Božić uranio u Kranjčevićevu, Hajdukova obrana dijelila darove poput Djeda Mraza
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 11.12.21. | 17:56
Loše reakcije obrane i manjak sreće koštali su Splićane pobjede nad Lokomotivom
Valdas Dambrauskas je više puta istaknuo kako tri postignuta gola znače pobjedu, po svim statistikama i u većini slučajeva. Na njegovu žalost, ta statistika se nije potvrdila danas u Kranjčevićevoj, na rijetko viđen način. Postigao je Hajduk tri gola, mogao i još poneki, ali obrana Splićana imala je očajan dan. Dva autogola stopera Josipa Eleza i Nikole Katića uskratila su Bijelima šestu pobjedu u nizu, koju su po prikazanoj igri sasvim sigurno zaslužili.
Imali su više udaraca i bolje prilike od Lokomotive, nisu im zasmetale ni ozljede Lovrencsicsa i Kalinića te dosta čvrsta i agresivna igra domaćina. Marko Livaja je pretrpio dosta udaraca, iznudio gomilu prekršaja i opet bio ključna napadačka figura Hajduka. Premda su svim sredstvima pokušavali, „lokosi“ ga nisu mogli zaustaviti, ali sve što je dobro napravio pokvarila je nespretna obrana. Bliži se Božić, vrijeme je darivanja i to su hajdukovci izgleda doslovno shvatili.
Već od prve sekunde dvoboja na Kranjčevićevoj bilo je očito da će utakmica imati sasvim drugačiji intenzitet od četvrtfinala Kupa prije 11 dana. Igrači Lokomotive su išli agresivno u svaki duel, Kačavenda je energijom pokušao povući momčad u pritisak na zadnju liniju Hajduka. Ali, nisu ni Splićani trebali vremena da se zagriju, odgovorili su kvalitetnim posjedom i prebacivanjem igre pred kazneni prostor „lokosa“. Livaja je po običaju imao potpunu slobodu kretanja, Krovinović je dobio zadatak da okomito ulazi u vrh napada, Sahiti i Lovrencsics su visoko napali lijevu stranu obrane domaćih. Iz toga je Hajduk dobio nekoliko prekida, kornera i slobodnih udaraca, ali bez prave šanse. Prvi put kad je Lokomotiva malo izašla iz pritiska odmah je došla do vodstva, Cipetićev ubačaj je bio solidan, ali Josip Elez je morao bolje reagirati. Lopta je letjela dovoljno dugo da se stoper Hajduka na nju mogao pripremiti, ispalo je sve nespretno pa su domaći dobili veliki poklon.
Novi problem za goste bila je ozljeda igrača za kojeg nema prave zamjene, Lovrencsics je morao iz igre vidno ošamućen, ušao je lijevi bek Čolina. Što u otvaranju igre prema naprijed ipak nije dovoljno dobro rješenje kao kada je Mađar u igri.
Sve te nedaće Hajduk je relativno lako zaobišao uz pomoć jednostavnih rješenja. Nekoliko preciznih dugih lopti na Krovinovića i Livaju stvorilo je velike probleme obrani domaćih. Santini je odlično spašavao, ali sigurni smo da je trener Čabraja imao što za reći napadačima koji si kasnili u izlasku na dodavače iz zadnje linije Splićana. Uspjeli su se „lokosi“ u zadnjih 15 minuta prvog dijela prilagoditi na duge lopte, izlazili su visoko prema obrani Hajduka i prisiljavali ih da se brže rješavaju lopte. Ali, i sami su griješili za što su brzo kažnjeni. Miličević je naivno izgubio loptu, Hajduk pokazao kako se nogomet igra u takvim slučajevima. Okomito, brzo, bez puno oklijevanja, Sahiti za Livaju koji sve zna i može kada mu date malo prostora. Apsolutno su Splićani zaslužili izjednačenje, bili su opasniji premda nisu dominirali kao u nedavnoj utakmici Kupa. Uz poslovično raspoloženog Livaju te na mahove agilnog Sahitija premalo je u napadu dao Jan Mlakar, nije se Slovenac nudio po loptu ni ulazio u prostore gdje bi ona mogla doći. Ali je zato dao trkački doprinos na lijevom krilu, zatvarao u obrani i tako zaslužio ostanak u igri i u drugom poluvremenu. Što se kasnije pokazalo kao odlična odluka trenera Dambrauskasa.
Nakon dogovora u svlačionici u nastavku se igralo ravnopravno i oprezno do gola Lokomotive, obrana Hajduka danas nije bila na visini zadatka. Nesretni Dambrauskas je vrtio glavom, ali je ostao pribran i povukao još jedan dobar potez s klupe. Fossati je u sredini gubio bitku s agresivnim domaćim veznjacima, a Biuk je mogao kreativnošću nanijeti štetu obrani Lokomotive. Hajduk je zaigrao bolje, silovito napadao i opet zasluženo preokrenuo rezultat. Ključne poteze je napravio Livaja, dobro izudaran od strane Mersinaja i društva omogućio je Ljubičiću i Melnjaku dvije lake asistencije, a do tada nevidljivi Mlakar samo je morao postaviti nogu. Ponovio je Slovenac učinak još tamo iz prvog kola kada je na istom travnjaku postigao dva gola u remiju 2:2. Danas je doveo Hajduk na pragu pobjede koja bi bila apsolutno zaslužena da je bilo više koncentracije u obrani. Ali, kad ne ide onda ne ide, Katić je ponovio pogrešku kolege Eleza i dao Lokomotivi rani poklon za Božić.
Zagrepčani su objeručke uzeli bod, odigrali su na gornjoj granici svojih mogućnosti i zaustavili niz Hajdukovih pobjeda.
Sigurno su hajdukovci i njihovi brojni navijači razočarani ishodom, ali pogreške su dio nogometa te se događaju i najboljima i najiskusnijima. Važno je nešto iz njih naučiti, sigurno će litavski trener detaljno analizirati zašto je pobjeda olako ispuštena iz ruku. Ali, nešto ga može tješiti, igrao je Hajduk opet dovoljno dobro, barem jednako kao u prethodnih nekoliko utakmica. Kako je Dambrauskas govorio, ako igraš dobro i izgubiš bodove izvjesno je da će to biti jednom ili dvaput u 10 utakmica. U preostalima ćeš pobijediti, samo je važno da u kontinuitetu igraš dobro. A danas je očito bilo suđeno da se bodovi izgube.
