazi poslije.