Čižmek: Islanđani ne znaju što je respekt i idu po iznenađenje
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 07.07.21. | 08:10
Čižmek je jedan od prvih Hrvata koji su zaigrali na Islandu najavljuje današnju utakmicu
Nogometne relacije Hrvatske i Islanda i nisu nešto posebne. Tu i tamo se dogodilo da poneki Hrvat osvane na Islandu, ali nisu se dugo zadržavali. Jedan od pionira hrvatskih nogometnih gastarbajtera bio je Mario Čižmek.
Iznimno talentirani veznjak prošao je sve generacije NK Zagreb. Bio je mladi reprezentativac koji je za Zagreb debitirao 1994. kao 18-godišnjak. Kasnije ga je karijera vodila preko BiH i Izraela sve do dalekog Islanda gdje je nastupao nekoliko mjeseci 2006. godine.
“Igrao sam u HNL-u kada me je nazvao Ivan Kurtović i rekao da njegov prijatelj Dalibor Pauletić igra na Islandu i da bi me mogao preporučiti. Prvo sam si mislio: “Pa kaj bum ja gore” i nisam bio za tu opciju, ali Pauletić je bio uporan. Sjeo sam na avion i otišao tamo. I stvarno se iznenadio”, evocira nam Ćiro uspomene na svoju epizodu na Islandu. Prvo što ga je iznenadilo bili su uvjeti u kojima egzistiraju nogometni klubovi na ovoj otočnoj državi.
“Došao sam tamo, vidim imaju kamp s tri, četiri terena. Saune, fitness dvorane. Onda smo počeli s treninzima i vidiš da to nije bezazleno. Ok, nisu klase ali ako ih podcijeniš, moglo bi ti se obiti o glavu. Sjećam se da smo mi u pripremnom razdoblju dobili Millwall s 4-0. Da, nije to prva engleska liga, ali opet bio mi je to dovoljan pokazatelj da ovdje nema podcjenjivanja”.
Čižmek je igrao za Reykjavik. Riječ je o jednom od tri velika kluba na Islandu.
“Druga dva su Hafnarfjördur i Valur koji je lani bio prvak i igra s Dinamom. Slabije ih pratim u zadnje vrijeme, ali onda je svaka momčad imala nekoliko Danaca koji su znali igrati. Zajedno s nama strancima bili su jedini profesionalci. Svi ostali su bili amateri koji su radili tijekom dana a navečer su dolazili na treninge. Iako, ovo navečer shvatite uvjetno jer sam ja bio tamo u periodu kada je 24 sata bio dan”, smije se Čižmek kojem je ova epizoda ostala u dobrom sjećanju. Iako, financijski nije bilo nešto isplativo, kultura koju je upoznao na Islandu ga je oduševila.
“Prije svega, tamo se sva djeca bave sportom. Već od treće godine ih usmjeravaju na aktivnosti. Naravno, nacionalni sport je rukomet ali u svim školama su već tada bile moderne dvorane u kojima se djeci usadio natjecateljski duh”.
Čižmek otkriva da se rano otkriveni talenti usmjeravaju u Nizozemsku ili Englesku gdje se dalje razvijaju. Ono što posebno želi istaknuti je taj nepobjedivi duh koji nose u sebi.
“Tražim pravu riječ, ali nikako da nađem. Hajdemo reći da su kuleri koji nemaju respekt prema nikome. Da, imaju poštovanje ali načelno ih boli briga tko je s druge strane i ako vide da imaju promil šansi, oni će se bacati na glavu. Realno, Dinamo ne bi trebao imati problem i vjerojatno će sve riješiti već u prvoj utakmici, ali oprez”, poziva naš sugovornik koji se na Islandu zadržao jednu sezonu koja je tada trajala od ožujka do listopada. Za nešto više nije bilo dovoljno “goriva”.
“Ma gledaj, ja sam imao top uvjete za hrvatske prilike, ali ja odem sa ženom i djetetom na pizzu, ona košta 250 kuna. Sjednem na kavu, 40 kuna. Pivo 80. Pa Reykjavik je u tom trenutku bio peti najskuplji grad na svijetu. I sada ti živi tamo…”, završio je dobro raspoloženi Čižmek.