Daleko je ovo od savršenstva, ali Vatreni su korak bliže Mundijalu!

Strategija je bila jasna: umiriti Čehe, pričekati da izgube ritam, pa onda zgotoviti posao. No, mreža se nije tresla. Perišić, Sučić, Modrić… udarci su išli preko, u blok, iznad grede. Nismo uspjeli nametnuti dominaciju na sredini, a to je naša jača strana. Tranzicija je izostala. Modrić je širio ruke, tražio suigrače, ali jasno je da je glavni zadatak bio izvući barem bod i ne izgubiti. Rizik je bio sveden na minimum. Da, bilo je i pogrešaka, malo više nego što bi htjeli vidjeti, ali sretna okolnost je da nisu lomile rezultat. I tako su Česi ostali sa samo bodom.

Šteta zbog onog plana da već ovaj vikend odemo do direktnog plasmana, ali šteta i zbog borbe za status nositelja na Svjetskom prvenstvu. To mjesto u prvom potu donosi svoje benefite, ali za sada nam je potreban i kiks Njemačke, koja je u nešto boljoj poziciji. Željeli smo i pobjedu u Pragu i onu u nedjelju da osvojimo dvije dodatne utakmice za eksperimentiranje i stvaranje nečeg novog. Kako god okreneš, malo je vremena do ljeta i svaka takva prilika zlata vrijedi da se uigraju neki novi prijedlozi i ideje.

U Pragu je Livaković opet pokazao zašto je važan i zašto na njega može i mora računati. Imao je što raditi, možda i više nego kroz cijele kvalifikacije dosad, i odradio bez greške. Šutalo i Ćaleta-Car sada su glavna stijena obrane – tandem za respekt koji dominira i čini osnovu Vatrenih. Vratio se Gvardiol, Jakić potvrđuje da je tu za ozbiljne stvari. Prema naprijed, nije izgledalo kao što smo zamišljali, no svatko ima pravo na loš dan. Uostalom, najvažnije je da je Hrvatska zakoračila prema Mundijalu i uzela ono što se uzeti moralo!