Bivši U-21 reprezentativac uživa u Poljskoj: Piatek sanja golove

Niko Datković dobro je poznato ime svakome tko makar i površno prati hrvatsku nogometnu scenu. Stasti stoper poljske Cracovie svoj nogometni put započeo je u Pomorcu iz Kostrene, ali njegov talent nije promaknuo Rijeci koja je Niku dovela u klub dok je on još bio kadet, odnosno junior. U HNL-u je debitirao 2011. godine u utakmici protiv Šibenika, a  već tada je bilo jasno da se ovom mladiću (koji je tada još uvijek pohađao srednju školu) smiješi lijepa i uspješna nogometna karijera.

 

 

Iako je riječ o 26-godišnjaku, Niko se već sada može pohvaliti da je nogomet igrao u pet europskih zemalja. Za momčad s Kantride skupio je 43 nastupa, nakon čega odlazi na dvije posudbe, prvo u Speziu, a zatim i švicarski Lugano. U oba kluba ovaj 190 centimetara visoki branič pokazao je kako je ovdje riječ o iznimno kvalitetnom igraču, ali tih godina Rijeka nije imala strpljenja s mladim igračima pa je Datković u kolovozu 2016. potpisao za talijanskog drugoligaša Speziu. U Serie B skupio je također 43 nastupa, nakon čega seli u Rumunjsku, točnije Craiovu, a nakon toga se skrasio u poljskom Krakovu, gdje brani boje Cracovie veljače 2018. godine.

Osim na terenu, Datković je pravi profesionalac van njega, pa mu nije bio problem javiti se na telefon i odraditi jedan razgovor za portal Germanijak, iako je upravo čekao avion kojim se vraćao u Poljsku.

Niko, pripreme su gotove, nova sezona je pred vratima, jesi se uspio šta odmoriti od duge i naporne prošle sezone?

„Uff, iako smo imali tri, tri i pol tjedna za odmor, mislim da bi bez problema mogao još toliko. Bio sam malo doma, imao sam i jedno duže putovanje na kojem je cilj bio da se odmorim, ali kad si na nekom novom mjestu onda želiš vidjet sve što to mjesto ima, tako da... mogao bih se još odmarat“, rekao je za Germanijak dobro raspoloženi Datković.

Datković je već godinu i pol dana stanovnik Krakova, a na pitanje kako mu je u gradu i kakav je nogomet u poljskoj ligi imao samo riječi hvale:

„Grad je stvarno odličan, a liga je puno bolja nego što bi oni manje upućeni to rekli. Isto tako liga je organizacijski fantastično uređena, a kada bih morao povuć paralelu kroz sve ove lige gdje sam bio moram reći kako mi je ipak bilo najteže igrati u Serie B jer se tamo nalazi stvarno veliki broj jako kvalitetnih igrača, a da ne zaboravimo taj ogorman naglasak kojeg Talijani stavljaju na taktiku. Poljska liga je pak fizički daleko najzahtjevnija. U početku mi je teško bilo pratiti ritam, iako sam u klub došao sto posto spreman, ali s vremenom sam se privikao na to što se u ligi očekuje od tebe i sad sam stvarno najspremniji nego ikada prije“

"Treba reći kako je Ekstraklasa stvarno odlična liga, ali je nogomet dosta koncipiran na fiziku, pa tako i kada se stvori neki tehničar, taj ne prolazi ukoliko ne može istrpiti duel. Kažem, liga je super i jako je neizvjesna, što malo podsjeća na Engleze. Ovdje zadnji može pobijediti prvog bez problema. Pa evo vam primjera Legie, ti kad igraš protiv njih vidiš odmah da se tu radi o najboljoj momčadi u Poljskoj, kretnje igrača na terenu i njihove ostale osobine na terenu govore o tome da su veliki klub, ali usprkos tome što najviše ulažu u nogomet i što  "pokupovaju sve što valja" iz Ekstralige, prvenstvo i dalje, barem od kako sam ja ovdje, osvojili nisu."

Nadodat ćemo kako je Datković dugo vremena bio i velika želja Legije, ali su zahtjevi njegovog tadašnjeg kluba NK Rijeke bili preveliki pa tako u konačnici od transfera nije bilo ništa.

Rekao nam je stoper Cracovie kako i dalje prati HNL i HNK Rijeku, a dotaknuo se i svojih bivših suigrača i prijatelja s kojima je igrao kako u seniorima, tako i u mlađim uzrastima Rijeke:

„Čulina (Antonini) je sada bez kluba , a on i ja smo zajedno promijenili četiri kluba. Ovo sada zadnje što je bilo u Krakovu bio je splet nesretnih okolnosti, on je stigao na probu, pokazao da je odličan igrač, ali naš trener nije volio igru gdje krila stižu do izražaja. Kada je on bio u klubu naši krilni napadači su u polusezoni sveukupno imali jedan gol i jednu asistenciju, ne zato što su oni loši, nego je trener tako gradio igru. Igrali smo defenzivno, opasni smo bili na prekidima, pa nije lako u tom trenutku biti na njegovom mjestu. Vratio se u Inter i odradio dobru polusezonu, ali on može puno, puno više od toga. Vjerujte mi, on će eksplodirati kad-tad, njemu samo treba da trener sto posto vjeruje u njega i on će svoje dat na terenu, uopće ne dvojim", pričao je Niko, pa nastavio:

"A što se tiče Močota (Ivana Močinića op.a.) tu stvarno ne treba trošiti riječi. Zadnje vrijeme spominje se njegov povratak u Rijeku i to bi bila zaista dobra kombinacija. Močo je moj veliki prijatelj i ja mu želim svu sreću u karijeri, a vjerujem da bi s njim Rijeka dobila provjereno pojačanje, pravog igrača vezne linije koji ima i viziju i destrukciju u svojoj igri, lidera na terenu i odličnog dečka van njega. To je potpuni win-win u ovom trenutku jer Rijeka treba njega, a i on treba Rijeku. Imao je velikih problema s ozljedama, a koliko one mogu usmjeriti karijeru praktički je nemoguće za opisati. Moj veliki prijatelj i suigrač iz mlade reprezentacije je nedavno sa svega 26 godina prekinuo karijeru, iako je igrao u klubu koji ima fantastično medicinsko osoblje kao i kompletnu infrastrukturu. Zamislite samo koliko je to grozno kada on meni kaže da mora razmisliti na koju će se nogu ustati ujutro, iako je u tom trenutku "zdrav". Stvarno mi je krivo i vjerujem da je Igor mogao napraviti još veću karijeru, iako mislim da bi mnogi potpisali karijeru kao što je on napravio, a vjerujte mi da je ovjde riječ o vrhunskom igraču i još boljem dečku(riječ je o Igoru Bubnjiću, bivšem igraču Slaven Belupa i Udinesea, op.a.)."

 

Dok smo pričali o igračima s kojima se susretao u karijeri neizostavno je bilo pitanje o njegovom bivšem klupskom suigraču, a danas prvoj violini velikog Milana Krzysztofu Piateku, s kojim je Datković dijelio svlačionicu prvih šest mjeseci kada je stigao u Poljsku:

"Dobri smo prijatelji, riječ je o pravom zafrkantu. Mi smo slični konstitucijom pa smo puno toga zajedno radili na treninzima , a onda smo se i povezali. Paklen igrač, nema uopće priče. Nije on tip igrača koji će te predriblati jedan na jedan i radit neznam ni ja sam kakav spektakl na terenu, ali ta njegova kretnja bez lopte i osjećaj za prostor je nešto strašno, a na ubačaj suigrača reagira fantastično, ima taj ulazak ispred igrača koji se ne može naučit. Kada sam ga prvi put vidio znao sam da će uspijet, taj dečko sanja golove i pravi je killer. Pazi, u 16-ercu i malo van njega, njemu je milimetar dovoljan, on odmah loptu posprema u mrežu." , rekao je Datković.

Pričali smo i o dugoročnim ambicijama ovog odličnog stopera, gdje se vidi u narednih par godina i ima li nešto za čime žali u karijeri. Razgovor je mogao potrajati još satima budući da je Niko Datković sugovornik za poželjeti, ali vremena nije bilo na pretek budući da avion samo što nije poletio, pa smo morali brzo zaključiti razgovor:

"Nemam sad neke baš dugoročne ambicije, idem iz dana u dan, iz treninga u trening, utakmice u utakmicu i vjerujem kako će sve biti dobro. Kada sam bio mlađi bio sam bolesno abicioznan, htio sam osvojiti cijeli svijet, ali sada kada sam malo sazrio shvatio sam da treba uživati u trenutku, davati sve najbolje što imaš od sebe i kako će stvari doći na svoje. Da mogu birat ligu? Hmm, prije je to bila Engleska svakako, ali sada mislim da bih najrađe volio igrati u španjolskoj Primeri. Neznam, u svakom klubu u kojem sam bio najbolje sam se slagao sa Španjolcima, a da bi bio uspješan na terenu, moraš biti sretan i van njega, tako da da, Španjolska bi bila moj izbor. Lijepo vrijeme, odlična zemlja i super nogomet, di ćeš bolje od toga.", zaključio je 26-godišni branič poljske Cracovie.

Njegova će momčad ovaj četvrtak odigrati prvu utakmicu kvalifikacija za Europa liga, a protivnik će biti slovačka Dunajska Streda, a u tom dvoboju gledat ćemo hrvatski dvoboj budući da će Cracoviji prijetiti 20-godišnji Marko Divković, Vinkovčanin koji je u Slovačkoj od 2017. godine.

Kao što to rade pravi profesionalci, Datković se zahvalio na razgovoru, pokupio kofere i požurio prema avionu. Nećemo ga tako brzo vidjeti u Hrvatskoj, tek oko Božića, ali ne sumnjamo da ćemo za njega, nakon što uslijede dobre igre u Europi, čuti ipak nešto prije samih praznika.

Razgovarao: Ižak Ante Sučić

(foto: Pixsell, Reuters)