Celtic je trebao biti vrhunac nevjerojatne godine, a sad se čeka sa strahom. Ali, pobjeda Dinamu nosi puno!

"Ponosan sam na svoje igrače i napunjen nemogućim optimizmom. Vjerujem da ćemo se izvući iz ovoga i na kraju osvojiti naslov. Čeka nas utakmica protiv Celtica, ostali smo na 14-15 igrača, ali svejedno ćemo se dobro pripremiti i u toj utakmici tražiti pobjedu. Unatoč svemu", poručio je nakon još jednog razočaravajućeg remija protiv Slavena Belupa (1-1) Nenad Bjelica. Što više reći o toj utakmicu, u kojoj su se ozlijedila još dvojica igrača, Raul Torrente i Arijan Ademi, Dinamo imao 29 udaraca na gol, a opet u nekim trenucima opasno visio. I na kraju koje su navijači prvi put momčadi okrenuli leđa, potjerali igrače u svlačionicu, sa zapadne tribine čule su se i uvrede.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

I, nakon tih povika i nezadovoljstva sve se smirilo, jednostavno, potpuni antiklimaks. Maksimir se ispraznio u nekoliko minuta, nije bilo ni vike, ni buke, ni agresije, ni bijesa. Samo pogledi u pod i isto pitanje u većini glava:

"Je li Dinamo večeras definitivno izgubio naslov?"

Naravno, subotnje jutro možda je donijelo svježinu i novu nadu, nedjelja možda donese još i više, ali, nedvojbeno, nakon utakmice sa Slavenom prvi put smo sa svih strana čuli baš to pitanje: 'Je li ovo kraj?' Dosad je uvijek vladalo mišljenje, nekad više, nekad manje racionalno, da je Dinamo bolji od svih, kriza prolazna, da niti Hajduk niti Rijeka ne mogu izdržati šampionski ritam na dulji period i da će stvari sigurno, kao i prošle godine, sjesti na svoje mjesto. Međutim, nakon ovog remija, nakon još jedne utakmice u kojoj je pobjeda bila 'pod mus', kao da su svi počeli shvaćati da postoji vrlo realna opasnost da Dinamo ove sezone ne osvoji naslov. Prvi put se upravo takva atmosfera osjeća u zraku oko Maksimira. Istina, ozljede su učinile svoje, Dinamo je desetkovan, bez Sučića i Petkovića ne može nikoga pobijediti, izvan stroja je Mišić, načet Baturina, opet 'stradao' Ademi. Oporavit će se oni i opet biti na raspolaganju, proći će pripreme, osvježiti se i doći u formu. Ali svejedno, zaostatak bi na zimskoj stanci mogao biti velik, opasan i teško dostižan. Situacija u kojoj se Dinamo trenutno nalazi sigurno ne nudi puno optimizma. No, Dinamo svašta prošao svih ovih godina, često nalazio put do konačne pobjede. Nade, naravno, još uvijek ima, ali Dinamo mora potpuno okrenuti svoju krivulju forme i rezultata!

Livin' on a prayer!

Kakav Dinamov crni petak! Promašaji, nove ozljede, bodovi na sniženju i uvrede s tribina!

Bjelica: “Ponosan sam na igrače. Napunili su me optimizmom, vjerujem u naslov!“

Kovačević: “Bjelica je imao izostanaka, ali mi još više, a u utorak ću biti najveći navijač Dinama protiv Celtica“

U utorak, dakle, u Maksimiru gostuje Celtic. Utakmica koja je trebala biti vrhunac, božićna fešta na kraju jedne nevjerojatne godine. To je godina u kojoj je u Maksimiru došlo do revolucionarnih promjena na čelu kluba, godina u kojoj je Dinamo u neizvjesnoj završnici sezone dvaput 'pregazio' Poljud i Rujevicu i uzeo dvostruku krunu, proslavio to na Trgu s desecima tisuća navijača, kako već dugo nije. To je godina i u kojoj je Dinamo dobio novu zvijezdu i reprezentativca Petra Sučića, novog ljubimca navijača Sandra Kulenovića, u kojoj je opet ušao u Ligu prvaka i u njoj već osvojio sedam bodova, godina u kojoj se priča oko stadiona, makar onoga u Kranjčevićevoj, pomaknula konačno s mrtve točke. I u kojoj je utakmica sa Celticom u realnim kalkulacijama označena kao zadnja stanica na putu do raja. Do još jednog povijesnog uspjeha, prolaska u Ligi prvaka i nastavak europskih snova i u veljači iduće godine. Celtic je trebao biti trenutak potpune eksplozije navijačke emocija, igračkog talenta, trenerske klase... Šlag na tortu, u kojoj su se ove godine miješali gorki i slatki okusi, ali je, ukupno gledajući, trebala biti vrlo ukusna.

Ali, kako nogomet ne mari za planove, tako je i utakmica sa Celticom u utorak postala nešto sasvim drugo. U Maksimiru je sad svi dočekuju sa strepnjom, pomalo i strahom. Momčad djeluje devastirano, brojčano i kvalitativno, a s druge strane Škoti su u velikom naletu, sjajnoj seriji, u potpuno drugačijem stanju od Dinama. U glavama se gomila straha od još jednog posrtaja, poraz od Celtica dodatno bi gurnuo Modre prema dnu bunara. Bila bi to šesta utakmica zaredom bez pobjede! A opet, ima i onih, koji se pitaju što bi Dinamu dobroga donijela i pobjeda. U trenucima kad je zaostatak u HNL-u toliki, a naslov prvaka ozbiljno ugrožen, ima li smisla uopće težiti prolasku u Ligi prvaka i dodatno si otežati put u prvenstvu? Uostalom, nije li lani Dinamo proigrao u HNL-u baš nakon što je onako katastrofalno ispao od PAOK-a (5-1) u Solunu?

Međutim, defetizam ne smije ovladati Maksimirom. Neka Bjeličine riječi, bile one iskrene ili samo pokušaj mentalnog dizanja momčadi ipak posluže kao temelj pripreme za tu utakmicu. Predaje nema, Dinamo je prevelik klub da bi samo tako odustao i bacio sve u vjetar. Ne treba razmišljati na krivi način i 'žrtvovati' Ligu prvaka za HNL, bez obzira na sve. Protiv Celtica igrati za pobjedu, za tri boda unatoč svemu, jer ta pobjeda nosi tako puno. I status, i mogući povijesni uspjeh i novac. Možda i neku novu energiju, koja će oživjeti 'momčad na aparatima' i dati joj vjetar u leđa. Dinamo je trenutno u teškoj situaciju, u velikom raskoraku... Ali da, Celtic opet može sve okrenuti! Predugo je Dinamo čekao tu priliku, godinama gradio put do meč-lopte u Ligi prvaka da bi je tako olako ispustio, još i prije prvog zvižduka. Jednostavno, nema predaje, to je jedini put!