Četiri gola kao bronhi, Hajduk lakše diše pred Osijek

Tko god se od hajdukovih navijača pribojavao utakmice s Lokomotivom bio je apsolutno u krivu. Bijeli su pokazali puno više od rezerviranih gostiju iz Zagreba, mogao je rezultat biti i veći od 4:0, ali ne treba tražiti kruha povrh pogače. Gotovo sve što su Splićani zamislili pretvorili su u djelo, od taktike do realizacije, dok je Lokomotiva odigrala utakmicu debelo ispod razine očekivanja. Naravno, najviše zaslugom dobrog Hajduka koji je dominirao i napadao, ali ponešto i zbog indisponiranih mladića u plavim dresovima.

Valdas Dambrauskas je dobro pripremio utakmicu, to odmah treba naglasiti. Postavio je formaciju 4-1-3-2 s tim da su neki igrači imali dodatne posebne zadatke. Prvi od njih Dino Mikanović koji je u napadu bio visoko postavljen te prisiljavao lijevu stranu gostiju da više razmišlja o obrani nego o napadu. S Marcom Fossatijem na poziciji zadnjeg veznog te Lukasom Grgićem i Filipom Krovinovićem ispred njega Hajduk je dominirao u sredini terena. Krovinović se čak više spuštao po loptu od Grgića čiji je zadatak bio da se ubacuje u napad, da agresijom stvara pritisak na obranu gostiju. Na lijevom krilu osvanuo je Emir Sahiti i obilato koristio mogućnost suradnje s Krovinovićem. Sve to je Hajduku donijelo kontinuirani pritisak na obranu Lokomotive, nerijetko su Bijeli imali višak igrača u sredini terena što im je donijelo dominaciju i prigode. Sahiti, Krovinović i Grgić su napadali veznjake gostiju Maleša i Marića, a napadački dvojac Bijelih Livaja i N. Kalinić su na sebe vezali stopere i barem jednog od bekova.

Lokomotiva se u takvoj igri nije snašla, izostala je trka, agresija i energija kakvu su pokazali u nekim utakmicama u ovom dijelu sezone. Priznao je trener Silvijo Čabraja da su njegovi igrači prerano otišli na reprezentativnu stanku, gotovo sve što su radili na utakmici radili su pogrešno. Dobar primjer toga je situacija kod gola Krovinovića koji je dugo bio nepokriven bez lopte, kada ju je primio i dalje nije bilo nikog pokraj njega, a nije bilo ni kvalitetnog bloka. Sve to je veznjak Hajduka maksimalno iskoristio, postigao lijep zgoditak, pokazao da ima kvalitetan udarac lijevom nogom.

Jednako slaba bila je reakcija obrane Lokomotive kod trećeg gola Bijelih, u ozbiljnom nogometu se rijetko događa da nakon prekida s boka nekoliko igrača bude nečuvano u kaznenom prostoru. Bilo je još situacija u kojima je gostujuća momčad djelovala neozbiljno pa i niželigaški, Zagrepčani jednostavno nisu imali svoj dan. Naravno, Bijeli su uzeli ponuđeno, natrpali mrežu Lokosa i sebi dali dobru dozu samopouzdanja. Sjećamo se reklame za poznate bombone iz jedne velike hrvatske tvornice slatkiša, „Bronhi – lakše se diše“. Baš to je bila ova utakmica za Bijele, zabili su četiri lijepa gola i na reprezentativnu stanku odlaze u boljem raspoloženju nego prošli tjedan.

Satisfakciju su dobili oni koji tvrde da Marko Livaja i Nikola Kalinić mogu i moraju igrati zajedno. U nekoliko su akcija pokazali veliku vještinu, najprije kada je Livaja iz prve gurnuo Kalinića u sprint koji je završen nepreciznim udarcem. Potom i kod poništenog gola Grgića kada je Kalinić odložio loptu za Livaju, a Hajdukov velemajstor dodavanjem u prostor razbio liniju obrane gostiju. Tandem napadača zakuhao je i situaciju kada je Grgić ostavio loptu na udarac Mikanovića kojeg je ispred vrata odbio Miličević, a pritisak Kalinića na obranu gostiju u 62. minuti omogućio je Livaji da asistira Sahitiju za četvrti gol. Naravno, da bi najjači Hajdukovi napadački aduti zajedno dobro funkcionirali treba se poklopiti dobra igra cijele momčadi kao što je to jučer bio slučaj.

Što se tiče ostalih hajdukovaca, reprezentativac Kosova Emir Sahiti zaslužuje posebne pohvale, bio je najbolji među jednakima u momčadi Hajduka. Dobio je priliku na lijevom krilu, dao mu je Dambrauskas dozvolu da dribla i stvara višak, a Sahiti je to koristio. Energijom je unosio nered u obranu gostiju, a kad je lopta bila u posjedu Lokomotive disciplinirano se vraćao u pomoć obrani. Zaključio je pobjedu efektnim golom, varka prije udarca izbacila je Nevistića iz ravnoteže, mirno je Sahiti poslao parabolu u mrežu.

I postao četvrti Hajdukov strijelac na utakmici, s tim da niti jedan od četiri gola nije djelo Marka Livaje. Najbolji strijelac lige nije zabio gol u posljednje četiri utakmice, ožujak će biti prvi mjesec u ovoj sezoni da Livaje nema među strijelcima, ali daleko od toga da se radi o stvaralačkoj krizi Hajdukove desetke. Jučer je opet bio među ključnim figurama Hajdukovog napada, sudjelovao u većini akcija premda mu se u statistici piše „samo“ asistencija za Sahitija. Međutim, lopte za Kalinića i Grgića u prvom dijelu, udarac glavom kojeg je obranio Nevistić ili spuštanje lopte prsima pa volej u vanjski dio mreže još jednom su pokazale kakva je Livaja klasa. Za Hajduk koji je u dobrom dijelu sezone živio na račun Livajinih golova odlična je vijest da se slavilo s 4:0 bez da je on zatresao mrežu.

Slijedi reprezentativna stanka, neki će igrači Hajduka biti u nacionalnim selekcijama, ostali će nakon kraćeg odmora započeti pripreme za gostovanje kod Osijeka. Ne treba bi govoriti s kakvim željama će Bijeli doći u Gradski vrt, Lokomotiva im je donijela saznanje da mogu s optimizmom gledati na novi derbi.