Corvinul nula, a Rijeka – ništa! Što se radilo u Schladmingu, skijalo po travi?

Svi oni koji su odlučili preskočiti ogled Corvinula i Rijeke, donijeli su dobru odluku. Protiv rumunjskog drugoligaša i kluba za kojeg je malo nedostajalo da se prije par godina ugasi, Rijeka je – i to u utakmici za koju znaju kakav ulog ima – odigrala 0-0. S tim da je 0-0 možda i puno, nekako bi realnije bilo da je na semaforu stajalo 0- ništa. Jer, domaćin je barem imao nekoliko (polu)prilika koje nisu uspjeli realizirati, dok je Rijeka imala jedno veliko ništa. Čekali smo vidjeti što se to uvježbavalo na pripremama u Schladmingu, ali, ponavljamo, dočekali nismo ništa.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Prvih 45 minuta može se svesti u jednu do dvije rečenice. Ukratko, bilo je to loše. Obregon je bio odsječeni i nevjerojatno indiferentan, Jankovića se nije vidjelo, Hodža i Petrovič više su odvezali nego povezali. Najistaknutiji trenutak bio je Busov lakat u bradu Galešića, a to najbolje govori kakvu smo utakmicu gledali. Odnosno, nismo gledali.

Nastavak? Ništa bolje. Štoviše, Rijeka je bila još i lošija, dok su se domaćinima krila napunila zrakom kad su shvatili da protiv momčadi koja je ne tako davno u Europi pobjeđivala velikan. Najbolju priliku u 73. minuti propustio je Ivanović za kojeg smo već pisali kako u takvim situacijama naprosto mora pronaći način kako da smiri glavu i snizi puls. Bila je to idealna pozicija za svakog napadača, malko iskosa, bez ijedne prepreke ispred sebe, s loptom na jačoj nozi... No, umjesto u malu mrežicu, Franjo je loptu poslao nekoliko metara od vratnice. Ako vas zanima koja je razlika između igrača od 1.5 milijuna eura i 15 ili više milijuna eura, 73. minuta utakmice najbolji je mogući odgovor.

Inače, ni trostruka Sopićeva izmjena u 60. minuti nije ništa donijela. Iako su kibici Rijeke povjerovali kako će Frukov ulazak preokrenuti odnos snaga na terenu, već nakon prvih par dodira bilo je jasno kako Rijekin Maestro nije na svojih 100 posto. Istina da je Rijeka bila malko ofenzivnija, ali sve je to bilo slabo, sporo, predvidljivo. Iako, Fruk i kad nije na 100 posto je igrač razlike. Opet se to vidjelo, ali naprosto nije imao s kim kombinirati. Šteta onog slobodnog udaraca iz 81. minute, sjećamo se kako je iz slične pozicije bio precizan protiv Dinama, ali danas njegove nišanske sprave nisu bile najbolje namještene.

Ako je još netko zaslužio prolaznu 'šesticu' kod Riječana, onda je to bio Marco Pašalić. No, kako drugo riječko krilo nije bilo ni upola tako raspoloženo, a istureni napadači izgubljeni u vremenu i prostoru, tako su i sve njegove ideje i zamisli odlazile u nepovrat. Da su Marco i Toni zajedno kombinirali cijelu utakmicu, rezultat bi gotovo pa sigurno bio drugačiji, ali ovako se put svojeg Kvarnera Riječani vraćaju s nulom.

Kad sve sumiramo, Rijekina igra bila je poput novih dresova – jako čudna. Možda će to s vremenom biti bolje, možda treba utakmica-dvije da se oči priviknu na sve te nove boje, ali u nogometu – i to svi znaju – ima svega, samo vremena ne!

Umjesto jedne 'laganice' za sedam dana na Rujevici, Riječane sada čeka prilično zahtjevan posao da izbore treće pretkolo Europske lige. U koje su se oni – očigledno – u svojim glavama već plasirali. Dok razmišljaju o Elfsborgu, Corvinul ih je na trenutke držao 'u ševi'. Rumunjski drugoligaš. Rijeku. U 'ševi'. Ne znamo je li potrebno više išta dodati…