Da nam je biti Bertrand Layec... Ako taj čovjek uopće postoji?

Iako su živi svjedoci koji su čovjeka vidjeli i uvjeravaju nas da je stvarna osoba, ali neki tvrde i da su vidjeli Jetija ili čudovište iz Loch Nessa pa u to još nismo posve sigurni. Postoji, doduše, jedan intervju koji je dao otkad je došao u Hrvatsku, viđen je na ponekoj utakmici... Ali opet, tko jamči da je to doista bio on? 'Ugledni' Francuz, šef hrvatskih sudaca, radi za vrlo izdašnu gažu, malotko zna kako izgleda, veći dio vremena uopće ne provodi u Hrvatskoj, analize suđenja vrlo su mu šture i slabe, oglašava se jednom tjedno u opsegu kraćem od prosječne whatsapp poruke. Biti nevidljiv, nepoznat, a opet, dobro živjeti od nogometa, gospodin je stvarno ispunjenje mnogih snova.

Iako je pomalo zlobno i zločesto izgovarati ga Lažek, kako ga neki 'loši poznavatelji' francuskog među njegovim 'obožavateljima' dozivaju u nogometnom žargonu, doista je pitanje što uopće taj čovjek radi. Došao je na poziv HNS-a da sredi situaciju u hrvatskom suđenju, da ga napravi kvalitetnijim, transparentnijim, ozbiljnijim, otvorenijim... Godinu dana kasnije imamo sudačku Komisiju u kojoj je, zapravo, samo on, Bertrand Layec, imamo tu 'satiričnu analizu' sudačkih odluka u kojima često one najkontroverznije nisu niti spomenute, imamo sudačke kriterije koji nikome više nisu jasni, klubove koji su suđenjem nezadovoljni, baš svi!

I imamo nikad zatvoreniju sudačku organizaciju. Nijedan sudac, tako ispada, ne griješi, sve se odluke mogu protumačiti ispravnima pa čak i ako je kolo dva ranije, neka slična situacija objašnjena sasvim suprotno, prave sudačke analize uopće ne postoje, a čak ne postoje niti kazne za one koji to suđenje komentiraju, nekad čak i oštrim riječima. Ili su te kazne mizerne i samo 'pro forma'. Suci, na čelu s Bertrandom Layecom, postaju sve više nekakva 'sekta', nedodirljivi tipovi, koje se ne smije dirati, željni toga da budu veće zvijezde od Livaje, Mikića, Fruka ili Jagušića i koji su uvijek u pravu. Štogod dosudili, oni jednostavno ne mogu pogriješiti, uvijek će pronaći način da objasne svoju odluku. Intenzitetom, prirodnim položajem ruke, VAR protokolom, istom ili novom akcijom... Pomalo kalkulantski, zar ne?

Od svih problema u hrvatskom nogometu suđenje je, daleko, najveći. A Bertrand Layec, čovjek 'fantom', za kojega nas neki uvjeravaju da doista postoji, taj je problem samo produbio. Nije napravio nikakav korak naprijed za hrvatsko suđenje, repovi nakon utakmica sve su duži, upitnici sve veći, kriteriji sve rastezljiviji, dosljednost sve manja. Sudački 'spektakl' u kakav se pretvorio Derbi Dinama i Hajduka (1-1), a to nije jedina takva utakmica samo je u većem fokusu, prava je preslika onoga što je donio Layec i njegov rad s hrvatskim sucima. I, jedva čekamo njegovu analizu, u kojoj će, ne sumnjamo, stajati da su Kolarić, pomoćnici i VAR soba odradili sjajan posao, kao što su sjajni bili i suci na drugim terenima. Iako su neke druge odluke u sličnim situacijama donosili sasvim drugačije.

No, za početak, bilo bi poželjno da se taj zagonetni Francuz barem negdje pokaže, nešto kaže ili objasni, da znamo da postoji. Jer, ovo što se događa u njegovom resoru, to je očajno, sramotno! Bertrand Layec, ako uopće postoji, veliki je promašaj HNS-a. Da nam je barem nakratko biti on. Da se malo odmorimo...