Čačić je prije 10 godina bio 'kralj rotacija', može li mu takav pristup i sad donijeti rezultat!?

"Baš si ti pisao prije 10 godina da 38 utakmica zaredom nisam nijednom imao istih prvih 11", prišao mi je prije Superkupa s Hajduka Ante Čačić sa smiješkom na licu.

"Tako ste me svi tada kritizirali zbog tih rotacija, a onda pet godina kasnije kad su neki drugi rotirali, to postane super stvar", požalio se Čačić i na press-konferenciji prije utakmice.

Da se vratimo na početak, ta serija utakmica u kojima je tadašnji i aktualni Dinamov trener svaki put slao na teren drugačijih udarnih 11 produljila se i preko 40, da baš nijednom, barem slučajno, nije dvaput imao istu momčad!? I zato, nakon Superkupa u kojemu je Čačić iznenadio izborom udarne postave, jedno je od pitanja, hoće li ponovno krenuti tim putem? Hoćemo li u novoj sezoni opet gledati Dinamo prepun iznenađenja iz utakmice u utakmicu? Čačić je, pretpostavljamo, aludirao na Neanda Bjelicu, pritom nije kritika išla njemu, već medijima, koji su Bjeličine rotacije prikazivali svijetlijim tonovima nego te njegove iz 2012. No, postojala je razlika između Čačićevih i Bjeličinih rotacija. Dok je Bjelica imao, praktički, dvije momčadi, jednu za Europu, drugu za HNL pa ih je po potrebi međusobno nadopunjavao, Čačić je mijenjao bez nekog, barem široj masi, jasnog pravila. Znalo se, primjerice, dogoditi da igrač u derbiju protiv Hajduka bude na tribini, a tri dana kasnije protiv klijevskog Dynama u Ligi prvaka bude starter. Čačić je do danas ostao trener čijih je prvih 11 uoči utakmice najteže pogoditi. I kad mislite da ste mu ušli u logiku, on se potrudi da ubaci nešto novo.

Drugačiji su prije 10 godina bili odnosi snaga i Dinamove ambicije. Modrima je bio cilj ući u skupinu Lige prvaka (ili utješno u Europsku ligu), ali tamo nisu bili dovoljno ravnopravni da bi mogli razmišljati o europskom proljeću. Liga prvaka bila je tada stvar prestiža i primamljiv financijski kolač. S druge strane, u HNL-u je Dinamo bio dominantan, suparnici još nisu bili dovoljno dorasli i unaprijed je bilo jasno da će se Dinamo okititi naslovom prvaka. Čak i ako zbog Europe na jesen u ligi bude malo kašljao, a nije, na proljeće će sve ionako popraviti. Izuzev one drame s Ludogorcem, Čačićev je Dinamo uvjerljivo došao do Lige prvaka, gdje nije uspio u pet utakmica zabiti gol niti osvojiti bod protiv Porta, PSG-a i kijevskog Dynama, ali je HNL-om kročio gordo i pobjednički, uz tek neka slabija izdanja i tek jedan poraz od Rijeke do studenog. Čačić je tada imao mladu momčad, u kojoj su, između ostalih, bili Brozović (20), Kovačić (19), Halilović (17), Vrsaljko (21), Ademi (22)... Badelj je otišao nakon kvalifikacija Lige prvaka, Leku i Pokrivača je Čačić suspendirao. S obzirom da dominaciju na domaćoj sceni i nedovoljnim ambicijama po ulasku u Ligu prvaka, Čačić si je mogao dopustiti rotacije i davanje više minuta tim igračima, koji su označeni kao Dinamovo blago, zalog za budućnost. No, Čačićev način rotacija ipak nije uspio spriječiti pad forme u studenome, kronični Dinamov problem godinama, Modri su u HNL-u tada izgubili dvije utakmice, od Splita i Zagreba, ispali u Kupu od Zadra. Uz slab nastup u Ligi prvaka, to je presudilo Čačiću, umjesto kojeg je na klupu sjeo Kruno Jurčić.

Nenad Bjelica svojim je načinom rotacija 2018. prvi stao na kraj tom problemu pada forme tijekom jeseni. Razgovarajući tada s klupskim čelnicima o svom dolasku u Dinamu, Bjelica je jasno rekao da su širok kadar i, praktički, dvije paralelne momčadi, jedini način na koji Dinamo može premostiti razdoblje listopad/studeni bez većih stresova. Tako je i radio, Dinamo je prvi put u razdoblju svoje dominacije uspio biti jednako uspješan tijekom čitave jeseni i na domaćem i na europskom planu. Kako će se sad postaviti Ante Čačić? I hoće li, ako se odluči za način na koji je radio prije 10 godina, takav pristup biti uspješan? S jedne strane, Čačić danas ima iskusniju, balansiraniju i kompetitivniju momčad. Dok je 2012. bio imperativ gurati što više klinaca u izlog, danas je to u Dinamu tek popratna pojava, igrači poput Baturine, a posebno Rukavine ili Brkljače, morat će biti iznimno strpljivi da bi dobili ozbiljne minute. Tadašnji vezni trojac Ademi-Brozović-Kovačić (s time da je često igrao i Calello), bio je puno neiskusniji u usporedbi s trojcem Ademi-Mišić-Ivanušec, koji je u karijeri već prošao sve. Također, ove godine sezona staje u studenome zbog Mundijala u Kataru, samo je jedna reprezentativna stanka tijekom jeseni pa je time možda i olakšan posao održavanja forme tijekom čitave jeseni.

"Kad smo već kod onih 38 utakmica, koje ste spominjali, dobro ste krenuli u rušenje tog rekorda", spomenuo sam u šali Čačiću nakon Superkupa, aludirajući na momčad koju je poslao na travnjak, momčad prepunu iznenađenja.

"Haha, što, opet nitko nije pogodio sastav?", nasmijao se i ponudio neka objašnjenja, zapravo, sve ono što je rekao i službeno na press-konferenciji. Nije rekao kako će dalje raditi i hoćemo li stvarno opet u svakoj utakmici gledati drugačijih prvih 11 i hoće li taj niz opet biti beskonačan? Bit će, stoga, zanimljivo već protiv Lokomotive (petak, 20 sati) vidjeti kako razmišlja Čačić i što nas čeka tijekom jeseni. Bit će i zanimljivo vidjeti, ako se odluči za takav pristup, hoće li mu 10 godina kasnije donijeti uspjeh na oba fronta, u HNL-u i Europi. U okolnostima i ambicijama koji su bitno drugačiji nego tada.