Biuk vraća nadu navijačima da će Hajduk ponovno biti velik klub

Sinoć je na Maksimiru odigran najveći derbi hrvatskog nogometa u kojem je Dinamo upisao rutinsku pobjedu rezultatom 2:0 te još jednom dokazao kako je trenutno velika razlika u kvaliteti između Modrih i Bijelih.

Dojam nakon susreta je da je Dinamo odigrao taman koliko je trebao, bez neke pretjerane potrošnje energije jer su im Splićani s dvije velike pogreške u prvom poluvremenu doslovno poklonili pobjedu. Što se tiče Bijelih, oni su odigrali koliko u ovom trenutku mogu i znaju i definitivno nema potrebe za neko posebno „pljuvanje“ jer je svakom poznavatelju ove igre jasno kako ova momčad ima kvalitetu za točno mjesto na kojem se trenutno nalaze.

Nije problem Hajduka što mladi Vušković gotovo svaku važniju utakmicu napravi kiks, mlad je i on te pogreške može ispraviti i definitivno ga se isplati istrpiti, no problem je kad se govori o zadnjoj liniji gotovo u svima ostalima. Mujakić je igrač koji nema kvalitetu igrati u ozbiljnijem klubu i to treba reći. Iako je i on mlad, no za razliku od Vuškovića kod njega nije samo problem to što i on gotovo svaku utakmicu napravi kiks jer za razliku od svog kolege on i da ispravi te situacije opet nije igrač za ozbiljan klub, jer nema kvalitetu za to. Simić je tek posebna priča, gdje se taj dečko pogubio u karijeru teško je reći, ali ako te Milan prije osam godina plati 10 milijuna eura definitivno bi nešto više od udaranja protivnika i žutog kartona morao znati napraviti. Njegov forte je ta energija koju ima, ali momčad od toga nema neke pretjerane koristi, osim naravno kad propusti susret zbog skupljenih kartona.

Tipovi dana: U Torinu mreže neće mirovati

Bekovske pozicije su malo je reći katastrofalne, Hajduk je vjerojatno jedini klub na svijetu koji uporno na poziciju beka stavlja napadača i ne odustaju od toga i unatoč tome da su već svima dokazali kako to nije nimalo pametna ideja. Jairo je jučer još jednom dokazao da je jedan od rijetkih Brazilaca, koji je s loptom na vi. Od trenutka kad su mu propali transferi uslijedio je nevjerojatan pad u igri i nikome nije jasno kako taj dečko još dobiva minutažu Ove sezone je izuzev zadnje dvije utakmice i po mnogima nepotrebnih eksperimenata igrao gotovo uvijek na svojoj poziciji, a to je opravdao s tek jednim, jedinim golom i tri, četiri asistencije, čak ni penal nije uspio zabiti. Što se tiče Čoline, opravdanje to što je mlad je bliže Mujakićevom nego Vuškovićevom, ali kredit mu se još može dati. Njegovo bespotrebno zujanje i zaigranost bez neke konkretnosti postaje smiješno. Dečko djeluje izgubljeno, kad i probije bok većinom odabire kriva rješenja, kad treba pogodit igrača na prvoj vratnici on diže na drugu i obratno. Ponekad se čovjek zapita što to rade na treningu pa u mlađim kategorijama kod pravih trenera ako promašiš ubačajem penal trčiš kaznene krugove pa tako sve dok zatvorenih očiju to ne pogađaš. Te situacije su stvar vježbe, a talent posluži samo da trčite manje kaznenih krugova.

Hajduk je veliki posao napravio dovođenjem Marca Fossatija, Talijan definitivno zna što radi na terenu, no on je tip igrača koji bi trebao povezivati konce igre na način da djeluje nevidljivo, no s obzirom na konkurenciju to ne može biti slučaj. Na njega nema smisla trošiti riječi i definitivno bi bio pun pogodak da ga Splićani zadrže. Njegov kolega Jurić jučer je odigrao solidnu utakmicu, bio je klasično rastrčan, no i njegovi limiti su itekako vidljivi. Najveći problem kod njega je to što u nekim trenutcima misli da je kvalitetniji nego što to realno jest. Ponekad djeluje odlično, napravi potez, dva da ti stane dah, no gotovo uvijek u slijedećih par situacija te još glupljim potezima vrati u realnost. No, sve u svemu njega se u ovoj momčadi može istrpiti, iako bi vjerojatno i za njega, ali i za Hajduk bilo najbolje da ovo ljeto napravi transfer i tako obraduje sebe, Hajduk i sve navijače Bijelih.

Što reći za Alexandera Kačaniklića? Stigao je u Hajduk s reputacijom reprezentativca Švedske i veliko pojačanje. No, kao prvo očigledno je da je došao nespreman te je možda prerano donositi sud. Međutim, ono što je do sad pokazao je jedno veliko ništa. Dolazili su i drugi nespremni pa bi u devet utakmica napravili barem nešto, to kod njega nije slučaj, ali definitivno zaslužuje da ga se pričeka, barem na račun dosadašnje karijere.

Najava dana: Ponedjeljak uz nekoliko dobrih mečeva

Svijetla točka Hajduka definitivno je Stipe Biuk. Odavno se priča o nevjerojatnom talentu kojeg posjeduje, a jučer je pokazao da to nisu bile prazne priče. Pokazao je znanje, talent, drskost, ideju, želju, gotovo sve što ne pokazuju Jairo, Kačaniklić i ostatak „velikih igrača“. Logično je da se ovog mladića ne gura odmah u vatru i da ga se dočekuje kao spasitelja, treba biti oprezan i dozirati mu minutažu, ali to ne znači ne dati mu je. Iako mu je tek 18 godina pa i unatoč tome što još nastupa i za juniore, Biuk mora igrati češće i više i to je jedan kroz jedan. On je budućnost Hajduka, igrač zbog kojeg će publika dolaziti na stadione i čiji dres će kupovati.

Što se tiče centralnog napadača, ostanak Umuta Nayira za Hajduk ne bi bila loša opcije. Turčin je definitivno pokazao da može doprinijeti igri. Međutim, to sa sigurnošću ne možemo reći za Diamantakosa. Na početku je Grk djelovao solidno, ali pad je uslijedio već nakon ispadanja iz Europe od Galatasarayja, a to je bilo na kraju rujna prošle godine. Nakon toga je zabio tek jedan gol i to u porazu od Gorice 4:2, no ni to nije najveći problem, iako je osnovni posao napadača zabijanje golova, već to što on ne dolazi u priliku za gol. Naravno, da bi se napadač našao u prilici potrebna mu je lopta, a sad bi ponovno mogli pričati o bekovima i veznjacima…No, unatoč činjenici da nemaju podršku kakvu bi trebali imati od napadača se ipak očekuje da ponekad i sam kreira sebi priliku, ali i da nešto od malobrojnih prilika koje dobije i pospremi. Hajduk je Grka vezao trogodišnjim ugovorom i vjerojatno će i sljedeće godine igrati na Poljudu, no pitanje je da li zaslužuje veću minutažu od mladog Ljubičića, koji dolazi i koji je budućnost kluba.

Do ove zime Hajduk je išao na pogon Mije Caktaša, koji je zadnje tri sezone bio najbolji igrač i strijelac kluba. No, ponajveći Mijin problem, ne ulazimo u rat plaća-menadžer-klub, je taj što on s obzirom na poziciju nije kreirao prilike suigračima, iako će zlobnici reći i da nije imao kome, ali… No, dolaskom Marka Livaje gotovo svi su zaboravili na Caktaša. Hajduk je u Livaji dobio igrača koji pravi razliku na terenu, pored kojeg je živnuo Umut, kojeg Biuk i Ljubičić mogu gledati kao svog uzora i čovjeka od kojeg mogu puno naučiti i definitivno je nedostajao Tramezzaniju jučer na Maksimiru. Međutim, gotovo sigurno je kako Hajduk nema financijsku moć zadržati Livaju u klubu na kraju sezone, a pitanje je tko će ući u njegove kopačke. Mnogi se kunu u Teklića, no on gotovo da ne dobiva priliku. Atanasov je nedorečen igrač, koji osim solidnog ubačaja i slobodnjaka nije gotovo ništa pokazao, Čuić je nestao…

Uglavnom, Hajduk je definitivno u velikim problemima i pitanje je kako će izgledati sljedeće sezone. Svijetle točke su tih par mladih nogometaša, od kojih se posebno ističe Biuk, no klub im treba dati vjetar u leđa, zaštiti ih, istrpiti ih i pričekati, skinuti im teret s leđa i ne prodati ih na prvu ponudu. Kad se sve to poklopi možemo očekivati pravi Hajduk i pravi derbi, do tad će Splićani biti ispodprosječna momčad koja će se umjesto borbe za naslov nadati da će dohvatiti koji put mjesto u Europi, a to nije u rangu renomea institucije kakva je Hajduk.

Drugim riječima, ona već otrcana fraza da se Splićani moraju okrenuti svom bazenu je jedina realna opcija i jedini ispravan put.