A. LesičkiBOŽIĆNI SPECIJAL - Germanijak kod Joška Gvardiola: "Stvaraju mi opterećenje priče da vrijedim 80 milijuna eura"
Vrijeme Čitanja: 10min | sub. 25.12.21. | 08:00
Novinar Germanijaka proveo je dan u Leipzigu s Joškom Gvardiolom nadolazećom zvijezdom svjetskog nogometa i stupom reprezentacije Hrvatske
Kada je prije šest mjeseci postao stanovnikom Leipziga, malo tko se u Njemačkoj nadao da će Joško Gvardiol tako brzo postati standardni član “bikova”. Neki načelni plan struke RB-a bio je da skuplja iskustvo kroz “kikiriki” minutažu pa da nakon pola godine bude spreman za ono što se od njega očekivalo kada je RB platio Dinamu dvadesetak milijuna eura.
No, Joško je iznenadio sve. Ili gotovo sve. Nas definitivno nije jer smo znali kakvog igrača imaju u rosteru. Upoznali smo se kroz godine u Dinamu dok je još gazio juniorskim travnjakom. Uvijek pristojan, vedar i nasmijan van terena. Ponizan. Tko god ga je upoznao imao bi za Gvardiola reći samo jednu stvar: “čestitke roditeljima na odgoju”.
S druge strane, na terenu odlučan, dominantan i vrlo dobro svjestan svega onoga što se potiho šaputalo među agentima vječno naslonjenima na ogradama Maksimira.
“Taj mali ima nešto za velike stvari”.
U međuvremenu je “mali” odrastao. A na travnjaku nosi defenzivu kluba koji je u gornjem domu Bundeslige. A još nisu u blistavoj formi…
Poslali smo poruku početkom prosinca da bi došli do njega u Leipzig. Nije baš bio od volje za razgovor. Nakon što je s reprezentacijom osigurao Katar, odlučio se povući iz javnosti na neko vrijeme. Zasmetale su ga neke rečenice u medijskom prostoru još na Euru i cijela ta fama oko njega išla mu je na živce. Ipak, nije nas odbio.
“Ne znam hoćeš li moći na utakmicu zbog mjera, ali dođi” - odgovorio je Gvardiol.
Germanijak privatna arhivaBio je u pravu. Utakmicu s Borussiom Mönchengladbach gledali smo na televiziji pa otišli na stadion.
“Vidim da si donio Jošku sreću”, začuli smo poznati glas dok smo ga čekali. Jasan, hrvatski jezik… S prizvukom španjolskog. Isti onaj koji smo godinama slušali u Maksimiru. Dani Olmo zbog ozljede je pratio utakmicu s tribina. A poslije je bio sretan kao malo dijete zbog prvijenca Gvardiola. Kasnije, na večeri u jednom restoranu u centru Leipziga u koji nas je Joško pozvao da proslavimo prvi gol za RB Leipzig koji je te večeri upisao, bilo je posve jasno da je Olmo preuzeo ulogu starijeg brata.
“Puno mi je pomogao ovih mjeseci. Od prilagodbe na život u Leipzigu do svih onih stvari oko kluba. Pravo je zadovoljstvo imati Danija pored sebe”, priča nam Joško potiho da Dani ne čuje. Ipak, osmijeh na Olmovu licu govorio je sve.
“Nego, kako se osjećaš kao najskuplji mladi igrač na svijetu? Pročitali smo negdje da tvoje noge vrijede 80 milijuna eura”, pitamo Joška kroz šalu.
.jpeg)
Germanijak privatna arhiva“Ma pusti to. To netko napiše i dovede me u neugodnu situaciju da moram pričati sam o sebi. Vrijedim koliko je RB platio za mene Dinamu ili koliko će sutra netko drugi platiti Leipzigu. Iskreno, kada pročitam takve stvari to mi stvara opterećenje”, skromno će Gvardiol koji je polusezonu završio s 23 utakmice za RB Leipzig. Puno više od onoga što je bilo tko očekivao, pa i on sam.
“Ma kakvi. Stvarno nisam očekivao da ću toliko igrati u ovoj polusezoni. Kada sam debitirao, saznao sam to praktički večer prije utakmice sa Stuttgartom. Trener me stavio na poziciju lijevog beka. Odigrao sam još nekoliko utakmica na tom mjestu, ali kasnije sam igrao isključivo stopera”, rezimira uvodne mjesece u Bundesligi. Priznaje da je to razina više u odnosu na HNL. I na travnjaku ali i u svim ostalim segmentima. Od infrastrukture do cijele organizacije kluba.
“Pričali su mi da je ovo drugi svijet, ali dok se sam ne uvjeriš, ne znači ti puno. RB je ozbiljan klub u kojem svako zna gdje mu je mjesto i što mu je za činiti. Sve je podređeno prvoj momčadi i nama ne preostaje ništa nego da povjerenje vraćamo na travnjaku”.
U ovoj sezoni ih ne ide baš najbolje. Iako je bilo povremenih bljeskova protiv Stuttgarta (4-0), Herthe (6-0), Bochuma (3-0), Greuther Fürtha (4-1) i Borussije Dortmund (2-1), Leipzig nije ostvario ono čemu su se svi nadali; da se upusti u borbu s Bayernom i Borussijom za prvoligaški tron. Slično je bilo i u skupini Lige prvaka gdje su u posljednjem kolu osigurali proljeće kroz Europa ligu.
“Bilo je tu puno okolnosti koje nam nisu išle u prilog. Tu prije svega mislim na izostanke bitnih igrača. Evo, Danija nije bilo na početku sezone zbog obaveza u reprezentaciji Španjolske, sada se i ozlijedio. Pa mi smo samo jednu utakmicu igrali skupa u ovoj polusezoni. Ovo ljeto su puno prodavali i to za ozbiljne novce. Sabitzer i Upamecano su otišli u Bayern, Konaté u Liverpool. Treba neko vrijeme da se to uhoda, no optimist sam za nastavak sezone”, objašnjava Joško.
.jpg)
Ovih dana su obojica dobili novog trenera. Jesse Marsch više nije na klupi RB Leipziga, zamijenio ga je Domenico Tedesco. Nakon pauze će se vidjeti rukopis novog trenera.
A pauzu će provesti u Zagrebu. Roditelji su bili s njime do pred kraj godine, pomogli mu u uvodnim danima života u novoj sredini. Kasnije je došao prijatelj da skrati dosadu sumornih dana u Saskoj u kojoj se zaštita od epidemije shvaća ozbiljno. Naime, advent je ukinut, preko dana u trgovine može ući isključivo s potvrdom o cijepljenju ili svježim testom a u osam sati navečer sve se zatvara.
“Zapravo i ne izlazim previše van pa ne osjetim da je tako, ali svi koji su mi došli su to potvrdili. Smjestio sam se u stanu blizu stadiona i živim na relaciji stan-stadion. Roditelji su bili ovdje pa je bilo nekako lakše proći adaptaciju. Tu je i Dani, njegov brat Carlos. Kažu da je Leipzig lijep gradić, da sliči Zagrebu i da je ugodno živjeti u njemu. No, ponavljam, nisam još imao prilike da ga upoznam. Što se stadiona tiče, to je drugi svijet. I kada je prazan kao ovih dana kada zbog mjera ne može nitko ući na njega, djeluje impresivno. Gdje neće biti kada na njega dođe 40 tisuća navijača”, priznaje nam Joško Gvardiol. Dok pričamo, često nailazimo na poglede gostiju u restoranu. Jasno da su prepoznali Joška i Danija, ali osim naklona glave u znak poštovanja prema zvijezdama Leipziga, nema klasičnog povlačenja za rukav za autogram ili fotografiju.
Germanijak privatna arhiva“Ovdje ljudi prilično poštuju privatnost. Prići će ti na ulici i zamoliti za fotografiju najčešće kada su s djecom. I to će napraviti uz silnu dozu respekta i skrušenosti. Kao da im je neugodno što ti uzimaju vrijeme. Sviđa mi se taj mentalitet koji nose u sebi” priznaje Joško kojem je malo nedostajalo da umjesto u Leipzigu završi u Engleskoj. Ponuda Leedsa bila je na stolu. U Dinamu su silno navijali za tu opciju zbog svojih nekih razloga. Lomili su Joška, ali na kraju je on bio taj koji je prelomio…
“Nije tu bilo neke posebne mudrosti. Sjeo sam za stol s ljudima od povjerenja i zajedno smo donijeli odluku da je Leipzig puno bolja opcija od Leedsa u ovom trenutku. To je klub koji razvija mlade igrače, nešto kao Dinamo. Kupuje ciljano, ima viziju i to je neka odskočna daska prema elitnim klubovima. Imam 19 godina i naravno da bih htio igrati u najboljim klubovima svijeta ali pomalo. Idemo korak po korak pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. U RB Leipzigu mi je zaista sjajno. Imam sve uvjete da mislim samo na nogomet i na svoju igru. Nadam se da su i u klubu zadovoljni i da smo na nekom putu koji smo očekivali. Ne, nije mi žao što nisam završio u Engleskoj jer ovdje imam upravo ono što mi treba u ovom trenutku moje karijere”, jasan je naš sugovornik.
Malo po malo, stigli smo do reprezentacije. Joško Gvardiol debitirao je kod Dalića protiv Belgije u prijateljskoj utakmicu u lipnju. Igrao je četiri utakmice na Euru na poziciji lijevog beka. I onu zadnju protiv Španjolske gdje je Hrvatska pala u produžetku.
“Pa kada je Joško bio žedan pa pio vodu kada nije trebalo”, uključio se Dani Olmo u razgovor kroz smijeh pa ga zagrlio i nastavio:
“Siguran sam da do kraja karijere nećeš uzeti vodu dok ne pogledaš raspored igrača na terenu”.
“A dogodilo se”, slegnuo je Joško skrušeno ramenima.
Kako bilo, Zlatko Dalić mu nije uzeo za zlo. Igrao je posljednje četiri utakmice za reprezentaciju na svojoj poziciji a odjeknula je izjava izbornika uoči posljednjeg okupljanja.
"Dugo na stoperima Hrvatska nije bila toliko moćna i jaka, to su slatke brige. Gvardiol je neupitan na poziciji lijevog stopera, on je ispred svih. Treba nam lijeva noga, kad to igra dešnjak gubi se balans. A desno ćemo vidjeti tko će biti u najboljem stanju.”
Ta izjava iznenadila je i samog Gvardiola.
“Taman sam se spremao krenuti na okupljanje reprezentacije kada su mi javili što je izbornik rekao. Bio sam sretan, ponosan a malo i zbunjen. Nadam se da sam vratio ukazano povjerenje i da je to bio tek početak svega onoga što nas čeka u sljedećoj godini”.
No, ono što Olmo nije znao jest izjava Gvardiola nakon utakmice kada je nasmijao sve prisutne. Zbog uzbuđenja i sreće plasmanom na SP nije znao što bi rekao…
“Jesi vidio ono? Imao sam u glavi što želim reći i onda se zbunio i ispalo je tako”, nasmijao se Gvardiol.
Do sada je skupio devet nastupa za Hrvatsku a mnogi u njemu vide stup nacionalne selekcije sljedećih desetak godina.
“Ne znam što reći. Nastupati za Hrvatsku je prije svega veliki privilegij. Ti kada vidiš imena igrača koji su nosili taj dres ili ga još uvijek nose, smrzneš se. I onda čuješ od izbornika rečenicu da sam ispred svih. Evo, što bih ja mogao sada reći osim da pucam od sreće i ponosa”, iskreno će Joško koji ne skriva da jedva čeka okupljanje u trećem mjesecu. U lipnju i rujnu ih čeka Liga nacija da bi koncem godine trebali krenuti pripreme za SP u Katru.
Josip Regovic/PIXSELL “Evo, naježim se kada mi netko spomene Svjetsko prvenstvo. Pa ja sam imao 16 godina kada su dečki igrali finale u Rusiji. Gledao doček u Zagrebu i veselio se kao malo dijete. A sada bi mogao biti dio te momčadi. Pa zar to nije nevjerojatno”, gleda nas Joško.
“Zašto mogao? Pa ti već jesi dio momčadi. I ako je vjerovati Daliću, neizostavni član obrane reprezentacije”, pitamo ga.
“Nadam se da je to tako, ali ima još godinu dana do tada. Svašta se može promijeniti i to mi je svojevrsna motivacija da budem na ovoj razini, čak i bolji. Meni je drago što uživam takvo povjerenje izbornika, ali dovoljno sam iskusan da znam kako nitko nije nezamjenjiv, pogotovo u nogometu”.
Što se partnera tiče, tvrdi da mu je svejedno s kim igra u stoperskom tandemu.
“Protiv Cipra i Malte sam igrao s Ćaletom-Carem. S Vidom sam bio protiv Slovačke dok sam na Poljudu protiv Rusije bio s Lovrenom. Sve su to sjajni momci, vrhunski igrači i ne bih sada želio nikoga izdvajati posebno. Tu smo da jedni drugima budemo potpora i mislim da to dobro funkcionira a uostalom ima još dovoljno utakmica da se uigramo do SP-a”.
Goran Stanzl/PIXSELL Malo po malo, razgovor se primakao kraju. U restoranu su pola sata prije “policijskog sata” naglasili da se bliži vrijeme zatvaranja. Nije pomoglo niti što unutra sjede dva igrača RB Leipziga.
“Nama je žao, ali takva su pravila”, odgovorili su na našu molbu da zažmire malo na sat.
“Nemoj se niti truditi. To ti ovdje ne prolazi”, rekao nam je Gvardiol. A htjeli smo proći još temu Dinamo.
“Ne znam što bih ti rekao. I kada nisu pravi, a očito da nisi u ovoj sezoni, i dalje ispunjavaju sve što je pred njima. Igrali su Europu, izborili proljeće, u HNL-u su tu negdje… To je Dinamo. Mislim da je veći problem što su se ljudi zasitili i što je Maksimir takav kakav jest. Na ovom našem stadionu u Leipzigu je privilegij igrati i biti na tribinama. A u Zagrebu samo što se ne sruši. Možda ljudi oko Dinama ne cijene dovoljno što taj klub znači. Ovdje u Njemačkoj svi znaju za Dinamo i za hrvatski nogomet. Možda bi se oni koji odlučuju o novom stadionu trebali malo maknuti iz Zagreba da osjete taj ponos kada ti netko s takvim respektom počne pričati o Dinamu tisuću kilometara daleko. Eto, mislim da sam sve rekao”.
Goran Stanzl/PIXSELL I više od toga.
Za kraj, pitali smo Joška Gvardiola što si želi u sljedećoj godini.
“Zdravlje prije svega. Za svoju obitelj, ljude oko mene i sebe. Mislim da je to temelj svega. Ako bude zdravlja onda je sve u mojim rukama. Želim puno uspjeha RB Leipzigu, da uđemo u Ligu prvaka u ovoj sezoni, a u ovoj Europskoj da budemo u finalu s Dinamom. Je’l to OK?”, okrenuo se prema Olmu koji je kimnuo glavom i dodao:
“A što ćemo s Katarom?”
“Ne bih imao ništa protiv da bude kao i na Euru, ali s drugačijim epilogom. Ne brini, ovaj put neću piti vode”, nasmijao se Joško Gvardiol.
