Dalić neće mijenjati momčad koja pobjeđuje, a ulaznica će vrijediti poput suhog zlata!

Rotterdam. Jutro poslije…

“Teška noć, momci”, pozdravljam društvo s kojim dijelim hotel a koji su kod lokalnog Afganistanca na terasi pili kavu na jutarnjem suncu.

Kimanje glavom i osmijesi na licu.

"Tko je igrač utakmice", pitaju me.

"Stavio sam Petka, ne bih pogriješio niti da je Luka na njegovom mjestu. Nijanse su to", odgovaram.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Slažu se i oni. Iako, svi su jučer odigrali utakmicu na visokoj razini. Pašalić, primjerice, kada se znalački izvukao ispred svog čuvara za onaj gol na dodavanje Ivanušeca. Takva reakcija djeli majstore od nogometaša. Pa taj Brozović...

Iako su to uvijek zanimljivi razgovori i rasprave, nismo se previše zadržavali već krenuli prema hotelu gdje je smještena reprezentacija Hrvatske na čašicu razgovora s izbornikom. Hrvatska je smještena na periferiji grada. Hotel djeluje luksuzno a da smo na pravom mjestu svjedoče mnogobrojne registracije po parkingu…

Dalić: "Ovo je najveća reprezentacija Hrvatske svih vremena, a Petko je igrač za Real i Barcelonu"

Mitska utakmica koja se dobila na karakter! I dušu pobjednika!

Slomio je van Dijka i društvo i odveo Hrvatsku u finale. A je li sad 'slomio' i Šimića & co.?

Zlatko Dalić je s društvom na terasi. Vidi se da je iza njega noć s malo sna. Pričao nam je jednom Bjelica o tom adrenalinu nakon velikih utakmica. A ova s Nizozemskom bila je upravo takva; velika! Kasnije će je i sam Dalić pred mikrofonima svrstati u red onih mitskih.

“Jedna od najvećih u povijesti”, podvukao je čovjek koji zna što govori. Tri medalje u šest godina daju mu potpuno pravo za takve teške rečenice. Srebro iz Rusije, bronca iz Katra i jedna koja stiže u nedjelju navečer. Nadamo se zlatnog sjaja.

A medalja je to koja se kovala svih ovih godina i kroz sve ove generacije. Još otkako je Slaven Bilić preuzeo reprezentaciju pa napravio boom. Sjetio se i Zlatko Dalić te generacije iz 2008.

“Kakvi su to napadači bili. Dođu na okupljanje, svaki od njih s 20 golova u prvenstvu. Pa ti biraj tko će u napad”.

Sjetili smo se i mi tog turnira večer ranije kada smo u podnožju tribina De Kuipa sreli Roberta Rosettija. Nije nam ovaj put trebao kolega Bevanda koji u malom prstu ima detalje o svemu, pa i o sudcima koji su kroz povijest sudili Hrvatskoj i Dinamu.

"Bendžo, Rosetti...", poslali bi poruku pa ekspresno dobili iscrpan izvještaj gdje i kada nas je "uzeo" uz slikovite komentare.

Nismo slali jer smo se sjetili kako je Rosetti je dijelio pravdu na onoj čuvenoj utakmici na bečkom Prateru. Sigurno se sjećate gola Klasnića u 119. za prolaz, pa put od euforije do depresije u samo tri minute. I na toj se utakmici gradio karakter pobjednika. Jendoj do mnogih. Upravo onaj koji nam nije dao da sinoć potonemo kada je Lang odveo utakmicu u produžetke. I zato potpuno vjerujemo kada nam igrači i izbornik kažu da ih uopće ne zanima s kime će u nedjelju ukrstiti mačeve za to zlato. Oni pucaju od samopouzdanja, imaju vjeru u sebe, gard pobjednika i to je dovoljno.

Kasnije sjedimo na terasi hotela. Srećemo Jožu Kramarića koji je sa suprugom stigao pozdraviti sina. Raspoloženje je vrhunsko. Srećemo i osobu koja će ovih dana voditi veliku bitku s praznom baterijom na mobitelu. Nikša Martinac, ticketing officer HNS-a vjerojatno je najtraženija osoba u Hrvatskoj.

“Imate taj privilegij da vidite Nikšu na pet minuta”, smijao se dobro raspoloženi Tomo Pacak.

“Pet minuta? Nisam baš siguran da će biti toliko”, odgovorio je Martinac, pozdravio društvo te otišao svojim poslom. Sigurno će ga odraditi vrhunski, kao i puno puta do sada. No, ulaznica za finale načelno - nema. Ako će ih i biti - koštat će poput suhog zlata.

“Svi oni koji su imali opciju da kupe ulaznice za finale su dobili obavijest UEFA-e o načinu na koji to mogu učiniti. Nakon toga ćemo dobiti obavijest koliko je ulaznica na raspolaganju, ako će ih uopće biti”, objasnio je Pacak.

A tih je oko 13 tisuća. No, jasno je da će na De Kuipu u nedjelju biti više Hrvata. Ako ih je sinoć bilo 17-18 tisuća, na finalu bi ta brojka mogla jača za nekoliko tisuća.

Na ruku nam svakako ide što Liga nacija nije toliko prepoznata u Italiji i Španjolskoj, ovisno s kim ćemo igrati u finalu. Pa nešto tu ugrabiti, ponešto raznim kanalima u kojima su Hrvati velemajstori i brojka od 25 tisuća Hrvata u nedjelju na De Kuipu ne čini se nestvarnom.

"Jedan Hrvat s vaterpolo kapicom može izvršiti invaziju na drugu zemlju", "Vječni Luka Modrić", "Hrvatska slavila u krvavom krimiću",

"Ovo je bila najbolja Hrvatska! A Petkovića ćemo sad još teže dovesti"

Kasnije smo se uputili u centar grada. Naravno, Hrvata na svakom koraku.

“Kako će sada Petkoviću izmisliti mjesto od prve minute”, zapitao nas je jedan navijač iz Županje. Slegli smo ramenima jer niti sami ne znamo odgovor na to pitanje. Da je Kramarić odigrao loše, ne bi bilo upitnika. Međutim, “devetka” je bio jedan od najboljih na travnjaku protiv Nizozemske. Realizirao je kazneni udarac, lažnjacima bacao u očaj obranu domaćina i nema nekog smisla da završi na klupi. Zapravo, gotovo smo sigurni da će Zlatko Dalić u finale poslati identičnu postavu koju je sučelio Nizozemskoj. Pod uvjetom da ozljede zaobiđu Vatrene.

“Ako je itko i ozlijeđen, neće mi to reći”, smijao se Dalić na pitanje u kakvom su stanju Vatreni bili jutro nakon utakmice.

Sada je zapravo najvažnije odraditi dobru rekuperaciju. Povratiti snagu i svježinu, analizirati dobro protivnika, istrčati na travnjak i biti Hrvatska! Trebalo bi biti sasvim dovoljno...