Čačić je potpisao ugovor, ali novi kiks bio bi mu težak udarac. Mnoge stvari u momčadi očito ne štimaju!

ÌDinamo je odigrao 0:0 s Goricom i - nema panike. Tako tvrdi Ante Čačić. Naravno, od jednog remija ne treba raditi dramu, ali svima je jasno da Modri više nemaju pravo na kiks. Sad se onih sedam bodova prednosti, o kojima je Dinamov trener pričao nakon Gorice, pretvorilo u četiri (doduše, uz utakmicu manje, ali nema jamstva da će Dinamo tu utakmicu pobijediti) i ne svlada li Čačićeva momčad Lokomotivu u subotu, to bi već postalo dramatično. Čačić je neki dan potpisao novi ugovor, postao je i sportski direktor, međutim, ako njegova momčad i drugu utakmicu zaredom ne upiše tri boda, bio bi to težak udarac. I za njega i za klub, jer, tada bi Hajduk uistinu postao ozbiljan rival u borbi za naslov. Čačić je sad glavni za čitavu sportsku politiku u Dinamu, dakle, njegova je odgovornost apsolutna. Toga je, uostalom, i sam svjestan.

Čačić je oduvijek, barem na van, jedan miran i staložen tip. No, jednako je tako i tvrdoglav, a pogotovo kad iza sebe ima rezultat i određene uspjehe. Mnogi će potvrditi da je Čačićev pristup bio drukčiji kad je prošlog proljeća došao kao 'vatrogasac' nakon poslovičmo krutog Željka Kopića. Dao je Čačić tada igračima krila, opustio ih, uvjerio da su najbolji i takvi su doista i bili u samoj završnici prvenstva i u prvom dijelu nove sezone. Međutim, isti ljudi danas će reći da je Čačić nakon ulaska u Ligu prvaka i pobjede nad Chelseajem postao vrlo, da tako kažemo, samouvjeren, teško ga je razuvjeriti, kad ima svoje mišljenje. Primjerice, o nekom igraču ili poziciji na kojoj bi taj igrač trebao igrati. Što, naravno, u startu nije loša osobina, ali kad nešto ne ide kako treba, onda bi Čačić ipak trebao biti fleksibilniji. A protiv Gorice smo vidjeli da neke stvari u momčadi, kako ju je zamislio Čačić, očito ne štimaju i ta je utakmica potaknula neka otvorena pitanja i otkrila probleme.

PITANJE KRILA, BOČKAJA I LJUBIČIĆA

Čačićevo je mišljenje od samog starta da Petar Bočkaj nije kvalitetan bek. I tu ta njegova tvrdoglavost dolazi do izražaja. Čvrsto se drži odluke da je Robert Ljubičić idealno rješenje za tu poziciju, često ističe da je baš ta njegova odluka zaslužna što je Ljubičić došao na radar reprezentacije i što ga je HNS odlučio 'oteti' Austriji. Dobro, Ljubičić je na lijevom boku odigrao nekoliko korektnih utakmica, pogotovo u Europi i može se reći da je Čačić imao 'nos'. Međutim, to ne znači da Ljubičić stalno mora igrati na tom mjesu, niti da Bočkaj ne može igrati baš nikad. Protivnik poput Gorice, bez podcjenjivanja, idealan je da Bočkaj zaigra lijevog beka, a Ljubičić napokon dobije priliku u sredini terena, gdje je najbolji. Ovako u veznom redu ovisi o Josipu Mišiću, koji igra i 's jednom nogom'. Nije prošao pripreme, vidjelo se protiv Gorice da je padao izvedbom tijekom utakmice. Bočkaj je, pak, zaigrao na desnom krilu i to nije donijelo ništa. Tzv. 'kontra noga' nije uvijek najbolje rješenje, kad se igra protiv bunkera, Bočkaj lijevo, a Špikić (ili Menalo) desno bio bi logičniji izbor. Ovako, Bočkaj je ispao žrtva taktičke forme, odigrao je lošu utakmicu. I dao Čačiću argument da ga ponovno baci u drugi plan. A da nije dobio šansu tamo gdje je, vjerojatno, najbolji.

Neće valjda Mamić biti Dinamov Bela Guttmann. Čačić i igrači sad su najvažniji ljudi u Maksimiru!

Gdje je nestao Baturina? Teško će biti spreman i za Lokomotivu

Talijanski novinar: Brekalo je dobio konkretnu ponudu Dinama

Čačić: "Svaki bod se piše, sad imamo plus sedam ispred Hajduka", Sopić:"Mašem repom, idemo kući pjevajući"

KOMUNIKACIJA S IGRAČIMA

I tu, kažu nam ljudi koji su bliski Dinamovoj svlačionici, postoje problemi. Čačić u zadnje vrijeme nema tako dobru komunikaciju i odnos s igračima, pogotovo starijima, kao što je imao na početku svog mandata, kad ih je na prvu sve oduševio. Sjećate se one Drmićeve i Petkovićeve opaske nakon utakmice protiv Red Bulla kad su javno propitivali trenerovu taktiku i poslije dobili 'po prstima'. Bilo je sličnih 'opaski' i u Londonu, za vrijeme utakmice s Chelseajem, kad je Čačić jednako isključivo odbacio mišljenje jednog ili dvojice igrača, koji su imali ideju drugačiju ideju od njegove. I, kažemo, u redu je da trener ima svoje mišljenje, da on odlučuje, ali nekad bi, ipak, trebao razmotriti drugačije moguićnosti. U nekoliko je, pak, navrata znao i žestoko kritizirati igrače, što nekima od njih nije dobro sjelo. Prošlog je tjedna, recimo, održao u svlačionici jedan dulji govor u svlčaionici, u kojemu je objasnio čitavu situaciju oko kluba i svoje nove uloge, a kad je tražio reakciju igrača, nije ju dobio, samo su šutjeli. Svi, na čelu s kapetanom Ademijem. To je dovoljan lakmus da taj odnos nije idealan. Posebno, još jednom, sa senatorima u svlačionici!

NAPADAČKA IGRA I DRMIĆ

Nema više Oršića, nema sad ni Petkovića i očito je da Dinamo ima probleme s rješenjima u završnici. A najvažniji je trenerov zadatak da napravi napadačku igru. Dinamo je protiv Gorice prijetio iz drugog plana, najveću je šansu imao Šutalo, kad je glavom pucao, a Banić obranio. Nismo niti na pripremama, u ono malo utakmica koje smo vidjeli, primijetili neku novu ideju, kako će Dinamo bez Oršića, a sad i privremeno bez Petkovića, prijetiti suparničkim vratarima. U onom potopu protiv Brava golove su zabili Gurlica i Štefulj, protiv Celja Ivanušec. Drmić i Emreli, koji su trenutno jedine napadačke igle, potpuno su izvan igre, Drmić daleko od prave forme, kakvu je svojevremeno pokazivao u Rijeci. Uz to, njemu način Dinamove igre i ne odgovara previše (vraćamo se i na priču o kontra nogama na krilima), stalno djeluje odsječeno. Čačić je prisiljen razigrati Drmića, raditi na tome da Švicarac postane udarni napadač, da dođe u formu u kojoj će zabiti 10-ak golova ovog proljeća. Jer, on je jedini u trenutnom kadru, koji ima taj golgeterski njuh, osjećaj za pogodak i trenerov je posao da pronađe način da ga razigra. Jer, Drmić sigurno nije zaboravio zabijati, ali je dojam da ga Čačić od prvoga dana baš i ne vidi kao idealno rješenje, s obzirom na njegove kronične probleme s koljenom. No, ako je već ovdje, onda ga treba maksimalno iskoristiti.

BULAT, GURLICA, PREKIDI...

Marko Bulat jedan je od igrača, koji su na pripremama pokazali napredak. I u toj bizarnoj utakmici protiv Brava imao je važnu rolu, oba gola Dinamo je zabio nakon njegovih prekida. A onda protiv Gorice nije dobio niti minutu. Istovremeno, Dinamo je imao velikih problema s prekidima, posebno kornerima. Iako je ta Šutalova prilika došla upravo nakon kornera, a jedan Perićev pokušaj nakon Bočkajeva slobodnjaka, Dinamo je uglavnom nakon kornera bio bezopasan. Lopta na prvu vratnicu, zapravo, u bunar, melem za goričku obranu. Ponekad se i nije znalo tko te kornere treba izvoditii i kamo uputiti loptu. Kad je već bio na klupi, priliku je barem u završnici susreta mogao dobiti taj mladi Gurlica. Jer, pokazao je na pripremama da su mu ofenzivni prekidi jako oružje, Bravu je zabio, Celju zatresao gredu. Dečko jest mlad i nitko ne kaže da bi ga trebalo gurati od prve minute u svakoj utakmici, međutim, nema smisla niti da je u momčadi, ako će samo popuniti broj. Baš je taj kraj subotnjeg dvoboja bio idealan za neku njegovu minutu. Ako je već Dinamo išao na ta ubacivanja, logično je da u šesnaestercu bude još jedan adut koji je jak u skoku. Uostalom. što znači mlad, ima 19 godina i njegovi vršnjaci u velikim klubovima Europe već su važne karike na visokoj razini.

RAVNODUŠNOST PREMA POJAČANJIMA

Ante Čačić sad je i sportski direktor i njegova je zadnja i kad su pojačanja u pitanju. A tu je on vrlo ravnodušan. OK, njegova je ideja da treba prvo iskoristiti sve unutarnje resurse, ne dovoditi nove igrače, ako oni odmah ne mogu biti pojačanja i gomilati svlačionicu. I napraviti jasnu sliku s kime će Modri na ljeto u borbu za europsku jesen. No, je li to doista tako? Prvo, koristi li Čačić uistinu sve unutarnje resurse i drugo, je li Dinamov kadar stvarno toliko širok? Primjeri koje smo istaknuli pokazuju suprotno, nekim igračima Čačić, očito, ne vjeruje dovoljno, a na klupi ima klince koje, zapravo, još ne vidi u ozbiljnoj rotaciji. U napadu, vidjeli smo, ima sužene mogućnosti. Dion Drena Beljo bio je jedini igrač kojega je stvarno želio, ali tu na kraju nije došlo do transfera, što možda i nije Čačićeva krivica. Ali, Dinamov trener/sportski direktor ravnodušan je i prema Josipu Brekalu, bio je takav i prema Laszlu Kleinheisleru. Prijelazni rok još traje i Dinamo može reagirati, iako je to trebao učiniti ranije. Ono što je najvažnije, Modri ne smiju prvenstveno gledati prema ljetu i Ligi prvaka, jer imaju pred sobom puno posla i teške utakmice u kojima tek trebaju tu Ligu prvaka izboriti.

U zaključku, Dinamo je kiksom protiv Gorice pokazao određene slabosti, kojih u Maksimiru moraju biti svjesni. I, nije kasno za ispravke, ne bi bilo prvi put da jedan takav neočekivani remi mobilizira čitav klub, momčad, trenera i nakon njega uslijedi veliki pobjednički niz. Bude li tako i ovaj put, malotko će se sjećati tih 0:0 protiv Goričana. No, i sam Čačić mora biti spreman mijenjati neke stvari, neke ideje i argumente. Jer, svaki novi rezultatski posrtaj zatresao bi i njegov neupitni autoritet u Dinamu.