Crvena boja opet je u modi

Ako su se navijači nekog velikana napatili unazad 10 godina, onda su to oni Arsenala. Robbie Lyle je zbog loših rezultata svojeg kluba – ni kriv, ni dužan – na Otoku postao ‘celebrity’. Ne može se reći da je Robbie radio neki spektakularan posao kao urednik Arsenal Fan TV-a, već je patnja navijača bila toliko velika da su njihove impresije, komentari i jadanje ‘Robbie blodu’ od jednog običnog čovjeka, navijača i nogometnog fanatika (koji je prije 10 godina dao otkaz na svojem poslu i krenuo na YouTubeu ‘ganjati’ neku drugu karijeru) napravili slavnu osobu. Robbie je slušao svakakve ‘gluposti’, sulude fantazije navijača, priče o tome kako se svemir okrenuo protiv Topnika i kako napadači baš tog dana nisu zabijali jer ih je zadesio retrogradni Merkur. Cijelo to vrijeme Robbie je imao pokerašku facu. Nikome se nije nasmijao, nikoga nije ispravljao, ni sa kim se nije svađao. Slušao je patnju navijača jer je i on sam jedan od njih.

No, ovih dana je patnje puno manje nego prije, stoga sve ono što se gleda na AFTV-u više nije toliko interesantno. Naravno da se nađe neki biser koji ‘bubne’ da će ovaj Arsenal ostaviti City i Liverpool za 10 i više bodova te da bi se dogodine mogla napasti i Liga prvaka (iako, Premier liga je njima nemjerljivo važnija), ali na njih nitko ne obraća pažnju. Sadašnjost Arsenala je toliko dobra da sanjarenje nije potrebno…

Nemoguće je pisati ili pričati o Arsenalu, a pritom se ne dotaknuti Arsena Wengera. Karizmatičnog Francuza u klubu nema već godinama, ali trag kojeg je ostavio za sobom je neizbrisiv. Postoje oni koji govore kako je Arteta zapravo moderna verzija Wengera. Ta tvrdnja nije jedna od onih koje ćemo odmah okarakterizirati ‘ludom jer Arteta i Wenger zapravo i nemaju pretjerano različite poglede na nogometnu igru. Španjolac je sve to što Arsenal radi već godinama malo ‘modernizirao’ te je ipak malo više nastrojen ka tome da se prvo ostvari rezultat, a tek onda slijedi sve drugo. Kod Wengera to nije bio slučaj, on je inzistirao na igri i na ljepoti nogometa, vjerovao je da će mu to donijeti uspjeh. Nekada davno je, ali tada je imao Henryja, dok posljednjih godina, kada je rezultat redovito izostajao, takva ekstra klasa u klubu nije obitavala.

Današnji Arsenal opet nema ‘Henryja’, ali ima timski duh i jasno definirane postulate u svoj igri. Povjerenje uprave Arteta je opravdao, iako je ista u nekoliko navrata morala biti veoma jaka kako se Španjolcu ne bi zahvalili na suradnji. No, ostali su jaki i sad beru plodove svojih dobrih odluka.

Start iz snova ostvarili su Topnici ove sezone. U dosad 12 odigranih utakmica u Premier ligi skupili su čak 10 pobjeda, uz po jedan remi i poraz. Isto tako veoma dobro igraju u Europskoj ligi gdje su se plasirali u osminu finala, ali to je za njih tek jedno ‘usputno’ natjecanje. Upravi, Arteti i naročito navijačima je uspjeh u domaćem prvenstvu nemjerljivo važniji od svega drugoga. Mnogi ‘stručnjaci’ ističu kako je samo pitanje trenutka kad će izgubiti korak, ali dok se to ne dogodi, Arsenal je momčad od koje svi strahuju. I koju svi respektiraju. Momčad je sjajno strukturirana, svega trojica igrača (od kojih je prvotimac samo Xhaka) su stariji od 30 godina, dok se za klince kao što su Saka (21), Martinelli (21) i Odegaard (23) može reći sve samo ne da su neiskusni.

Ljetos je doveden Gabriel Jesus iz Manchester Cityja za nešto više od 50 milijuna eura, a već sada je jasno kako je Arteta pogodio inzistiravši na tom poslu. Nova devetka Arsenala je zasad prvi strijelac (5) i asistent (6) kluba, s tim da mnogi vjeruju kako najbolje od njega tek dolazi. Iako je riječ o rasnom golgeteru, Jesus sudjeluje i u razgradnji napada što Arteta itekako podržava. Puno se prije sezone pričalo o tome kako će se na klub odraziti odlasci Lacazettea i Aubameyanga, ali danas se spomenutog dvojca rijetko tko sjeti.

Arsenal igra dobro, igra lijepo, niže pobjedu za pobjedom, a najbolje od svega je to što se jasno vidi kako imaju još puno prostora za napredak. Ako im nešto ‘nedostaje’, onda je to širina klupe, ali baš je ta kluba, odnosno Reiss Nelson, bio ključan faktor u prošlom kolu kad je s 5:0 razbijen Nottingham Forest. Saka je zbog ozljede izašao iz igre već sredinom prvog poluvremena, da bi onda Nelson, koji je član Topnika od svoje osme godine, u svojem prvom ovosezonskom nastupu u prvenstvu skupio dva puta poentirao i jednom asistirao. On, Nketiah, Vieira i Lokonga možda nisu ‘zvučni’ igrači (barem ne zasad), ali redovito po ulasku s klupe na neki način doprinesu uspjehu svoje momčadi.

Ova sezona nije započela onako kako su se to nadali na Stamford Bridgeu. Tuchel je smijenjen, Potter se ne zove Harry i nema čarobni štapić, a momčad se trenutno traži u formi te imaju dosta oscilacija u igri. U posljednjem ogledu su svladali Dinamo u Ligi prvaka, ali zagrebački Plavi protiv onih londonskih nisu ostavili loš dojam. Štoviše, hrvatski prvak je čak i poveo preko Petkovića, ali do kraja utakmice je domaćin ipak uspio okrenuti rezultat i osigurati proljeće u najelitnijem klupskom natjecanju.

Trenutno dva najveća problema u igri Chelseaja su loša efikasnost (najbolji klupski strijelac je Sterling s tri pogotka) i prečeste ‘crne rupe’ koje se dogode gotovo na svakoj utakmici i traju između 5 i 10 minuta. Kante je ove sezone odigrao tek dvije utakmice, Potter je sada ostao bez Chilwella i Jamesa na mjesec i više dana, dok je zasad teško uopće prognozirati kad će se Fofana vratiti u pogon nakon što se teško ozlijedio u utakmici protiv Milana u Ligi prvaka. Ta utakmica ujedno je bila i najbolja Plavaca ove sezone. Rossoneri nisu imali nikakve šanse, Potterova momčad igrala je sjajno, baš kao što je odličan protiv svojeg nekadašnjeg najvećeg rivala odigrao i Mateo Kovačić.

Hrvatski veznjak definitivno se prometnuo u prvotimca. Iz momčadi je izbacio Jorginha, a onog dana kada Kante opet bude ‘u pogonu’, za očekivati je da će zajedno s hrvatskim veznjakom biti u sredini terena. Ove sezone je Mateo upisao tek po jedan pogodak i asistenciju, ali njegova igra ionako nije opipljiva kroz brojeve. U najboljim je igračkim godinama, prepun je iskustva te je ovo sada idealno vrijeme da zauvijek začepi usta onima koji su ga kritizirali. Okomiti trk kojim osvaja prostor kroz sredinu nitko ne radi kao on. Još samo kad krene biti konkretniji u završnici…

Kovačić, kad se detaljnije analizira njegova igra, djeluje kao netko tko bi se idealno uklopio u – Arsenal! Mateo je oduvijek bio sjajan tehnički, njegov forte je velika preciznost u dodavanju, jednako kvalitetno može poslužiti u razgradnji i destrukciji, a nije netko tko se gura u prvi plan i želi da se sve vrti oko njega. Arteta sigurno nema što za spočitati Xhaki, Parteyju i Lokongi, ali da mu je jedan Kovačić…

Današnji ogled Plavaca i Topnika bit će sigurno jako zanimljiv. Glavna priča dana je Pierre Emerick Aubameyang koji će danas biti u ‘pogrešnom dresu’. On je Chelseaju, kao svojevremeno prva vedeta kluba iz sjevernog dijela Londona, postigao tri pogotka, dok će mu ovo biti peti put u karijeri da izlazi na teren, a da će na suprotnoj strani biti Topnici. Dvaput je slavio, dvaput bivao poražen, a jedini pogodak zabio je u 2:0 slavlju u grupnoj fazi Lige prvaka u sezoni 14./15. Za one koji žele znati više – u tom je ogledu kapetan Topnika bio Mikel Arteta…

Za očekivati je da ako i zabije pogodak, istog neće slaviti. Ali, ako se to i dogodi, Robbieju Lyleu će sigurno netko imati za reći ‘dvije-tri’ na tu temu. Potter će danas vjerojatno započeti s Aubom u vrhu napada, dok se Artetin sastav praktički već sad s 99 postotnom sigurnošću može izreći.

Kako bilo, sigurni smo kako današnji derbi neće razočarati. Potter i Arteta možda nemaju rivalstvo kakvo su svojevremeno imali Wenger i Mourinho, ali to ne znači da se isto ne može roditi. Crvena boja u Londonu je posljednje vrijeme ‘in’, ali na Stamford Bridgeu ista nikada nije bila poželjna…

Očekivani sastavi:

Chelsea (3-4-2-1): Mendy - Chalobah, Silva, Koulibaly - Azpilicueta, Kovačić, Jorginho, Cucurella - Sterling, Havertz, Mount- Aubameyang.

Arsenal (4-2-3-1): Ramsdale - White, Saliba, Gabriel, Zinchenko - Partey, Xhaka - Saka, Odegaard, Martinelli - Jesus