Bivši hrvatski reprezentativac: Futsal probija nove granice nemogućega!

Od srijede 28. travnja, do ponedjeljka 3. svibnja, Zadar je bio domaćin završnog turnira UEFA Lige prvaka u futsalu. Kroz šest dana futsal entuzijasti diljem svijeta imali su priliku putem televizijskih i internetskih kanala gledati zaista impresivan futsal.

U dvorani Krešimir Ćosić nastupila je krema europskog futsala u kojem su sedam od osam ekipa bili relevantni kandidati za naslov. Jedino je prvak Slovenije Dobovec, predvođen hrvatskim stručnjakom Kujtimom Morinom, bio svojevrsni autsajder. I to ne toliko zbog slabije kvalitete kadra kojeg između ostalih čine odlični hrvatski (Novak, Perić i Matošević) i slovenski reprezentativci (Čujec, Mordej, Čeh, Duščak), već zbog polu-profesionalnog statusa, barem kada je riječ o broju tjednih treninga.

Unatoč tome, Slovenci su u četvrtfinalu odigrali jako dobru utakmicu protiv slavne Barcelone, uputivši na kraju više udaraca na suparnički gol, iako je dojam da je Barcelona igrala koliko joj je bilo potrebno, u niti jednom trenutku ne dovodivši konačni rezultat (0:2) u pitanje.

Nakon šest dana i sedam odigranih utakmica, teško je izabrati najbolju na turniru. Je li to prva utakmica četvrtfinala u kojoj je Kairat svladao Benficu 6:2 nakon produžetaka? Je li to utakmica između ruskog prvaka KPRF-a i prvaka Europe Sportinga u kojoj je svih pet pogodaka palo u prvom dijelu (3:2 za Sporting), a u nastavku se igralo „run’n’gun“ uz brojne šanse na obje strane?

Obje polufinalne utakmice bile su impresivne, posebno prva, između prvaka Španjolske Intera i Sportinga (5:2 za Portugalce) koju je uz sjajne golove obilježila beskompromisna borba, koja je čak graničila s pravom „tučom“.

U drugom polufinalu iskočio je trostruki strijelac (3:2 za Barcelonu protiv Kairata) „futsalski Ronaldo“, Brazilac Ferrao (naravno, misli se na „pravog“ Ronalda) koji je dvije godine u nizu proglašen za najboljeg igrača svijeta po izboru FutsalPlaneta, a prošle godine i najboljim pivotom u izboru FutsalFeeda.

Ili je najbolja utakmica bila upravo finale? Utakmica u kojoj je Barca na poluvremenu imala prednost od 2:0, u potpunosti kontrolirala dvoboj bez nekakve izgledne perspektive da bi se – kako su djelovali – umorni Portugalci mogli vratiti.

A onda, u nastavku gledamo pravi šou u režiji mladih izdanaka slavne portugalske škole futsala. Sporting je preokrenuo na 4:2, a Ferrao, ujedno i najbolji strijelac završnog turnira s pet pogodaka, zabio je za konačni rezultat Sporting – Barca 4:3.

„Turnir je bio odlično organiziran, utakmice su bile super-zanimljive, mogao bih reći i ludo-uzbudljive. Falila je jedino publika da dojam bude potpun“, rekao nam je Marko Šimurina, bivši hrvatski reprezentativac i bivši predsjednik Futsal Zadra, a danas direktor Futsal Weeka i jedan od pokretača globalne futsal platforme Futsal Is Here.

Grafika: FutsalFeed.com

Šimurinu je na turniru najviše impresionirao prvak Kazakhstana...

„Odmah na otvaranju turnira, Kairat i Benfica su odigrali strašnu utakmicu, možda i najzanimljiviju na cijelom turniru. Kairat mi je ostavio poseban dojam. Šteta što je Higuita (naturalizirani kazakhstanski golman, poznat i po odličnoj igri u polju, op.a.) pocrvenio već u toj utakmici te nije mogao igrati polufinale protiv Barce. Vjeruzjem da su mogli do samoga kraja“.

Slabi medijski interes za futsal spektakl u Zadru

Koliko je domaćinstvo završnice Lige prvaka značilo za Grad Zadar?

"Finalni turnir usmjerio je ne samo nacionalnu, nego i globalnu pozornost na Zadar, što je jako dobro za sam grad i cijelu regiju, a posebno za lokalnu futsal zajednicu koja će vjerujem ovim turnirom dobiti na važnosti u svojoj namjeri da dođu do dvorane za futsal koja je prijeko potrebna za daljnji razvoj ovog sporta u regiji".

A koliko je završnica značila za hrvatski futsal?

„Vjerujem da je organizacija ove završnice osvijestila ljude koji vode hrvatski futsal u kojem bi se pravcu sport trebao razvijati. Posebno je bitno za napomenuti kako je završnica pokazala da naši najbolji klubovi nisu toliko daleko od najboljih klubova Europe".

Najbolje od najboljeg što futsal, sport u velikoj ekspanziji, može ponuditi, pratio je vrlo mali broj hrvatskih nacionalnih medijskih kuća i novinara. Naravno, nije se očekivao interes niti približan onome kojeg bi polučila, recimo, završnica košarkaške Eurolige.

Ali imati na turniru jednog od najbrže rastućih sportova na profesionalnoj razini, tri sjajne futsalske sekcije slavnih nogometnih klubova (Barcelone, Sportinga i Benfice), zatim futsalske zvijezde iz Brazila, Španjolske, Portugala i Rusije, je trebalo, prema našem sudu, biti bolje popraćeno.

Jer futsal je sport koji rapidno raste. Kraj tradicionalnih futsalskih zemalja, posljednjih godina u futsal su počeli značajno ulagati Francuzi, Nijemci i Skandinavci, države kojima je futsal donedavno bio potpuno nepoznati sport.

Lokalni mediji su, zbog jake futsalske zajednice u gradu, izvještavali o tom turniru, no na nacionalnoj razini je malo površnih poznavatelja sporta moglo čudi da se u Krešinoj dvorani igra futsalska Liga prvaka. 

Upitali smo Šimurinu kako su mediji prema njegovom sudu popratili ovu završnicu?

"Završnica je definitivno mogla biti bolje popraćena od nacionalnih tiskanih i televizijskih medija. Zašto to nije bilo tako, ne znam. Sadržaj je bio izvrstan. Vrhunski! Siguran sam da je pronašo svoju publiku za konzumiranje".

Šimurina je u svojoj karijeri osvojio dva naslova prvaka države u futsalu, a posebno je zapamćen ostao naslov 2008. kada je s „underdogom“ Potpićanom 98 svladao favorizirani Nacional u finalu.

Koliko se futsal promijenio u odnosu na period od prije 10 godina kada si još bio aktivan igrač?

„Futsal probija nove granice nemogućega svake godine iznova. Igra je strašno napredovala, igra se brže i agresivnije. Igrači na ovoj razini su fizički i mentalno besprijekorno pripremljeni“, rekao nam je za kraj razgovora Šimurina kojem je, između ostalog, putem platforme Futsal Is Here cilj okupiti sve futsal „dionike“ u svijetu.