.jpg.webp)
H. KlarićČeška liga i HNL kroz brojke: Česti protivnici jedni drugima, omiljena destinacija Hrvata, razlika – 150 milijuna eura!
Vrijeme Čitanja: 7min | čet. 09.10.25. | 08:01
Hrvatsko i češko nogometno prvenstvo nastalo je otprilike u isto vrijeme, a s obzirom na to da su i jednima i drugima domaća prvenstva najveći bazen igrača, u kratkoj vam usporedbi donosimo sličnosti, razlike i omjere međusobnih ogleda, a razgovarali smo i s Robertom Miškovićem, koji je igrao i u jednoj i u drugoj ligi
Hrvatska i češka nogometna liga relativno su usporedive. Obje su države nastale početkom 90-ih i tada ustanovile nacionalna prvenstva. Iako, zbog rata koji je bijesnio Hrvatskom, nisu imale istu početnu poziciju, po rangu i nekakvoj kvaliteti mogu u istu rečenicu. S obzirom na to kakve su početke imali, i jedni i drugi njeguju domaće nogometno prvenstvo iz kojeg primarno vuku igrače za nacionalne selekcije, a oni kasnije igraju u samom vrhu europskog nogometa.
Od 26 Dalićevih igrača, samo četvorica nisu prošli domaće nogometno prvenstvo (Ćaleta-Car, Pongračić, Luka Sučić i Erlić), što dovoljno govori o tome koliko je je hrvatski nogomet kvalitetna podloga za daljnji razvoj.
Problem je što je nemoguće takve igrače zadržati, a tu će nas i Češka razumjeti. Najveće zvijezde igraju pod svjetlima najsjajnijih reflektora. Jedina opipljivija razlika između Češke i Hrvatske nogometne reprezentacije, barem u ovom ciklusu, je broj domaćih igrača. Dalić je na svoj popis uvrstio dvojicu, po jednoga iz Rijeke i Hajduka, dok je Hašek polovicu reprezentativaca pronašao unutar granica vlastite domovine (13/26). Zanimljivo je i kako četiri kluba imaju predstavnike (Viktoria Plzen, Sparta i Slavija Prag te Jablonec).
Je li u Češkoj jednostavno toliko prekrasno da potrebe za odlaskom prema jugu, osim na Jadran ljeti, nema, nije baš kristalno jasno. Bilo kako bilo, uz hrvatsko more stanovao je samo jedan češki nogometaš. Njegovo je ime Stefan Simić. Okej, okej. Shvaćamo i mi da je to pomalo cheat-code, ali Simić je igrač koji je upisao dva nastupa za češku reprezentaciju i, u konačnici, rođen je u Pragu. To što posjeduje hrvatsku putovnicu uz češku drugi je par cipela. Dres Hajduka preko glave navukao je 77 puta, a bio je dio obje momčadi koje su osvojile uzastopne naslove u Kupu 2022. i 2023. godine.
Ostala trojica rezidirala su u kontinentalnoj Hrvatskoj. Jan Lecjaks, najavljeno veliko pojačanje na lijevom beku u Dinamu, nikada nije ispunio očekivanja. Uz njega, bio je i napadač čije je prezime bilo nezgodno za pročitati. Riječ je, naravno, o Miroslavu Slepički. Posljednjeg, pak, pamte samo najzagriženiji navijači nekadašnjeg Diva iz Predgrađa. Baš kao i Lecjaks, Jaroslav Nesvadba bio je lijevi bek, a na hrvatskim se travnjacima zadržao tek jednu sezonu, onu 08./09.
Hrvatski je popis u Češkoj puno, puno dulji. Čak 36 igrača barem je jednom zaigralo na tamošnjim travnjacima, a rekorder je Andrej Kerić, koji ima 135 nastupa, a u korak s njim je Davor Kukec sa 127. Top pet zaokružuju Manuel Pamić, koji je za Spartu upisao 114 nastupa, Renato Kelić koji je dres Libereca obukao 96 puta, a Matej Mršić je za Dinamo Češke Budejovice odigrao 91 utakmicu. Za dva kluba igrao je Robert Mišković, mladi veznjak koji u CV-u ima Slovacko i Banik iz Ostrave. Iako mu je tek 25 godina, iza sebe već ima ogromno iskustvo i češke nogometne lige. Stoga, on je jedan od onih koji najkvalitetnije mogu usporediti dva nacionalna prvenstva.
„Najveća razlika je u intenzitetu. U to sam siguran. Češka liga je puno intenzivnija. Puno više ima tih sprinteva, tzv. high speed. Po meni, to je najveća razlika. Ali, tvrdim i mislim da su hrvatskoj ligi igrači puno bolji pojedinci. Mislim da je u HNL-u puno veća koncentracija kvalitete, što se tehnike tiče. Tu su oni bolji, a Češka je stvarno žestoka intenzitetom. Što se tiče samih igrača, po meni su u Hrvatskoj igrači puno bolji“, svoj je sud dao Mišković.
U reprezentaciji nema njegovih suigrača, ali jedan je jako blizu. Riječ je o Filipu Kaloču s kojim je igrao u Baniku iz Ostrave. Kaloča smo imali priliku gledati ovog ljeta na Rujevici u kvalifikacijama za Ligu prvaka i iz prve smo se ruke uvjerili kako je riječ o sjajnom pojedincu.
„On je iz Češke otišao prema Njemačkoj. On je prototip češkog nogometaša. Čvrst i jak kao bik, trči nenormalno puno i to je ono što ga je do Ludogoreca i dovelo. On je prava šestica, osvaja lopte, stabilan u duelu i ja ga vidim u njihovoj reprezentaciji danas-sutra. Nas smo dvojica i dalje u stalnom kontaktu. On je poziv već zaslužio i pitanje je trenutka kada će on doći“, pun je pohvala prema nekadašnjem suigraču bio Robert Mišković.
Na suprotnoj se strani terena našao s Pavelom Šulcom, novim veznjakom Lyona koji je jedan od motora Češke.
„O Šulcu nema smisla razgovarati. O njemu je sve jasno. Jedan uistinu paklen igrač. Šira ga nogometna javnost jako dobro poznaje. Kada bih ga morao nekako opisati, rekao bih da je prava šunjalica, koja zna kako zabiti gol. Iznimno velik radnik na terenu, jako puno trči i još jedan klasični Čeh. Generalno, oni su fizički moćna momčad, nemaju nekih tehnički finih igrača. Puno igraju na fizičke sposobnosti i to je njihov forte“.
.jpg.webp)
Dalićevoj Hrvatskoj Robert Mišković ne vidi manu.
„Cijela je Hrvatska jako opasna. Kada vidite taj vezni red, pa i gornji ofenzivni dio momčadi, tko je sve tu... Ti su igrači oličenje kvalitete. Igrao sam s Ivušićem, u Dinamu sam bio s Gvardiolom, a Pongračića znam već 10 godina. Hrvatska je veliki favorit i mora dobiti utakmicu“, uvjeren je Mišković pa se za kraj i našalio.
„Zadnji put sam dao predikciju, kada se igrala prva utakmica, rekao sam da će biti tvrdo i teško, pa je Hrvatska pomela Češku s 5-1. Mogu samo reći kako se nadam i kako sam uvjeren da će Hrvatska pobijediti i s prvog mjesta otići na Svjetsko prvenstvo“, zaključno je rekao Mišković.
Osim što igrači vole tamo zarađivati za kruh, hrvatsko-češku kombinaciju vole i Uefine kuglice. Dinamo je tako s njima odigrao 14 utakmica, ali je upisao tek četiri pobjede. Iako je s Viktorijom Plzen na omjeru 1-0-3, pobjeda protiv Čeha prije šest godina kojom je prijeđena prva europska proljetna prepreka nakon 50 godina, uvijek će imati posebno značenje Dinamovim navijačima. Posljednji susret bio je sa Spartom, koji su Plavi izgubili 1-4 u doigravanju za Europsku ligu prije dvije godine nakon pobjede 3-1 u prvoj utakmici.
A upravo će ta momčad biti protivnik Rijeci u ovosezonskoj ligaškoj fazi Konferencijske lige. Sparta Prag prošle je sezone igrala Ligu prvaka, a tamo su ostvarili četiri boda. Doduše, nije ih bas ni ždrijeb pomazio, jer su igrali s Man Cityjem, Atleticom i Interom. Sparta je jedna kompaktna momčad s određenim europskim renomeom, jer dugi niz godina sudjeluju u europskim natjecanjima. Od ovoga ih ljeta vodi Brian Priske, prošlosezonski trener Feyenoorda. Prema Transfermarktu, vrijede 73 milijuna eura, a najopasniji igrač, ujedno i kapetan je krilni napadač, Slovak Lukas Haraslin, kojem je procijenjena vrijednost 7,5 milijuna eura. Bit će im to tek drugi ogled s Česima, nakon mitskog Mitropacupa i pobjede 3-2 protiv Sigme prije 40 godina.
Hajduk, pak, ima tek dvije pobjede u 10 ogleda s Česima. Uzorak na tri najveća hrvatska kluba poprilično je jasan. Ne leže češki klubovi hrvatskima baš najbolje. Sedam pobjeda u 25 utakmica jasan je pokazatelj toga. Nadamo se da Rijeka može ove sezone taj postotak barem malo poboljšati.
.jpg.webp)
Kada je u pitanju vrijednost lige, Češka tu ima apsolutni primat. Igrači koji igraju tamo za 150 milijuna eura su vrjedniji prema Transfermarktu nego oni u Hrvatskoj. Njihova je skupna vrijednost 377 milijuna eura, a trojica igrača Slavije su u osmeroznamenkastim ciframa. Na najveću je cijenu procijenjen Christos Zafeiris s 11 milijuna eura, a prate ga Oscar i Igoh Ogbu s 10. U HNL-u, najvrjedniji je Ismaël Bennacer, čija procjena iznosi 10 milijuna eura, a ispod njega je riječki dvojac – Fruk s devet i Janković sa šest i pol milijuna eura. Skupno, igrači u HNL-u vrijede 221 milijun eura.
Pa, iako su manje vrijedni, puno se skuplje prodaju. Apsolutni rekord drži Joško Gvardiol s 36,8 milijuna eura transferom u RB Leipzig, a prate ga Dani Olmo (34,2 - RB Leipzig), Marko Pjaca (29,4 - Juventus) i Luka Modrić (22,5 - Tottenham). Češki rekord drži Malick Diouf, kojeg je West Ham platio 22 milijuna eura, čime bi se u Hrvatskoj smjestio tek na peto mjesto. On je ujedno bio i najveći ulazni transfer. Slavia ga je Tromsu platila 5,64 milijuna eura, čime je za 640 tisuća eura skuplji od Marka Roga, s tim da je Dion Drena Beljo došao za četiri, uz bonuse koji se tek trebaju ostvariti i može doći do sedam i pol.
Brojke su suhoparne, brojke ne moraju biti pokazatelj ničega. U konačnici, većina Dalićevih odabranika plaću zarađuje u inozemstvu. Ovo je samo jedan pokazatelj koliko HNL još ima mjesta za napredak, jer ne možete baš reći da je njihova liga toliko kvalitetnija od hrvatske. Oni su sustavnim radom i ulaganjem dogurali do 10. lige u Europi. Posebno je važno istaknuti visoka ulaganja. Sportska infrastruktura u Hrvata davno je opjevana pjesma i tema sama po sebi.
