Dalibor Višković za Germanijak: “Rijeka ima veći pritisak, Slaven je pod Kovom doživio renesansu. Finale? Jedna utakmica!”

Iako je prošlo ‘ohoho’ godina otkako je jurcao jedno poluvrijeme uz C, A i B, a drugo uz F tribinu podno stijena Kantride, navijači Rijeke o njemu i danas govore samo u superlativima. I mnogi će istaknuti se u pjesmi 60. minuta ‘s lijevoga boka ubačeno, glavom pogođeno’ primarno mislilo na njegove teledirigirane lopte koje su u 16-ercu pronalazile brojne napadače Rijeke. I dok se većina kockica oko njega mijenjala, Dalibor Višković bio je konstanta. Sigurnost. Igrač koji će proletjeti uz aut liniju, ali isto tako svaki obrambeni zadatak odraditi besprijekorno.

U razgovoru za Germanijak nekadašnji igrač Rijeke i Slaven Belupa najavio je prvu utakmicu finala Kupa, s tim da nije štedio riječi hvale kako za jedne, tako ni za druge.

“Rijeka već godinama radi iznadprosječno u svim poljima, dok se Slaven sada posebno digao u svim segmentima otkako je u klub stigao Mario Kovačević. Riječ je o sjajnom čovjeku i stručnjaku s kojim sam nekada dijelio svlačionicu pa je vjerujem svima jasno zašto me njegovi uspjesi posebno raduju. Slaven je pod njegovim vodstvom doživio renesansu, kako drugačije opisati da je prije njega klub bio u borbi za ostanak, da bi onda sada bili u borbi za Europu i prvi Kup, odnosno trofej u povijesti? Istina je da su u posljednjih nekoliko utakmica malo pali u formi, ali to je sve normalno, takve se stvari događaju.”

Koji je razlog tome?

“Ha, mi u Hrvatskoj smo takvi da volimo podvlačiti crte i sa strane imputirati nekome da je u lošoj formi. To je nogomet. Inter je ne tako davno imao tri vezana poraza pa su sada u posljednje četiri utakmice upisali dvije pobjede u prvenstvu i protiv Barcelone izborili finale Lige prvaka. Nogomet je takav, sve se brzo okrene, riječ je o živom organizmu. Nema te momčadi koja u jednoj sezoni može igrati na svojih 100 posto i uvijek držati istu razinu svojih prezentacija. Svi u nekom trenutku pate, samo što neki ipak pronađu način da se to toliko ne osjeti na rezultatu. I Rijeka je imala tih trenutaka, da bi samo o Slavenu. Nogomet je zapravo vrlo jednostavan: Onaj koji pronađe način kako da lakše prođe kroz krizu, taj će na kraju biti bolje plasiran.”

Rijeka u finalu nije ‘priča’, ali Slaven jest. I mnogi će reći kako su potpuno zasluženo u finalu ove sezone. Dobre igra stigle su na naplatu...

“Da, može se tako reći. Oni u svakom slučaju u ovom finalu nemaju što za izgubiti. Rijeka, primjera radi, u prvenstvu ima manji pritisak od Dinama i Hajduka, ali zato u ovom finalu Slaven ima manji pritisak od Rijeke. I njihovo eventualno osvajanje bi bilo veliko iznenađenje. Slaven je zasluženo tu gdje jest. Njima je ovo veliki poticaj i situacije je prilično jasna: Imaju malo za izgubit, a jako puno za dobit.”

U Hrvatskom nogometnom kupu se igraju dvije utakmice finala, što neki tumače kako otegotnu okolnost za momčad koja nema ulogu favorita...

“Sad, kako je tako je, odluka je donesena i mi ju moramo prihvatiti. Da se mene pita, jedno finale i neutralan teren. Navijači putuju na utakmicu, stadion koji ni jednima ni drugima nije domaćinski... Meni je to puno više u duhu Kupa. Ovaj gol u gostima, kojeg nema, je isto puno toga promijenio. Uostalom, najbolje se to moglo vidjeti na primjeru nekih drugih utakmica, poglavito one u Ligi prvaka između Barcelone i Intera. Ništa taj gol u gostima ne znači. Taj faktor, dakle, više nije bitan, a što se tiče Rijeke i Slavena, zbog tog domaćeg terena, odnosno navijača i svega što oni daju svojoj momčadi, ipak mislim da Đalovićeva momčad ulazi s blagom prednošću u ovaj susret.”

Naš sugovornik je ranije istaknuo kako je s trenerom Slavena surađivao, ali s trenerom Rijeke...

“Ne, kad je Đalović došao u Rijeku, ja sam već otišao. Riječ je o ljudima različitog karaktera. Znate, Mario je ‘živac’, ima on to nešto u sebi što ga gura prema naprijed, premda na van uvijek djeluje prilično staloženo. Dakako, s njim se uvijek može mirno razgovarati, što je svima jasno. Jednostavno, takav je čovjek, ugodan i iskren. Đaloviću se u svakom pokretu i potezu vidi ta jedna posebna emocija prema Rijeci. Drugačiji ljudi, ista želja za uspjehom. Ne postoji u nogometu ogledni primjerak koji će reći ovako se treba ponašati, a ovako ne. Kovačević ima svoj način kako nastoji doprijeti do momčadi, Đalović svoj. Sviđalo se to nama ili ne, to moramo poštivati.”

Kako je postalo je ‘moderno’ birati najbolje momčadi svih vremena, od Real Madrida i Barcelone pa sve do Rijeke i Slaven Belupa, mnogi navijači kluba s Kvarnera složni su da je jedan od najboljih lijevih bekova u povijesti Rijeke upravo naš sugovornik. Jasno, pitali smo ga mišljenje o Mladenu Devetaku i Bruni Godi, odnosno Luki Lučiću i mladom Antoniju Jakiru na suprotnoj strani, ali njegov je odgovor ipak otišao u jednom malo drugom smjeru...

“Nogomet se dosta promijenio unazad nekoliko godina. O tome koliko je drugačiji u odnosu na moje vrijeme ne moramo ni pričati... Mislim da se danas igra puno otvorenije i ofenzivnije, zbog čega u obrani ima malo više ‘lufta’. U moje vrijeme je primarno bilo zatvoriti sve prema nazad, a sve što se ostvari prema naprijed je bio bonus. Bekovi su danas puno ofenzivniji, skoro pa u linijama kao igrači koji su u moje vrijeme bili ispred mene. Evo, primjer je posljednji El Clasico. Ja znam da se neće svi složiti sa mnom i to je u redu, ali kako Barcelona igra nogomet... Za mene je to hara-kiri. I to za mene nije nogomet. Sad, kad se pogleda njihovo pozicioniranje, kad ih se kritizira, netko će mi odgovoriti ‘ma daj, što to pričaš’, ali u nekoj drugoj utakmici, gledamo li sada bekove i fazu obrane, oni su mogli primiti 15 pogodaka. Iako, igra im daje za pravo da tako razmišljaju, jer osvojit će prvenstvo, a bili su i nadomak finala Lige prvaka. Na jedan sličan način funkcionira sve više klubova. S puno manjom razinom individualne kvalitete, naravno. Evo, Melnjak je lani kao lijevi bek bio jedan od najboljih strijelaca lige, nije to za mene baš normalno. Ali, kažem, to je samo mišljenje jednog čovjeka i u potpunosti dopuštam da netko drugi to vidi na neki dijametralno suprotan način.”

Tko je onda favorit između Slavena i Rijeke?

“Jednostavno je, onaj koji bude sveo broj pogrešaka na minimum će pobijediti. Ali, da svima bude jasno, zbog ovog pravila gola u gostima, prva utakmica neće baš ništa odlučiti.”

Za kraj, kao netko tko je rodom iz Buja i tko je u istoimenom nogometnom klubu bio glavni trener, zanimalo nas je može li nam ‘nešto više’ otkriti o Chernu Sahu, 20-godišnjem Gambijcu koji je prije dolaska u ‘njegovu’ Rijeku igrao za ‘njegove’ Buje.

“Kad je došao kod nas u Istru, ja sam ga pogledao u nekoliko utakmica. Ruku na srce, odmah se vidjelo da ima potencijal za nešto više. Ja ću vam reći ovako – on nije došao u Europu da bi se prešetavao. Njegov je cilj napraviti nešto više, zbog čega je i spreman raditi nešto više. I mislim da takav način razmišljanja mora biti putokaz i našoj djeci. On je u Bujama bio samo pola godine, dakle bio je prolaznik. Iako, moj je put bio sličan njegovom, i ja sam iz Buja kao svojevrsni anonimac došao u Rijeku s 18 godina pa potpisao profesionalni ugovor. Možemo sada o njemu pričati naširoko, ali sve se uvijek svede na istu stvar – vidio sam i talentiranije igrače koji nisu ostvarili karijeru kakvu su mogli, baš kao što sam vidio puno manje talentirane igrače koji su na kraju ostvarili velike karijere. Nadam se da će Saho u budućnosti postati prvo prvotimac, a onda i uzdanica Rijeke.”