Čudesna reinkarnacija Ben Arfe: Prije pola godina igrao

Bila je to generacija od koje je francuska javnost puno očekivala. Klasa 87. Već kada im je bilo 16 godina vidjelo se da Karim Benzema ima urođeni smisao za gol, Samira Nasrija krasila je nestvarna nogometna inteligencija, Jeremy Menez se također izdvajao, ali Hatem Ben Arfa? On je bio sasvim druga dimenzija. Njemu nije bilo dovoljno samo da postigne gol, on je prethodno morao loptu proturiti čuvaru kroz noge i da je onda parabolom pošalje u same 'rašlje'. Ali, kako to često biva, talent je jedno, uspjeh nešto sasvim drugo. Francuz tuniškog porijekla imao je samo ovo prvo. I gomilu bubica u glavi zbog kojih nije mogao ni s Laurentom Blancom ni s Alenom Pardewom ni sa Steveom Bruceom.

Svi oni mogli su samo nemoćno slegnuti ramenima i reći: „Šteta, strašan talent, ali...“

Slobodan pad je krenuo. Istina, Ben Arfa je višestruki prvak Francuske, bio je i reprezentativac Tricolora, nije baš da nije napravio ništa. Međutim, u usporedbi s onim što je mogao... Skoro pa ništa.

Proljetos je prijetila opasnost da cijeli Ben Arfin svijet padne u ambis. Prije šest mjeseci Hatem je na ulicama Pariza igrao 'pet na pet' s prijateljima kako bi ostao u formi, a ni sam nije bio siguran želi li nastaviti s nogometom. Poslije silnog razočarenja u Premiershipu – mada i nekoliko čudesnih golova – Ben Arfin pogled bio je prazan, beživotan.

Mnogo puta ste čuli onu sintagmu 'digao se kao feniks iz pepela'. Pročitali to možda i više puta nego što je trebalo. U nedostatku vremena ili mašte novinari se često hvataju za fraze poput te, ali u slučaju Ben Arfe bi i ptica Feniks čestitala. Ono što ove sezone sada već 28-godišnji krilni napadač radi u Nici ravno je epskim legendama.

Poslije 10 kola francuskog prvenstva Ben Arfa je, uz Michya Batshuayia iz Marseillea, sa sedam golova najbolji strijelac Ligue 1. U posljednje tri utakmice postigao je pet golova, a njegova momčad je u zadnje 4 utakmice čak 17 puta zatresla protivničke mreže. Kada je Ben Arfa prije samo nekoliko mjeseci rekao da bi izabrao klub s Azurne obale čak i da ga je Real zvao svi su se smijali. Sada su zbunjeni. Možda je Hatemu zaista trebalo samo to da se osjeća voljenim.

„Nisam želio da završi. Želio sam da utakmica traje tri sata“, zadovoljno je rekao poslije 4:1 protiv Rennesa u utakmici u kojoj je još jednom svoje čuvare natjerao da se zapitaju je li uistinu nogomet za njih.

Bilo je to, doduše, ništavno u usporedbi s remek-djelom protiv Saint Etiennea kada je pored petorice protivničkih defenzivaca protutnjao kao pored čunjeva. Davao je Ben Arfa i ranije takve golove, ali dugo ih nije bilo. I taman kada smo pomislili da je zaboravio kako se to radi, Hatem nas je iznenadio.

„Rastem i dalje. Imam više iskustva nego prije. I najbitnije – uživam ovdje“, rekao je nedavno.

Uživao i svi mi ljubitelji nogometa. Claude Puel je uspio u onome u čemu su mnogi prije njega zakazali. Vratio nam je pravog Hatema Ben Arfu. Kako je dobro vidjeti ga opet...

Piše: Dejan Stanković/MozzartSport

(Foto: Action Images)