Bivši mladi reprezentativac i igrač Fiorentine: Povratak u Hrvatsku mi je najveća greška

Posljednjih dana stižu vijesti o odlascima mladih hrvatskih nogometaša u redove svjetskih velikana. Ante Palaversa postaje igrač Manchester Citya, a malo poznati Toni Fruk, inače U-17 reprezentativac Hrvatske, prešao je iz rezervi belgijskog Mouscrona u Fiorentinu potpisavši ugovor koji će vrijediti do 2021. godine.

Nije to više ništa čudno, poglavito za hrvatske nogometaše, da u tinejdžerskim godinama odlaze u lige petice. Neki uspiju – poput Ante Rebića, ali okolnim putem – dok nečije karijere otiđu nepredviđenim smjerom iz različitih razloga. Jedan od njih je i Frane Bitunjac, 21-godišnji nogometaš koji je potekao u kninskoj Dinari. Brzo ga je prepoznao HNK Šibenik – klub kojemu gravitiraju igrači iz županije – gdje se izborio i za nastup u mladoj hrvatskoj reprezentaciji. Relativno rano, sa 16 godina, prepoznala ga je Fiorentina te za milijun i pol kuna dovela u Italiju da igra za njihovu momčad koja nastupa u Primaveri.

„Ja sam došao gore zajedno s roditeljima i dvojicom braće. Što se tiče financijskih pitanja, ja sam prošao vrhunski, ali što se tiče minutaže to je druga stvar“, počeo je svoju priču igrač koji pokriva sredinu terena. Nastavio je: „Fiorentina je svjetski klub, konkurencija je žestoka, možda ću vam to ovako najlakše dočarati. Igrao sam prvih pet kola standardno u Primaveri (liga za uzraste do 19 godina) do poziva u reprezentaciju. Tada otiđem na tjedan dana igrati za Hrvatsku, vratim se, a tamo je već drugi igrač zauzeo moju poziciju i slijedi iznova borba za poziciju u momčadi. Sada ti ovisiš o njegovom odlasku u reprezentaciju, ili u gorem slučaju, nekoj ozljedi, i to vam je tako“, priča nam Frane, sada prvotimac Zagore iz Unešića i objašnjava princip funkcioniranja 'Viola' kada su mladi talenti u pitanju: „Oni dovode mlade nogometaše iz cijelog svijeta. Od nas 25 u kadru, desetak nas je bilo stranaca – Brazilaca, Kineza, Amerikanaca, Afrikanaca – koliko hoćeš. Ako im jedan uspije, njima je dobro“.

Fiorentina je klub koji voli igrače iz hrvatskog bazena. Praktički donedavno imali smo dvojicu predstavnika na Artemio Franchiju, u vidu Milana Badelja i Nikole Kalinića, ove godine je tu Marko Pjaca na posudbi iz Juventusa, dok je Rebić predstavljao hrvatske 'kvadratiće' kada je Bitunjac bio u klubu s ljubičastim dresom.

Tada su u mladoj momčadi Frani društvo pravili Riječanin Ricardo Bagadur te trenutni član prvoligaša Gorice, Marko Dabro.

„Bio sam dobar s Dabrom. Njega je najviše 'zeznula' mononukleoza u Firenci. On je bio taman potpisao za Fiorentinu kada ga je uhvatila bolest i nekih 6-7 mjeseci nije trenirao. Pokušavao se vratiti i taman kada se vratio, izašao je iz uzrasta za Primaveru pa se vratio u Hrvatsku“, kaže nam Frane, čiji je tri godine mlađi brat Bruno također nastupao za mladu reprezentaciju Hrvatske. Jedan igrač Bruninog godišta, 18-godišnji Marko Hanuljak, od minulog ljeta je u redovima Fiorentine. Naš sugovornik kaže da se i Hanuljak susreo sa sličnim problemom u Firenci kao i on svojedobno.

„Prvih par utakmica igraš redovno, pa te krenu vaditi iz igre nakon sat vremena, pa u sljedećoj uopće ne zaigraš. Onda te opet vade nakon 60-70 minuta, nema baš kontinuiteta“, govori nam.

Iako je u grad renesanse stigao s obitelji, što mu je uvelike olakšalo adaptaciju, ipak je bila velika razlika doći iz tadašnjeg hrvatskog trećeligaša Šibenika u redove velike Fiorentine. Razlika u treninzima i sportskom stilu života je ogromna.

„Sve je to na puno višoj razini. Nije stepenica više, nego barem tri stepenice više. Sve je profesionalnije, naprave ti tako da se osjećaš kao gospodin sa 16-17 godina“, rekao nam je 21-godišnjak. Usporedio je potom odnos sa strancima u Italiji i Hrvatskoj: „Oni imaju 25 igrača, svi su tu kvalitetom praktički isti, a nitko te 'ne trpi'. Mi u našem nogometu kao da više trpimo strance nego igrače iz svog pogona, dok je kod njih obrnuto.

Nakon dvije sezone u Fiorentini - gdje se nije naigrao u prvoj sezoni, nametnuvši se u drugoj - odlučuje se za povratak u Šibenik. Zašto?

„U dogovoru s menadžerom sam se odlučio na povratak, ali kad sam se vratio nije bilo onako kako je obećano. Prije toga sam imao jednog menadžera, kada sam odlazio u Italiju, ali nakon godinu i pol dana iz određenih razloga prekinuli smo suradnju. Potom sam našao novog zastupnika koji me nagovorio da se vratim. To mi je najveća greška u životu“, kaže nam Frane pa pojašnjava kako je točno do toga došlo: „Drugu sezonu sam ja dosta igrao, praktički stalno. Imao sam ugovor još tri godine s Fiorentinom i onda sam trebao otići na posudbu u neki klub kada sam izašao iz uzrasta za Primaveru. Priča tog menadžera je bila – kako sam izašao iz Primavere i morao tražiti novi klub – da on nije jak na talijanskom tržištu te da mi neće moći pronaći pravi klub i da je najbolje da se vratim u Šibenik. Rekao je da odigram samo jednu sezonu seniorski nogomet tamo pa ćemo dalje lako. I na kraju… nije bilo tako kako je trebalo biti. Ali, ja sam još i dobar što se sve radi inače u ovom svijetu“.

Nije to bilo sve od loših vijesti za nekadašnjeg reprezentativca Hrvatske do 18 i 19 godina.

„Nakon što sam se vratio u Šibenik - kao što sam rekao - nije bilo kako je obećano. Bratu i još nekolicini igrača iz njegovog uzrasta bili su ponuđeni ugovori. Rečeno je da ne moraju odmah potpisati, svima osim njemu. Njemu su rekli da će biti suspendiran ako ne potpiše, dok su ostali potpisali tek nakon godinu dana. Mene su tjerali da trčim krugove umjesto da treniram s ostatkom ekipe, a stavljali su me na sve pozicije na terenu osim u sredinu, samo sam 'popunjavao broj'. Zato sam tražio transfer i došao u Zagoru“, ispričao nam je u dahu Bitunjac. Ipak, tek mu je 21 godina i još stigne razviti talent do kraja. Ako ne u Hrvatskoj, onda negdje van: „Imam nekih par opcija za inozemstvo, ali vidjet ćemo što će biti dalje“.

Na svakog Rebića, dođe još na desetke ovakvih primjera gdje splet okolnosti u potpuno drugom pravcu usmjeri karijere mladih nogometaša. Frane je još mlad i svakako stigne nadoknaditi propušteno, a nadamo se da će više sportske sreće  u razvoju imati nadolazeći talenti Toni Fruk i Ante Palaversa, koji je doduše već pružio dobre partije u Prvoj HNL.

„Samo treba trenirati i psihički se pripremiti. Da će mu biti lako – neće, ali glava mu je tu najbitnija“, zaključio je Frane kada smo ga pitali što je najvažnije kada se ode tako mlad u jedan veliki klub.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Pixsell/arhiva, facebook/frane bitunjac)