Čačić je odlučio što će s Brunom Petkovićem, kojem Drmić od ljeta može postati novi Gavranović
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 25.04.22. | 11:06
Dinamo je protiv Velike Gorice bio rastrčan i motiviran, u utakmicu je ušao opušten, a Čačić je vratio 'šampionsku' formaciju.
Piše: Niko Rukavina
Dinamo i novi-stari trener kluba Ante Čačić nisu mogli poželjeti bolju uvertiru utakmice na ispunjenom stadionu u Velikoj Gorici. Večer prije, Rijeka je nadigrala Osijek, a onda su Plavi, neposredno pred početak svoje utakmice, dobili 'poklon svih poklona'. Hajduk nije uspio probiti Slaven Belupo u Gorici. Ostalo je 0:0 i Dinamo se pobjedom mogao odvojiti na pet, odnosno šest bodova prednosti.
Dugo je Dinamo lomio motiviranu Goricu. Dominik Kotarski bio je prvo ime susreta, skidao je zicere Komnenu Andriću i Mislavu Oršiću, branio pokušaje Mahira Emrelija i Arijana Ademija koji je naposljetku zabio i Dinamo je iskoristio 'poklone' koje su mu donijeli kandidati za klupu, Goran Tomić i Zoran Zekić.
Dinamo je u Velikoj Gorici odigrao jako dobro. Plavi su bili rastrčani, motivirani, raspucani. Dinamo je na kraju imao 26 udaraca na suparnički gol, od čega ih je osam išlo u okvir Dominika Kotarskog.
Za razliku od debija Željka Kopića na Maksimiru protiv Hajduka, smjena trenera ovaj je put urodila plodom. Dogodio se taj često zazivani 'pozitivni šok'. Govor tijela i Dinamov gard od prve su minute bili pobjednički. Iako nam je Ante Čačić nakon utakmice napomenuo kako momčad niti jednom nije spomenula rezultate konkurenata za titulu, već da su bili fokusirani isključivo na sebe, sigurno su, barem na podsvjesnoj razini, rezultati utakmica na Rujevici i Apašu utjecali na dobar ulazak Dinama u utakmicu. Da je Hajduk pobijedio, bio bi na bod zaostatka od Dinama, samim time Plavi bi bili nervozniji, vjerojatno bi počeli utakmicu u 'grču'. Ovako su igrali opušteno, neopterećeno, u trenucima čak i lepršavo. Znali su da 'nula' nije smak svijeta, jer bi i dalje sve držali u svojim nogama.
Zasluge za dobru igru treba preuzeti i Ante Čačić. Dinamov strateg nije, dakako, mogao utjecati na taktiku i automatizme momčadi, ali je riješio ključni problem prije same utakmice. Uspio je psihološki dignuti i prodrmati igrače. Nakon poraza na Poljudu, 'momentum' je bio na strani Hajduka i Osijeka koji je držao sve u svojim rukama.
Ključni potez Čačić je napravio vrativši Dinamo u 4-2-3-1 formaciju. Plavi su u posljednje četiri godine, od kada je stvoren kostur ove momčadi (Livaković - Theophile - Ademi - Ivanušec (došao 2019.) - Oršić - Petković) najbolje predstave igrali upravo u toj formaciji. Pod Nenadom Bjelicom, Zoranom Mamićem i Damirom Krznarom. Željko Kopić promijenio je formaciju u 3-5-2. Ista je funkcionirala u Europi i u određenim utakmicama HNL-a, no u onim ključnim dvobojima, gostujućim derbijima, Dinamo je bio neprepoznatljiv.
Pitanje je hoće li doći vrijeme kada će se suditi Čačićev trenerski rukopis, jer, po svemu sudeći, na Dinamovoj klupi ostat će samo do kraja sezone. No, za debi je napravio ono što se od njega i očekivalo - da psihološki prodrma momčad i napravi neke preinake.
Osim povratka formacije u 'šampionskih' 4-2-3-1, najveća promjena dogodila se u vrhu napada. Bruno Petković je nakon dugog perioda forsiranja bez konkretnog učinka preselio na klupu. Dosta se posljednjih mjeseci lutalo s Dinamovim napadačem. Nije se znalo odgovara li mu više pozicija 'devetke' ili 'desetke'. Nije se znao je li nemotiviran ili samo u lošoj formi.
Prvu dvojbu otklonio je Čačić na jučerašnjoj konferenciji za medije: "Za mene je Bruno Petković čista 'devetka'. Igrač koji nosi dva stopera na svojim leđima".
Sada je na Petkoviću da otkloni drugu dvojbu. Dinamov napadač, čiji je talent na razini ponajboljih napadača Europe, je nakon tri odlične sezone pokleknuo. Dojam je da je odlazak Marija Gavranovića iz kluba najgora stvar koja se mogla dogoditi Bruni Petkoviću. Sjajni golgeter Gavra stalno je držao Petkovića 'našpananim', gurao se u udarnu momčad, a Petković se morao svojski truditi kako ne bi ostao bez pozicije u startnoj postavi. Odlaskom Gavranovića, Petković je ostao bez konkurencije. Duju Čopa i Denija Jurića ozljede su rano izbacile iz konkurencije, Sandro Kulenović i Mario Ćuže poslani su na posudbe i jedina alternativa za Petkovića bio je Komnen Andrić, igrač koji je bio na marginama kluba i kojeg je Krznar u nedostatku kvalitetnih opcija izvukao iz 'naftalina'. Andrić se odužio s nekim ključnim golovima, no nikada nije bilo dvojbe tko je prvi napadač kluba.
U Dinamo na ljeto, po svemu sudeći, dolazi Josip Drmić. Svima je jasno da je došlo vrijeme da Petković, kojem ugovor s Dinamom traje do 2024., napusti klub. No, pitanje postoji li na tržištu klub koji će 'iskeširati' značajan iznos za Dinamovog napadača, a, opet, Petković je prekvalitetan igrač da bi ga se prodalo za bescjenje. Kao što je odlazak Gavranovića bila 'najgora stvar koja mu se mogla dogoditi', tako bi dolazak Drmića mogla biti najbolja. Petković će se opet morati boriti za svoju poziciju u vrhu napada koja mu je u ovoj sezoni bila zagarantirana.
Za kraj ovog 'post festuma' Dinamove pobjede u Velikoj Gorici, trebamo još jednom pohvaliti atmosferu na tribinama. Ova utakmica je još jedan pokazatelj da su u sportu rezultat i neizvjesnost 'majke'. U nekim normalnim okolnostima, na stadionu u Velikoj Gorici okupilo bi se između 1.500 i 2.000 navijača. Sada, kada je došlo do toga da bi Hajduk i Osijek Dinamu mogli preuzeti titulu, došlo je istovremeno i do mobilizacije plavog navijačkog puka koji je ovo proljeće ispunio sektor u Koprivnici, Velikoj Gorici i, dakako, Splitu.
Na kraju je više od tisuću navijača ostalo bez karte za jučerašnju utakmicu. Ostaje nejasno zašto domaćini nisu u opticaj pustili i drugu polovicu 'istoka'. Razlog je vjerojatno sigurnosni, međutim, na stadionu je ionako prevladavao Dinamov navijački puk i vjerujemo da navijačima koji su 'izvisili' ne bi smetalo da su sjedili na istoj tribini s Bad Blue Boysima.