Bodo Glimt – unikat iz arktičkog kruga: Na skautiranju počiva uspjeh rekordera Norveške
Vrijeme Čitanja: 7min | pet. 01.01.21. | 08:06
Nesvakidašnji uspjeh kluba iz Nordlanda očarao je nogometni svijet, a članovi šampionske generacije cijenjena su roba na nogometnoj tržnici
Jedna od najljepših nogometnih priča ove godine nam stiže sa krajnjeg sjevera Europe, iz norveškog grada Bodoa, jer je tamošnji nogometni klub osvojio svoju prvu titulu nacionalnog prvaka u 104 godine dugoj povijesti.
Zbog rezultata koje su ostvarili u 2020. godini, svjetska javnost ih uspoređuje s ekipama koje su prije nekoliko sezona napravile čudo u svojim ligama – Leicester u Engleskoj i Montpellier u Francuskoj. Ipak, zbog napadačkog nogometa i efikasnog stila igre, nekako je najprimjereniji nadimak „Arktička Atalanta“, zbog onoga što Boginja čini zadnjih sezona na čizmi ili „Arktički Ajax“.
Međutim, iako sadašnjost izgleda sjajna, a budućnost svjetla, sve do prije nekoliko godina nije išlo tako glatko za klub. Bodo Glimt je uglavnom klub koji je često ispadao iz elite i vraćao se u nju. Popularni jo-jo klub. Najveće uspjehe predstavljala su dva osvojena Kupa Norveške iz 1975. i 1993. godine, kao i četiri vicešampionske pozicije u domaćem prvenstvu (1977, 1993, 2003 i posljednji put prošle sezone, kada kreće njihov uspon).
Ono što je predstavljalo dodatni problem ovoj ekipi da napravi iskorak je njen geografski položaj. Bodo Glimt dolazi iz malog i zabačenog grada Bodoa na sjeveru Norveške. Ta naizgled nevažna stavka je igrala itekako bitnu ulogu u povijesti ovog tima. Teško se dolazilo do novih igrača, jer mnogi nisu željeli živjeti u tom mjestu, a često su stanovnici te regije od strane svojih južnih sunarodnjaka nazivani primitivcima. Kako je onda zapravo ova ekipa uspjela da od 2017. godine i statusa drugoligaša dođe do titule 2020. godine u tako kratkom periodu? Krenimo redom.
Aasmund Bjorkan, bivši igrač Bodo Glimta, vraća se u klub 2013. godine kao pomoćni trener. Na toj poziciji ostaje sve do kraja 2015. godine, a prvog dana 2016. godine izabran je za prvog trenera tima. Međutim, mandat mu ne počinje dobro, iste te godine ispada s klubom u drugu ligu, s bodom manje od Stabaeka, koji je bio prvi iznad crte. Ipak, on dobiva povjerenje kluba i nastavlja predvoditi Bodo Glimt sa klupe u drugom rangu. Te 2017. godine mu se kao asistent pridružuje Kjetil Knudsen. Riječ je o čovjeku koji je skoro dvadeset godina radio u norveškim trećeligašima, da bi od 2014 do 2016. godine radio u klubu Asane, tadašnjem drugoligašu. Te sezone klub se ekspresno vraća u prvu ligu, kao prvoplasirani sa 16 bodova ispred drugoplasiranog Starta.
Na kraju te sezone događa se ono što je odredilo budućnost ove ekipe. Bjorkan odlazi na mjesto sportskog direktora, a trenersku palicu preuzima njegov pomoćnik Knudsen. Također, dolazi do najznačajnijih stvari: odličan skauting, promoviranje mladih igrača iz svog omladinskog pogona i mijenjanje nogometne filozofije u samoj igri i mentaliteta ekipe. Bodo Glimt postaje ekipa koja igra napadački nogomet, nogomet koji se veže za dvije najjače ekipe u tom trenutku – Rosenborg i Molde. Oni nogomet ne gledaju kao ostale ekipe iz sredine ljestvice, gdje će se zatvoriti pred jačim. Naprotiv, Bodo protiv svakoga igra u svom stilu, jako i ofanzivno, kroz osvajanje terena dodavanjima po zemlji uz što brže odigravanje.
Već u toku sezone u kojoj su nastupali u drugoj ligi, promovirane su buduće zvijezde ove ekipe, golobradi momci Hakon Evjen koji je tad imao 17 godina (sada igra za AZ Alkmaar) i Jens Petter Hauge koji je tada imao 18 godina (sada igra za Milan), Fredrik Andre Bjorkan koji je imao 19 godina, Patrick Berg koji je imao 20, a njih dvojica i dalje nastupaju za Bodo. Pored njih, jedan od prvih značajnijih transfera Bodo Glimt ostvaruje tokom ljeta, kada je 21-godišnji Mathias Normann otišao u Brighton za 1.400.000 eura. Predvodnik ekipe postaje Ulrik Saltnes, koji je ponikao u Bodo Glimtu, a koji je sada kapetan momčadi.
Prvu sezonu kao šef stručnog stožera, Knudsen završava na 11. mjestu. U toku sezone je za 200 tisuća eura u ekipu stigao Philip Zinckernagel, igrač koji je danas zaludio pola Europe. U sljedećoj sezoni, tokom 2019. godine najavljuje se ono što će se dogoditi godinu dana kasnije. Bodo Glimt završava kao drugi na ljestvici, sa 14 bodova zaostatka u odnosu na prvaka Moldea. Tu se sezonu Zinckernagel pokazuje kao vodeći igrač momčadi. Na pola sezone, Bodo ostvaruje još jedan značajan transfer, ekipu napušta Amor Layouni, koji odlazi u Egipat za 1.500.000 eura. Dok na kraju sezone tim napušta i mladi Hakon Evjen koji odlazi u AZ Alkmaar za 2.500.000 eura.
Na osnovu četiri miliona eura koje su dobili od ova dva igrača, Bodo Glimt započinje rekonstrukciju momčadi u siječnju i veljači 2020. godine. Do izražaja dolazi odličan skauting. Dovode se igrači iz slabijih norveških i skandinavskih klubova, kao i golman Joshua Smits, koji stiže iz nizozemske druge lige, iz ekipe Almerea i pridružuje se ruskom golmanu Nikiti Khaykinu. Pored njega klub pojačava stoper Marius Hoibraten iz drugoligaša Sandefjorda, zatim zamjena na krilu Ola Solbakken, koji stiže iz Ranheima, koji je te sezone ispao iz lige. Pozicija desnog beka se popunjava mladim Islanđaninom Alfonsom Sampstedom, koji je nastupao za švedski Norrkoping. Odštetu izdvajaju za dva Danca, Kaspera Junkera – 600.000 eura i Skitea – 400.000 eura, koji nije zadovoljio pa je u rujnu prešao u Stabaek. Ukupno su potrošili 1.100.000 eura na rekonstrukciju tima, što im je omogućilo da budu konkurentni za šampionsku titulu, osvoje je i podignu ljestvicu jako visoko.
Bodo Glimt furiozno kreće u sezonu, a bez skidanja noge s gasa je i završava. Tim se iskristalizirao, golmani su se izmijenjivali. Štopere su igrali Hoibraten, Brede Matias Mu i Marius Lode. Bekove su pokrivali Sampsted i Bjorkan, koji su imali veoma značajnu ulogu u napadu za ovu ekipu, nešto slično što na višem nivou igraju Trent Alekxander-Arnold i Andy Robertson u Liverpoolu. Vezni red čine sjajni Berg i kapetan Saltnes, koji je imao izvanrednu sezonu, a završio ju je s 12 golova i 17 asistencija. Njima dvojici se na ljeto pridružuje iz Alesunda, posljednje ekipe u norveškom prvenstvu i mladi Sondre Fet, koji stiže na posudbu, a koji će od siječnja i službeno postati igrač Bodo Glimta. Oni čine fantastičan trio u sredini; pravi moderni igrači koji igraju u oba pravca i koji ne bježe od lopte. Ispred njih je igrala paklena trojka koja je terorizirala protivničke odbrane. Na desnom krilu našao se sjajni Zinckernagel, koji je postigao 19 golova, a pored toga je namjestio još 24 gola svojim suigračima. Lijevo je eksplodirao mladi Hauge, koji je do svog odlaska u Milan imao učinak od 14 golova i 10 asistencija. U vrhu napada našao se Junker, koji je postigao 27 golova na 25 utakmica, a pored toga je imao i 11 asistencija.
Kao što je već rečeno, ekipu je u toku sezone napustio Hauge. Norveški wunderkind otišao je u Italiju za pet milijuna eura što je najveći izlazni transfer ove ekipe u njenoj povijesti. Zinckernagelu ističe ugovor na kraju godine i on već sada može birati gdje će, a i drugi Danac, Junker bi najvjerojatnije mogao promijeniti sredinu, jer se za njega zanimaju Crystal Palace i West Bromwich Albion. Iako će ovi odlasci itekako utjecati na kvalitet ekipe, ne treba sumnjati da će sportski sektor pronaći igrače približnog kvaliteta da zamjeni ovaj trojac. Tokom sezone je iz Stabaeka stigao mladi Hugo Vetlesen za pola milijuna eura, u napadu treba očekivati da će priliku dobiti mladi Nigerijac Victor Boniface, koji je prošle sezone bio peti strijelac ekipe i kojeg odlikuju nevjerojatne fizičke predispozicije.
U prilog nevjerojatnoj sezoni ne govore samo individualne brojke igrača, već i timske brojke. Bodo Glimt je srušio sve rekorde. Osvojili su najviše bodova u povijesti norveškog prvenstva (81). Prije toga je rekord držao Molde (71). Zatim su postigli najviše golova u jednoj sezoni, na 30 utakmica postigli su 103 gola, što u prosjeku dođe 3.4 gola po utakmici. Iako su igrali napadački nogomet, obrana nije zanemarena. Primili su najmanje golova u ligi (32). Na 30 utakmica ostvarili su 26 pobjeda, tri puta su igrali nerješeno i doživjeli su samo jedan poraz od Moldea na gostovanju (4:2). Koliko su izgledali moćno, pokazuje i to što su dva puta u toku sezone dobili najveći norveški klub, Rosenborg (na gostovanju su pobjedili 3:2, a na domaćem terenu je pukla petarda - pobjeda od 5:1).
Sve ovo pokazuje samo jedno, da ova prelijepa priča nije nešto što se slučajno dogodilo. Ona neće trajati samo jednu epizodu, ovo je stabilan sustav, koji uz kvalitetan rad sve više raste, a svima će predstavljati ogromnu kost kada se na ždrijebu za Ligu prvaka Bodo Glimt nađe među ekipama u prvom kolu kvalifikacija. Romantična sezona kluba iz arktičkog kruga pobrala je simpatije ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu. Obasjao je Bodo Glimt nogometnu mapu Europe poput aurore borealis krajnji sjever europskog kontinenta. Nepristupačni Nordland dobio je uz Tromse još jednog prvaka, a Norveška dragulj o čijem načinu rada i brušenju talenata će se pripovijedati priče. Razgrabit će platežno moćni europski klubovi članove šampionske generacije, ali se Bodo Glimt pripremio na život bez Zinckernagela i Junkera kao što je uspješno prebolio i odlazak Haugea. Sve polazi od skautinga i sustava, koji je građen na čvrstim temeljima. Arktički vjetrovi i izdašne ponude mogu udrmati Knudsenovo čudo iz Nordlanda, ali ga ne i srušiti. Bodo Glimt je spreman da ponudi daleko više od jedne titule u Norveškoj.