Biste li mijenjali 'ovo' za Werder, Šahtar, Newcastle...?

Točno je da je konfuzni Dinamo mogao gubiti već u prvoj minuti. Jednako je točno i da je odlični Dinamo u devetoj minuti imao 0:2, a u 15. mogao voditi i 0:3. Kao što je i točno da je nakon sat vremena hvatao zrak i mogao opet biti u ozbiljnom ponoru. Jednako je toliko istina i da je na kraju Dinamo mogao slaviti i s više od 2:1 i potpuno rasturiti Bugare... Kao skupštinu! To što može ponuditi jedna nogometna utakmica, toliko preokreta i promjena konačnog dojma, toliko točnih, a istovremno oprečnih teza, uvjerili smo se ponovno, ne može ponuditi nijedan drugi događaj na svijetu. Ponekad niti čitav jedan život ne može tako mijenjati zaplete i rasplete kao nogomet.

Isto tako, teško će išta podijeliti masu, navijače i kibice, kao jedna ovakva Dinamova pobjeda. Nakon tih 1:2 u Razgradu 'eter' se zapalio. Jedni napadaju Čačića i Dinamovu lošu igru, one loše trenutke u kojima su Modri opasno 'visjeli', drugi naglašavaju tih 2:1 kao veliku pobjedu protiv respektabilnog protivnika, treći će istaknuti da velike momčadi pobjeđuju upravo tako i kad ne igraju najbolje i da je to Dinamova snaga, četvrti će se možda prikloniti prvima i istaknuti kako je samo pitanje trenutka kad će rezultati zakazati, sve pogreške biti kažnjene i Dinamo krenuti silaznom putanjom. I svi će podastrijeti argumente kako su baš oni u pravu. Naravno, istina je uvijek negdje u sredini.

Ono oko čega će se, više-manje, svi složiti jest da su Dinamovi europski rezultati bolji od partija koje Modri pružaju. I protiv Shkupija i sad protiv Ludogoreca. Složit će se svi i da još ništa nije gotovo, da bi u uzvratu u Maksimiru moglo opet biti 'vatre', jer bugarski prvak je doista u dobrom dijelu utakmice držao Dinamo za vrat. Međutim, uvijek kad se povedu takve rasprave, padnu nam napamet neki 'kosturi' iz prošlosti. Sjetimo se svih onih utakmica u kojima je Dinamo bio dobar, u kojima je izgledao fantastično, stvarao prilike i imao na koljenima velike i puno jače momčadi od Ludogoreca. A onda neka 'žuta minuta', neobjašnjiva pogreška ili sumnjiva sudačka odluka i ode sve k vragu. Newcastle, Werder, Šahtar... Ili ona Steaua, Auxerre, Basel. Možemo do sutra nabrajati. Koliko je bilo onih koji su se nakon takvih večeri osjećali prazno, glupo i potrošeno i koliko je njih izgovorilo nešto u stilu:'Može li Dinamo barem jednom odigrati očajno, a pobijediti?' Koliko je, zapravo, bilo onih koji su godinama priželjkivali ovakve utakmice, 'ovo' što Dinamo redovito prakticira u europskim kvalifikacijama? Pa, gotovo svi...

Čačić: "Za prolaz u uzvratu moramo biti bolji"; Šimundža: "Rezultat nije realan, možemo eliminirati Dinamo"

Bio je Ante Čačić i realniji nego nakon nekih prijašnjih pobjeda, jasno je priznao da unatoč pobjedi još ništa nije gotovo i da njegova momčad treba u uzvratu biti bolja nego u Razgradu, ako želi potvrditi prolaz. Nije Čačić još stvorio prepoznatljivu igru, nedostaje tu još štošta i ne trebaju rezultati skrivati te loše stvari, te neobične žute minute i razdoblja bez prave ideje, u kojima momčad izgleda izgubljeno. Kao što se ne može vječno gubiti utakmice u kojima igraš dobro, tako se ne može vječno pobjeđivati u utakmicama u kojima momčad dobrim dijelom visi na rubu ponora. Međutim, upravo je to snaga ovog Dinama. Višegodišnje 'školovanje' u Europi, ti šokovi i nevjerojatni porazi, donijeli su sasvim drugu priču. Ovaj Dinamo se nije raspao zato što je protivnik već u prvoj minuti imao zicer, nije potonuo kad je drugi Ludogorecov gol bio samo pitanje trenutka, njegov golman nije pao u depresiju kad je primio gol 'kroz uši', nego je izvadio sam sebe i momčad s nekoliko odličnih obrana. I na kraju je iz takve utakmice taj Dinamo mogao izići s još većom pobjedom. E sad, bi li itko mijenjao 'ovo' za Werder, Newcastle ili Šahtar? Zapravo, mnogi zaboravljaju koliko je težak bio put do toga da niti pobjeda u Razgradu, sama po sebi, više nije velebni uspjeh, nego se traži puno više! Netko je dobro usporedio, Dinamo najviše podsjeća na lunapark. Malo vrištiš od sreće, malo od straha, malo bi na još jednu vožnju, malo bi odustao, jer želudac ne može izdržati. Ali onda dođeš kući i kažeš:'Bilo je super!'Sa svim slabostima u igri, Dinamo je, eto, vrlo blizu play-offa Lige prvaka, prve imperativne stanice sezone.

OCJENE - Dinamo: Livaković uzeo pa vratio, Perićev 'koktel', Ljubičić i Lauritsen junaci, Ivanušec još traži pravu formu...

Da, u uzvratu će morati biti bolji, efikasniji, mirniji, sigurniji u obrani, jer, kao što vidimo brzo se sve okrene. Pa od toga nitko ne bježi. Kako će to Čačić napraviti, koje će poteze povući, kako će u punoj torbi rješenja pronaći ona prava, to je sad njegov zadatak. Hoće li uspjeti prije nego što se krivulja okrene? Pokazat će nam već utakmica u Maksimiru, uzvrat protiv momčadi koja može biti silno neugodna. Ali, prolaz je trenutno ipak najvažniji i bit će puno bolji rasplet nego da se opet sjećamo jedne sjajne utakmice, u kojoj je izostao rezultat. 'Samo' rezultat! Ovaj Dinamo ne gubi i kad ne igra najbolje, nije ni to baš sasvim slučajno.