P. ZobecCarrick je preživio Romu, ali Solskjaerova sudbina mu i dalje visi nad glavom
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 04.11.26. | 14:24
Napaćenim navijačima Uniteda stvarno ne treba puno: malo taktičke lucidnosti, nekoliko dobrih poteza i mnogo srca. Deset godina razočaranja učinilo je nekoć razmaženi navijački puk zahvalnim na mrvicama
Još otkako je u siječnju preuzeo Manchester United, Michaela Carricka prati usporedba s Oleom Gunnarom Solskjaerom. Obojica su ostavila dubok trag u klubu, poznaju težinu dresa Uniteda i razumiju što taj klub predstavlja. No poznavanje klupske povijesti nije isto što i sposobnost da se klub vrati na vrh. Ista paralela se povukla i ovog utorka. Prije pet godina je Solskjaerov United gubio 0-2 na poluvremenu od Atalante Gian Piera Gasperinija da bi na kraju izvojevao pobjedu 3-2.
Slična priča ponovila se i sada na Old Traffordu. A s krive strane ciljnika je opet stajao isti čovjek. Gasperini je već jednom gledao kako mu United otima utakmicu pred nosom. Sada mu se isto dogodilo drugi put. Ali s obzirom na to da ne može protiv Gasperinijevih momčadi igrati stalno, United i Carrick se moraju hrvati sa svojim problemima.
Ako ćemo i dalje pratiti krivulju Solskjaerove gaže na klupi, onda ćemo ubrzo doći i do njenog kraja. A mjesec dana poslije, nakon što je Liverpool na Old Traffordu odradio svoj dio posla, Norvežanin je napustio klub na sporedni izlaz.
Čeka li isti scenarij i Carricka?
Lako moguće, ali Carrick još ima jednu priliku za bijeg od Solskjaerove sudbine: prije velikog derbija s Redsima čeka ga domaći ogled s Aston Villom.
Ne treba mu nitko crtati da mu posao visi o niti i da mu je svaka utakmica pokazna vježba kojom trenira strpljenje svojih poslodavaca. Srećom po njega, ni oni koji mu drže giljotinu nisu osobito omiljeni među navijačima.
Carrick je nakon velikog preokreta i prve pobjede nakon 54 dana i devet utakmica, poručio kako ništa mirnije neće spavati. A vjerojatno je zahvala treneru bila spremna i na poluvremenu utakmice s Romom. United je ponovio taktički naivnu i neurednu utakmicu i jurio je prema novom porazu. Da je United izgubio, potraga za novim trenerom vjerojatno bi počela već jutro poslije. Umjesto toga, uslijedila je jedna od onih nezaboravnih eurovečeri na Traffordu. I sada trener ima malo mira. Ne zadugo, u nedjelju već dolazi Villa. A onda slijedi reprezentativna stanka. Pobjeda bi Carricku donijela nešto spokoja tijekom dvotjedne stanke.
Premda, nije se Carrick proslavio s taktikom protiv Rome, barem ne u uvodnom poluvremenu. Poslao je Dioga Dalota na lijevog beka koji se na toj poziciji uopće nije snašao, većinu vremena je glavinjao po lijevoj strani, zbog čega je lijevi bok Uniteda ostajao upražnjen i ranjiv. Dalot nije lijevi bek, a još je od njega traženo da izlazi visoko prema naprijed... Pored njega je Carrick postavio neiskusnog stopera Aydena Heavena koji je morao zatvarati rupe iz Dalotovih leđa.
I na suprotnom boku je bilo problema, Leni Yoro je također izlazio visoko, ali Gasperinija takve taktičke smicalice nisu zaskočile.
Carrick je napravio prilagodbu na poluvremenu, United je zaigrao bolje, a kada je Bruno Fernandes zabio pogodak, zvižduci su se pretvorili u pljesak. Pobuna je u sekundi prerasla u podršku. Napaćenim navijačima Uniteda stvarno ne treba puno: malo taktičke lucidnosti, nekoliko dobrih poteza i mnogo srca. Deset godina razočaranja učinilo je nekoć razmaženi navijački puk zahvalnim na mrvicama.